Kasting, rejting i ostala čudesa
Državni udar je bio veoma uspešan. Podigao je gledanost, čitanost, napetost. I, kao i svaki film koji puni blagajne, sigurno će imati i nastavak, verovatno čak i više njih.
Državni udar je bio veoma uspešan. Podigao je gledanost, čitanost, napetost. I, kao i svaki film koji puni blagajne, sigurno će imati i nastavak, verovatno čak i više njih.
Sve su nas vlasti zaluđivale, ali nikada nisu bile sve teme zajedno: i reforme i zavere i priznanja i rušenje vlade i otimanje Kosova i odlazak u Evropu i odlazak – u vražju mater.
Posle pokazne vežbe zaštitniku građana i novinarima, sada je i članici saveta za borbu protiv korupcije pokazano kako će se provesti ako nastavi da širi strah od vladavine zakona.
Tog dana nije bilo vanredne konferencije za medije (mada bi ona, za razliku od većine ostalih, imala razlog), niti je bilo vanrednog obraćanja naciji (mada je, za promenu, ovog puta trebalo).
SKC Danilo Kiš
Zašto smo za Rusiju? Kakvo glupo pitanje. Pa zato što nam je bliska, u svakom slučaju bliskija od svih drugih. Kako znamo da nam je bliska? Još gluplje pitanje.
U Rumuniji je premijer upravo podneo ostavku. Ranije su to učinili i premijeri Letonije i Južne Koreje. Zaboga, ostavku je podneo čak i jedan papa (onaj prošli). A kod nas niko.
Ako vam doturaju informacije u prilog vlasti – vi ste medij, a ako vam doturaju one koje ne idu u prilog vlasti – niste ni medij ni novinar. Što je ministar informisanja lepo objasnio.
Gradonačelnik Beograda je izjavio da oni koji su novinare sprečili da mu postave pitanje, nisu njegovo obezbeđenje već – komunalna policija u civilu. Komunalna policija u civilu?!
Premijer upozorava da će, ako se svi mediji i tviteraši ne uzmu u pamet, on morati da nas urazumi. Zasad samo prevremenim izborima. Kojih – ipak neće biti. U narednih šest meseci.
Minimalizam ovde nikada nije bio popularan. Maksima ”manje je više” ovde nema mnogo poklonika, za razliku od preterizma koji je postao nova mala crna haljina – zgodan za svaku priliku.
Premijer će smanjiti dnevnice za službena putovanja u inostranstvo sa 65 na 15 evra, kao da podrazumeva da državni službenici putuju zbog dnevnica.
Naša vlast se ponaša kao da neće raspisati izbore u republici, nego u – regionu. Na kojima će objaviti proširenje Velike Srbije na jug i sever pod mandatom našeg premijera.
Takmičenje je ozvaničeno kada je hrvatski premijer najavio da će se izbeglice u njegovoj zemlji sigurno bolje provesti nego u Srbiji, koja se do tada takmičila samo sa Makedonijom i Mađarskom.
Da nije izbeglica, vesti bi stvarno bile samo veliki zbornik izjava. Ko je za koga šta rekao, ko je kome odgovorio, šta je ko rekao povodom nečega što je neko izjavio…
Napredni kurs za lidere početnike. Prva lekcija: Morate sanjati velike snove. Veliki san ne mora obavezno biti Velika Srbija, mada nije zabranjeno da počnete baš od tog sna.
Najavljuju nam se vanredni parlamentarni izbori koji će, ako se raspišu i treći put za tri godine, postati gotovo redovna godišnja manifestacija, nešto kao Gitarijada i Slaninijada.
Već prvih dana izbeglištva iz ”ratom zahvaćene” zemlje, počela je da me opseda jedna pesma (opseda me i sada, ne samo zbog Arsenovog odlaska niti zbog reke izbeglica, već zbog pasjeg života).
Pošto nam premijer već tri godine priča koliko mnogo radi, najzad se neko setio da to i dokaže. Ne poligrafom, nego dokumentarnom emisijom. I ne na državnoj, nego na privatnoj TV Prva.
Hrvatsku smo porazili tri puta u tri dana. Proslavu tih pobeda smo odložili zbog Dana žalosti, ali sada, kada je prošao, možemo da – nastavimo sa danima patetike.
Nova reklama za Lav pivo je kao da ju je pravila ova vlast. Tačno nas tako vide. I tačno to misle o nama. I tačno nam to rade.
Sudeći po stavovima onih koji bi grčku krizu rešili kao i hrast, pragreh nije to što su Eva i Adam jeli sa drveta spoznaje, već što je Isus proterao lihvare iz hrama.
Domaće vesti su se svele na retvitovanje premijerovih izjava. Ovonedeljna vruća tema je – njegova briga za stabilnost regiona. Čekajte, kako je to domaća tema? Pa o tome vam i govorim.
Mi čekamo da ceo svet oda priznanje našim žrtvama, pa ćemo onda i mi njihovima. Videli smo šta se desi kad odajemo poštu tuđim žrtvama. Kamenuju nam premijera.
Uporedo sa svađalačkom inicijativom da novine štampane ćirilicom ne plaćaju PDV i nasilničkom akcijom skidanja latinice sa KCB-a, sprovodi se i inicijativa za ćirilizaciju proizvoda i reklama.
Zbijmo redove, centralizujmo vlast… U suprotnom, neće nas ostati ni za beogradski pašaluk, ma ni za krug dvojke, more ni za onu jednu šljivu.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.
Ako mislite da crkva sa istim žarom kao Teslu traži da preuzme i Tucovića sa Slavije – varate se, jer taj grob nikom ništa ne znači, kao ni borba za radnička prava koju simbolizuje.
Kako je moguće da za jedan konkretan zločin budemo krivi ”mi koji smo ubili braću Bitići”? Koji ”mi”? ”Mi” kao narod, ”mi” kao država ili možda ”mi koji smo i tada bili u vlasti”?
To što mi mislimo da nam u našem životu loše ide, nije važno u poređenju sa državom kojoj dobro, čak istorijski dobro ide, pa zato nije opravdano da toliko kukamo.
Premijer je gostovao u emisiji na B92 u kojoj su mu četiri novinara postavljala pitanja i uspeo da svako iskoristi da priča samo ono što mu ide u prilog, a da ga novinari nijednom ne prekinu.
Nemoj sada, vidiš da vozim; nemoj sada, vidiš da mi se spava; nemoj sada, čuće nas deca… Istina je da nikada nije zgodno vreme za demokratiju i istina je da uvek negde gori neki Hilandar.
U goropađenju naravno prednjači premijer. Poslednji put se razgoropadio kada nas je obavestio da, po običaju, nešto ne da. Ovoga puta nije bilo reči o tome da ne da nekoga iz kabineta, već nešto na Kosovu.