Poganizam kao takav
Vlast koja je institucionalizovala pogani rečnik i legalizovala prostituciju (ne tu prostituciju!) na prestaje da se sablažnjava nad tvitom glumca i novoizabranog predsednika Pokreta slobodnih građana.
Vlast koja je institucionalizovala pogani rečnik i legalizovala prostituciju (ne tu prostituciju!) na prestaje da se sablažnjava nad tvitom glumca i novoizabranog predsednika Pokreta slobodnih građana.
Vlast je sistem dovođenja ljudi podigla na ponižavajući nivo (to se zavodi kao radna obaveza mada više podseća na radne logore samo putujuće) i Beograd pretvorila u grad parkiranih autobusa.
Slobodno izvolite na izbore. Dobro, ne baš slobodno. Vlast je već štampala luksuzni samohvalisavi materijal na 200 strana i besplatno ga delila, jednom uz tabloid, drugi put uz Politiku.
Čim se pojavi informacija koja vlastima ne ide u prilog – pojavi se i predsednik države da ispegla stvar. Prvo pljune neobožavaoce vlasti, valjda da malo pofajta pre peglanja, pa onda krene:
Brojanje demonstranata se od egzaktnog pretvorilo u filozofsko pitanje: koliko anđela stane na vrh igle, „koliko može putnik ako ide peške“, a koliko šetača u zimskim jaknama može da ide na živce.
The government caused Saturday’s protest by setting up cheap replicas of the Arc de Triomphe in the center of Belgrade. So, citizens thought they were in Paris and decided to do as the Parisians do: to protest.
Vlast je najavila da će formirati telo za borbu protiv lažnih vesti. I formirala ga je – u telu ministra policije. Koji je, opet, svoje telo formirao udarajući pred kamerama maljem u onu traktorsku gumu.
Vlast ove godine nije iznenadio sneg usred decembra nego veliki broj demonstranata po tako lošem vremenu. Tim pre što se vlast sedam dana trudila da do ponovljenog protesta ne dođe.
Vlast je po centru Beograda postavila jeftine replike Trijumfalne kapije, pa su Beograđani pomislili da su u Parizu i zaključili da treba da rade isto što i Parižani – da protestuju.
Eto, bilo je dovoljno da tabloidni mediji samo za jedan vikend ne najave vanredno stanje, početak rata, krvave pogrome – pa da predsednik države odmah dobije nagradu za mir. Doduše, ne Nobelovu…
Na nivou: ovo je najgori dan u mom životu, niko mi nije došao na rođiš – predsednik države i premijerka su jednoglasno proglasili da „Srbija nikad nije bila u težoj situaciji“. Šta se desilo?
Kako je moguće da penzioni fond otkrije podatke penzionera, da pošta stranačke koverte dostavi kao pisma i da državne institucije ne reaguju na ovu dostavu, dozvoljenu samo u predizbornoj kampanji?
Čim neka informacija o njenim nepočinstvima, na mišiće i na jedvite jade stigne do javnosti (što će biti sve teže posle odlaska ovog Poverenika za informacije) vlast zapišti na sav glas „vidite šta nam rade!“
Pa, stvarno, Ilustrovana Politiko? To je najbolje što možeš? Ništa omče, haosi, razularene horde koje nadiru…? I što si se uopšte upuštala u ovaj posao koji tabloidi bolje odrađuju od tebe?
Organi gonjenja su uhapsili manijaka koji samo što nije silovao devojčicu u tramvaju. Manijake koji preko medija samo što ne siluju svakog ko nije gorljivi podržavalac vlasti – nisu i neće.
Vladajuća stranka je svečano proslavila deset godina od osnivanja. Šest i po godina od dolaska na vlast nije. Ne zato što nema šta da slavi već zato što joj pominjanje dužine vladanja ne ide u prilog.
Druga Srbija, sa prebivalištem u krugu dvojke, toliko je prokažena da je morala da dobije i posebnu državnu nevladinu organizaciju za borbu protiv drugosrbijanstva i krugodvojkaštva.
Ako ne krade Poverenik iz budžeta (a ne krade) i ako ne krade glumac od bolesne dece (a ne krade) onda je tu opozicija koja takođe ne krade, ali zasigurno planira da dođe na vlast samo da bi krala.
U Srbiji treba da se ustanove novi državni praznici. Istorijski datumi kada nismo započeli ratove. Jedan od tih datuma mogao bi da bude i 29. septembar – Dan kada nije počeo rat sa Kosovom.
Ova vlast je došla na vlast kritikujući 24 sporne privatizacije. A onda je privatizovala državu. I u tome ne vidi ništa sporno. Sporno joj je jedino to što se tu i tamo probije glas zdravog razuma.
U združenoj akciji pranja građevinskih investitora, predsednik države i predsednica vlade su u odvojenim, a ipak sinhronizovanim nastupima pevali istu pesmu: ko radi taj i greši, ko zida taj i gine.
Posle opšte pometnje u medijima (čak je i Slagalica dva dana zaredom emitovala istu epizodu kviza), posle sati napetosti kao u mideru – saznali smo što i žena Markesovog pukovnika.
Vlast je rešila da sruši snove (koje je sama podgrevala) o razgraničenju sa Kosovom. Predsednik nam nije rekao kakav je izveštaj o pregovorima sa Kosovom podneo direktoru Soros fondacije…
Ne treba nam da gledamo na sat da bismo videli da je došlo zadnje vreme. Ali nam je potrebno da posle svakih odgledanih vesti bacimo pogled na kalendar. I proverimo koji je vek.
Vlast traži da svi stanemo jedinstveno uz predsednika države iako on sam uporno govori da ne zna „rešenje za Kosovo“. On samo „želi da u istoriji ostane upisano da je pokušao da reši problem Kosova“.
Vlast u terminima za vesti prikazuje filmove iz sopstvene produkcije, a gledaoci se kao publika na prvim bioskopskim projekcijama – bacaju pod sedište da ih ne pregazi voz koji ulazi u stanicu.
Šta su posledice tog višeslojnog agenturnog delovanja, zbog kojeg je izdata naredba da se podignu bezbednosna i borbena gotovost? Tračevi. Ko je širio tračeve? Opozicija i sveštenici – preko tvitera.
To što nam ne treba još jedan stadion i još jedna patrijaršija vlast ne zanima. Ona samo želi da sada kada „svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo“ namiri one koji bi zbog toga mogli da se pobune.
Zakon o doniranju organa je podigao neveliku buru u nejakoj javnosti, pa će vlast svojim primerom pokazati kako doniranje organa nije ništa strašno. Doniraće srce. Srbije.
Reprezentaciju smo na Mundijal ispratili pesmom „Pukni zoro“. Ali smo ispali već u prvom krugu takmičenja. No, to nas nije sprečilo da nastavimo sa vatrenim navijanjem – da komšiji crkne krava.
If the city was occupied by the military and the police purely for the purpose of exhibition, why didn’t the other ministries display their equipment? Why not the ministry of labor, for example?
Ako su vojska i policija okupirale grad u izložbene svrhe, zašto onda i ostala ministarstva nisu izložila svoje rekvizite? Zašto samo ministarstva sile da špaciraju, a ne i ministarstvo rada?