Slika i prilika naših prilika
Sve izgleda kao ministar za socijalna pitanja koji na Sajmu knjiga govori o poginulima u staračkom domu dok se nadvikuje sa raspojasanom lumperajkom koja mu trešti iza leđa.
Sve izgleda kao ministar za socijalna pitanja koji na Sajmu knjiga govori o poginulima u staračkom domu dok se nadvikuje sa raspojasanom lumperajkom koja mu trešti iza leđa.
Not a day goes by that we don’t get insulted by the government. It insults us collectively, as a group, as individuals. But at the end of the day, the government feels the most insulted.
Polako se uobličava pravilnik novogovora. Po njemu imate prava da u javnom prostoru govorite samo ako ste prethodno obezbedili dovoljnu podršku na izborima.
Gotovo da ne prođe ni dan, a da nas vlast ne uvredi. Vređa nas đuture, grupno, vređa nas pojedinačno, poimence. Pa ipak, na kraju dana, niko se ne nađe uvređeniji od same vlasti.
Da je film, odavno bismo napustili projekciju, možda ga i izviždali. U bioskopskoj sali bi ostali samo oni koji su u nju ušli drugim poslom – da se malo ogreju ili ljube. Jer, film je loš.
Neočekivano, kabinet premijera je među prvima stao u odbranu karikaturiste. Rečima da ”ljudi koji imaju ličnu mržnju prema predsedniku Vlade treba da imaju svoj prostor”.
Tek počinjemo da slušamo šta vlast ima da kaže posle od nas nepodržanog referenduma u Republici Srpskoj, ali smo zato već čuli sve o po nas neuspelom sastanku o migrantskoj krizi.
Osim optužbe da ruča i šeta psa, stigla je još jedna: ne samo da će se Ombudsman kandidovati na predsedničkim izborima 2017, nego je godinu dana unapred snimio i TV spot!
Vlast je blagonaklona prema narodu, pa mu je dala sto godina za promenu mentaliteta. Priznaćete da je to sasvim dovoljno vremena da jedan narod promeni čak i vlast, a ne samo mentalitet.
Došlo vreme da samo kompletni idioti najbolje prolaze u životu. Svi drugi mogu za čas posla da završe u zatvoru. Eto, čak je i jedan špijun dopao šaka policiji.
SKC Danilo Kiš
Razlika između aspiracija stanovnika i vladara postaje nepremostiva. Ovi prvi ne mogu da žive ako ima rata, ovi drugi ne mogu da vode ako rata nema. Makar u izgledu.
U odbranu ove vlasti treba reći da se ona ne ponaša kao u kafani. Zna se kako se u kafani ponaša. Jedino ako u kafanu niste odlazili, možete misliti da je ovo kafansko ponašanje.
Dok su se sportisti borili na Olimpijadi, političari su se borili na domaćem terenu. Ovi prvi u sportskom, ovi drugi u nesportskom nadmetanju. Ali su i jedni i drugi imali duele sa Hrvatskom.
Okosnicu reklame činile su fizička i fiziološka izdržljivost premijera. Koje nisu relevantne jer nespavanje, neodlazak na odmor i u wc ni na koji način ne doprinose dobrobiti društva i građana.
U pravu je ona reklama: kad si gladan nisi sav svoj. Toga smo se barem nagledali ovih dana ”na ovim prostorima”. I ne samo da nisi sav svoj, nego najčešće nisi uopšte svoj.
Nekada, kada smo imali ozbiljnu državu, leti su se održavali jugoslovenski festivali lakih nota. Sada imamo festival olakih protestnih nota. Najzastupljeniji su izvođači iz Srbije i Hrvatske.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
VIDEO i transkript, o novom talasu nasilja nad ženama u Srbiji govore: Dubravka Stojanović, Nadežda Milenković; Tanja Ignjatović i Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.
Na generalnoj probi Tesline sahrane predsednik je održao govor pred spomenikom koji pokojnika prikazuje kao čoveka koji bezuspešno pokušava da stavi bateriju u mobilni telefon.
Imamo fantomsku vlast za koju ne znamo čemu tačno služi, osim da bude vlada u senci – jednog čoveka. A sada se formiranje čak i takve vlade odlaže – iz potpuno fantomskih razloga.
Britanskim državnim funkcionerima dijagnoza nije saopštena direktno, valjda da se ne uvrede ako gledaju, već na uvijen način, preko naših glasača koji za razliku od britanskih nisu glasali za ”razne kretene i razne idiote”.
On our side of the mirror is possible for a mass protest to happen in the center of the capital and that the only thing that is reported about it is read from the statement of the ruling party.
Čudno je što je pokrajinska vlast protestovala protiv opozicije koja nema nikakvu vlast, ali je još više za čuđenje što je muzička podloga protesta bila pesma ”Mala, mala grupa pedera”.
U našoj zemlji iza ogledala je moguće da se u centru grada odigra masovni protest o kojem u glavnim vestima čujemo samo ono što piše u stranačkom saopštenju vladajuće partije i partije koja se nada vlasti.
Kad vas ne voli onaj koga volite, to je neuzvraćena ljubav. A kad vas ne voli onaj koga ne volite, kako se to zove? Ako pitate našu vlast, to se zove – patološka mržnja prema premijeru.
Poslednji primer premijerove borbe za svaki medij bi mogao da nosi i jedan od starih reklamnih slogana: zašto kažeš Putin, a misliš na sebe? i – zašto kažeš Đenero, a misliš na RTS?
Valjda da ga javnost ne bi ponovo optužila da autoritarno vlada, premijer povremeno elaborira svoje ocene pa odgovor proširi u: ”čisto kao suza” ili ”čisto kao sunce” ili – ”najčistije”.
Po izveštaju Zaštitnika građana prvi čin koji se odigrao u Savamali bio je ozbiljna drama. Ali, kad su na scenu stupili ljudi iz vlasti, dobili smo – operetu.
Pokrajinski izbori se još nisu ni ohladili, niti su pokrajinski organi vlasti formirani, a Upravni odbor je već došao po programskog direktora vojvođanske radio-televizije. Što, naravno, samo po sebi uopšte nije čudno.
Jurišnik na vetrenjače Druge Srbije je u TV nastupu (i nastupu besa) svoju argumentaciju protiv lika i dela Radomira Konstantinovića sveo na poreklo – njegovog oca.
Pod velom ovih uzburkanih strasti, ali i pod velom noći, a naročito pod velom fantomki, nepoznati počinioci krenuli su da strasno ruše Savamalu. I srušili što se srušiti dalo, pa i ono što se nije dalo.