I Vuk Branković i ovce na broju
Neka smo doživeli da je vlast posle dugih šest godina najzad priznala da nekoliko miliona građana Srbije zna bolje od vlasti šta i kako činiti. Ili predsednik države sada želi da šmugne od – odgovornosti.
Neka smo doživeli da je vlast posle dugih šest godina najzad priznala da nekoliko miliona građana Srbije zna bolje od vlasti šta i kako činiti. Ili predsednik države sada želi da šmugne od – odgovornosti.
Ako se izuzme dramolet osuđenog narodnog poslanika zvani „ja kao hoću u Hrtkovce, a vi mi kao ne date“, predstavnici vlasti su se prethodne nedelje najviše oglašavali na temu – obrazovanja.
Na svom jubilarnom trećem otvaranju jedne iste fabrike u Nišu, predsednik države je za taoca, pardon, za primer svog uspeha uzeo dečaka koji će, eto, kad poraste, biti radnik u toj fabrici.
U danu kada je EK predala svoj izveštaj o neslavnom stanju u Srbiji, u TV Dnevniku javnog servisa su plastično ilustrovali manjkavosti koje je utvrdila EK – ugostili su predsednika države.
O svetu saznajemo samo kada predsednik boravi u njemu. Ako se to uskoro ne promeni, vesti će imati naslove kao slikovnice: Predsednik u avionu, Predsednik u Njujorku, Predsednik u Berlinu…
Ima logike u tome da nas predsednik poziva da se podsetimo kako izgledaju ljubav, praštanje, tolerancija, međusobno uvažavanje i razumevanje. Jer sa ovom vlašću to u iskustvu nemamo.
Predsednik je „video neka istraživanja“ po kojima „83 odsto građana Srbije misli da je napad na Marka Đurića namešten“, ali predsednik zna da je to nemoguće jer „nema u Srbiji 83 odsto idiota“.
The authorities announced a campaign urging women, whom Vucic accused of having children to get welfare checks – to give birth for money after all.
Dok mi pažljivo biramo reči, svakoj odmeravamo specifičnu težinu – vlast završava stvari. I nema nikakav problem da svoje nepristalice naziva kretenima, a njihove postupke čistim fašizmom.
Vlast je opet najavila kampanju nepristojnog naziva za povećanje prirodnog priraštaja i pozvala žene, koje je predsednik nedavno optužio da inkasiraju pare na decu, da ipak rađaju za pare.
Zemljom haraju dve zaraze: malih boginja i malih bogova i ne zna se koja će nam pre doći glave. Tu ustavne reforme imaju podršku udruženja pekara, frizera i dunđera, a ne sudija i tužilaca…
Počelo je obećanjem da će u kampanji samo prikazati rezultate svog rada, a završilo se vožnjom nepostojećim metroom kojeg je za te potrebe glumio oslikani autobus, koji je pošao iz oslikanog šatora.
Vlast jeste marljiva, ali na pogrešnim mestima i sa grešnim namerama. Marljivo radi samo na isisavanju para iz budžeta i ubacivanju istih u svoje džepove. I u tome nije ni neznalica ni amater, naprotiv.
Zato što volimo Beograd je slogan pod kojim se gradska vlast bori za gradsku vlast. Svakako nisu mogli da kažu: zato što volimo Beograd ali ne i Beograđane, čak ni one koji glasaju za nas…
Nije vest, mada jeste bizarno, da je neka lokalna vlast pozvala medije na svečano otvaranje septičke jame. Vest je da je vlast skoro čitav javni prostor pretvorila u otvorenu septičku jamu.
Umesto saučešća ljudima čiji je lider mučki ubijen, čuli smo izjave koje je bilo mučno slušati. Jedino mučnije od ljudi koji, saterani u neku salu, govore o svojim problemima bilo je slušati predsednika…
Bogojavljenje je palo malo posle Božića kao da je, bože mi oprosti, po Gregorijanskom kalendaru. Bog se prvo javio prvom svešteniku. Koji je pohitao da to odmah objavi svojoj pastvi.
Onaj koji treba da predsedava samo vernicima pretenduje na sve građane, a posebno građanke, dok onaj kome je u opisu posla da predsedava svima – priznaje samo vernike svoje stranke.
Prethodna je počela aferom nakićeni voz, a ova aferom nakićena cena za jelku. Ali su im raspleti isti kao za aferu tetka, aferu Savamala, aferu treći čovek, aferu dopišite po izboru… Dakle, nikakvi.
Zar sad da padne kad je uspeo da o Beogradu pišu najveći svetski mediji? Doduše, zbog kriminala oko basnoslovno plaćene jelke, ali svejedno, toliki publicitet nije pošao za rukom ni većima od njega…
Ako Vučić ne pobedi na izborima – Srbija ne treba da postoji. Verodostojnost ove izjave nije potvrđena, ali sasvim bi ličilo na njega da uprkos zaduženju da brani zemlju olako preti njenim nestankom.
S tom razlikom što likovi u crtaćima ne podležu ovozemaljskim zakonima – mogu na primer da hodaju po vazduhu dok ne pogledaju nadole – dok likovi u vlasti ne podležu zakonima ove zemlje.
Pa ko bi osuđenog za ratne zločine stavio na vojnu akademiju a osuđenog za nasilje na novogodišnju binu, niko normalan ne bi lagao za 97 atentatora u Jajincima (dobro, ovo možda i bi).
Šta god nam javljale agencije za istraživanja javnog mnjenja, podrška ne može biti sveopšta, ali vlast se ponaša kao da je nadomak zacrtanog cilja da osvoji srca preostale (većinske) publike.
To da nam je vlast detinjasta nije ništa novo. Nova je regresija sa predškolskog na nivo vrtića. Ako tako nastave, možemo očekivati da će se vlast uskoro ponašati kao da je za jaslice.
Ovde bukvalno sve prolazi. I bezobrazluk i laži i prestupi i krivična dela… I rušenje kuća, helikoptera, države. Sve može da prođe ako vlast tako naredi. Prošlo im je i da od dece prave robove.
Britanija je rešila problem huligana tako što su po stadionima zasedale sudije za prekršaje. Možda bismo i mi mogli da rešimo huligansko ponašanje vlasti sa sudijama po TV emisijama.
Ako predsednik može da bude koordinator svih bezbednosnih službi, što ne bi mogao i da obara vladu? Kako drugačije protumačiti izjavu da „nije tajna da se razgovara o vanrednim izborima“.
Najnovija packa ide kablovskoj televiziji jer je „cenzurisala predsednika države“. Kako ga je cenzurisala? N1 je, umesto da u direktnom prenosu prikaže partijsko slavlje – imala samo izveštaj.
Posle brecanja beogradskog menadžera na novinarku, predsednik države je rekao da mu zamera što postavljeno pitanje nije „kao u aikidou iskoristio kao polugu“ i diskreditovao novinarku.
Svi gledamo kroz prozor i svi lepo vidimo da voz stoji, ali nas vlast svejedno usrdno ubeđuje, ne samo da smo krenuli, nego i da jurimo najvećom brzinom ikada u modernoj istoriji jurenja.
Na proteste protiv medijskog mraka, vlast je odgovorila – paljenjem svetla. Novogodišnjeg. U septembru. Tek par dana po završetku leta. I par dana pre novog poskupljenja struje.