Kad nečastivi časti
Čovek koji obezbeđuje bukvalno sve, od aparata za disanje i vitamina za penzionere do neregistrovanih lekova protiv kovida, sada traži da mi obezbedimo milijardu evra.
Čovek koji obezbeđuje bukvalno sve, od aparata za disanje i vitamina za penzionere do neregistrovanih lekova protiv kovida, sada traži da mi obezbedimo milijardu evra.
Naravno da ovakvo ponašanje vlasti nije novina. Nova su samo neka lica kojima se u usta stavljaju te otrovne bljuvotine što se od lekara ili časne osobe ne bi očekivale.
I oni koji se nisu bunili zbog plagiranih doktorata pitaju kako roštilj majstor vodi elektroprivredu. Šta je sledeće, da preispitujemo kompetentnost svih koji vode ovu mučenu državu?
Policija neće da obezbeđuje protivzakonite radnje, kako nam je predsednik Srbije lepo objasnio. Sad shvatamo zašto policije nikad nema tamo gde vlast krši zakone.
U pokušaju da se pravi kako nije čuo šta mu desetine hiljada ljudi poručuju sa ulica a znajući da mu njegovi mediji to neće preneti, predsednik je u subotu pobegao u Nedeljice…
I tako smo, kao i obično pred izbore, stigli do stare i nimalo dobre podele na pristojnu SNS Srbiju i nepristojnu Srbiju. Da je ova prva pristojna dokaz je to što su hodali trotoarom.
Vlast ima običaje dostojne predsednika. Predsednika odeljenske zajednice najnižih razreda osnovne škole. A to je da na svaku kritiku odgovara sa: budala mi kaže pa se i ne ljutim.
Možda se nekome učini da čuvari murala i nisu baš po zakonu, ali je to optička iluzija jer ne vidimo dobro na daljinu, u vreme kada će oni biti zakonska obaveza svakog grada i sela.
Vlast koja zna koliko verujemo medijima (zato ih i zaptiva da iz njih ne curne ništa nepoželjno) odlučila je da se pravi mrtva. Ko veli, pored toliko mrtvih, nju niko neće ni primetiti.
– Dakle, ostaje Škoda? – Škoda. Još bolje: u staroj Škodi. – Možda nije zgodno, vi se vozite u staroj Škodi kad pobegnete obezbeđenju, a on je bio sa obezbeđenjem i to brojnim.
Predsednik Srbije se nećkao pred očekivani drugi mandat, pa je povukao zlokobni predlog zakona o policiji, ali se sada ipak osnažio da proturi zakon o deliktu mišljenja.
Ministarka za rad ne zna nijednog lekara koji je protiv vakcinisanja. Premijerka nije videla nastup predsednika o Jovanjici. Predsednik će da se besi o konopče zbog problema koje ima.
U Britaniji pokrenut postupak protiv princa Endruja, članica žirija za Gonkurovu nagradu favorizovala svog ljubavnika, austrijski kancelar podneo ostavku. A kod nas? Kod nas ništa.
Nemamo državu, samo traume, toliko da smo posle Jugoslavija mogli da se nazovemo Traumatologija. Jer živimo u zemlji koja stare traume uredno neguje i zaliva lažnim suzama.
Od svega su napravili vašarište. I sad spokojno, a i koga bi se plašili, šetaju po njemu, jedu šećernu vunu i razgledaju šta još mogu da razvašare. Pih, nije baš mnogo toga ostalo.
Politika nam izgleda kao Čoveče ne ljuti se samo što su, baš suprotno, svi nešto ljuti. Neki su ljuti s pravom i to godinama, neki samo glume da su ljuti prigodno o godišnjicama.
Zašto je ljudima u Novom Pazaru rekao da boga moli da se oni vakcinišu? Šta, Alah mu nije dostupan, ne odgovara na pozive? Zašto je uključio i pitanje vere? Pa nije u Crnoj Gori.
Vlast se ponaša ko deca kad glume da imaju pištolj pa samouvereno viču: beng, beng! Evo vam ga metro: vruum! Evo su vam brzi vozovi: phiu! Evo vam je kanalizacija: brboć!
Pitala sam vlasnika šta to znači. To su me pitali i kad sam registrovao firmu, rekao je. Kaže, video sam da svi imaju skraćenice, doo, str, pa i ja izmislio svoju. To ništa ne znači – tnnz.
Eto, onomad onaj Skaj, sad Tviter, je l’ ima još neka aplikacija ili društvena mreža da je protiv predsednika Srbije? Bar da ih ima pet pa da ih izazove na tuču, on sam sa Kobrama a njih četvorica.
Ako napolju ne može da se diše – treba samo da uđemo unutra i zatvorimo prozore, kako nas vlast lepo savetuje. A deponije će se same ugasiti kao što su se same i upalile.
U galaksiji daleko, daleko od svakodnevnog života, u partijskom mikrokosmosu, odigrava se rat klonova i klanova. Ne fali, naravno, ni rat klovnova, u svim tabloidnim medijima.
Zašto tužilaštvo ne vidi ništa sporno u javnoj izjavi da je neko mogao nekoga da likvidira, ali eto nije? Da li je i tužilaštvo prestalo da uzima predsednika Srbije za ozbiljno?
Peticija koja od prvog do poslednjeg slova deluje kao parodija, ali su je potpisali i predsednik Parlamenta i neki ministri, odlučno zahteva odbranu institucije Predsednika Srbije.
Vlast je toliko lagala da bi komotno mogla da ozvaniči slogan Laž nas je održala, njojzi hvala. To su interno sigurno već i uradili, samo što mediji nemaju pristup stranačkim skupovima.
Vlast uporno tvrdi da je bivši gradonačelnik Beograda ukrao 619 miliona evra. Osim što ta tvrdnja izvrgava ruglu ovu vlast, ona pokazuje nepropisno olak odnos prema ogromnim parama.
Kažem vam, nije ovoj vlasti legao šatrovački zato što tako govori već zato što tako radi. Prvo ono što ide na kraju pa onda početak. Prvo karte za metro pa onda ko će i gde i kada da ga gradi…
Zašto bi iko želeo da detronizuje ovu vlast? Zbog života? Pa više vlast ceni naš život nego mi sami. Čak ga precenjuje kad ga prodaje za, brat bratu, da se rukujemo i tvoj prenos, fine pare.
Razne zemlje imaju razne probleme. Mi samo jedan. Vlast. Ali i vlast ima samo jedan problem. Nas. Jer radimo na pare pa vlast stalno mora da nas potplaćuje. Nisu to neke velike pare…
Pismo iz kovid bolnice: Mladi, kojih je najviše, održavaju staru normalnost. Lik iz Čarobnog brega želi da čak i ovde pronađe nekog koga bi zarazio, jer i dalje ne može da diše pod maskom.
Karikaturiste i voditelje satiričnih emisija odmenili su novopečeni neprijatelji. Dramska umetnica, glumac i reditelj, lekar u kovid bolnici, brat dežurnog krivca (Đilasa, ne Šolaka).
Zašto bi se policija mučila kao do sada da preko IP adresa ulazi u trag onima koji upućuju pretnje kad lepo može da zahteva od svakog da se sam predstavi imenom i prezimenom.