Srexit
Kako, u situaciji kad se naša vlast prema nama ponaša kao Putin prema Ukrajini („prestaću da ih porobljavam kad prestanu da se brane“) podstaći ljude da izađu na glasanje?
Kako, u situaciji kad se naša vlast prema nama ponaša kao Putin prema Ukrajini („prestaću da ih porobljavam kad prestanu da se brane“) podstaći ljude da izađu na glasanje?
Predsednik Ukrajine je bio TV komičar koji je postao omiljen glumeći predsednika države. Ovdašnji neuspešni predsednik države pokušava da postane omiljen glumeći Tita.
I u novoj predizbornoj kampanji „Dela govore“ imaćemo samo reči – koje zvuče kao da ih izgovara opozicija. Izgradićemo, otvorićemo, daćemo, dovešćemo, dobićete, imaćete…
Oni su korona, mi smo vakcina. Oni su virus autokratije koji preti pandemijom, razboljevaju svaki deo društva, razaraju organe. Mutiraju da ih ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep…
Pred izbore nam se nudi autokratska roba. Nemamo demokratiju već proklamokratiju. Proglašavaju se izbori, liste i trke, svečano se proglašavaju izborni rezultati.
Ako smo uz bivše saznali za rejting, uz ove gledamo kako mu se vlast bestidno povinuje pa odlaže poskupljenja i nepopularne amandmane do posle izbora i predizborno potkupljuje birače.
Voditeljka je insistirala na atentatu koji su najavili Šešelj, pa Dodik, pa ministar policije i premijerka, dok je predsednik više insistirao na obraćanju svojoj novoj ciljnoj grupi. Mladima.
Nice weather for this time of year brought people out onto the picnic areas, but not to the polling stations. Which only makes sense – voting has long been replaced with pointless circling of numbers.
Neočekivano lepo vreme za ovo doba godine možda jeste izmamilo ljude na izletišta i šetališta, ali ne i na birališta. Jer mi odavno i nemamo birališta već samo glasališta.
Vlast zna da na Božić tradicionalni pozdrav počinje sa: mir božji, a ne sa: ostrvi se na bližnjeg svog naročito ako ti se učini da bi on mogao počiniti jeres da bude kandidat na izborima.
Čovek koji obezbeđuje bukvalno sve, od aparata za disanje i vitamina za penzionere do neregistrovanih lekova protiv kovida, sada traži da mi obezbedimo milijardu evra.
Naravno da ovakvo ponašanje vlasti nije novina. Nova su samo neka lica kojima se u usta stavljaju te otrovne bljuvotine što se od lekara ili časne osobe ne bi očekivale.
I oni koji se nisu bunili zbog plagiranih doktorata pitaju kako roštilj majstor vodi elektroprivredu. Šta je sledeće, da preispitujemo kompetentnost svih koji vode ovu mučenu državu?
Policija neće da obezbeđuje protivzakonite radnje, kako nam je predsednik Srbije lepo objasnio. Sad shvatamo zašto policije nikad nema tamo gde vlast krši zakone.
U pokušaju da se pravi kako nije čuo šta mu desetine hiljada ljudi poručuju sa ulica a znajući da mu njegovi mediji to neće preneti, predsednik je u subotu pobegao u Nedeljice…
I tako smo, kao i obično pred izbore, stigli do stare i nimalo dobre podele na pristojnu SNS Srbiju i nepristojnu Srbiju. Da je ova prva pristojna dokaz je to što su hodali trotoarom.
Vlast ima običaje dostojne predsednika. Predsednika odeljenske zajednice najnižih razreda osnovne škole. A to je da na svaku kritiku odgovara sa: budala mi kaže pa se i ne ljutim.
Možda se nekome učini da čuvari murala i nisu baš po zakonu, ali je to optička iluzija jer ne vidimo dobro na daljinu, u vreme kada će oni biti zakonska obaveza svakog grada i sela.
Vlast koja zna koliko verujemo medijima (zato ih i zaptiva da iz njih ne curne ništa nepoželjno) odlučila je da se pravi mrtva. Ko veli, pored toliko mrtvih, nju niko neće ni primetiti.
– Dakle, ostaje Škoda? – Škoda. Još bolje: u staroj Škodi. – Možda nije zgodno, vi se vozite u staroj Škodi kad pobegnete obezbeđenju, a on je bio sa obezbeđenjem i to brojnim.
Predsednik Srbije se nećkao pred očekivani drugi mandat, pa je povukao zlokobni predlog zakona o policiji, ali se sada ipak osnažio da proturi zakon o deliktu mišljenja.
Ministarka za rad ne zna nijednog lekara koji je protiv vakcinisanja. Premijerka nije videla nastup predsednika o Jovanjici. Predsednik će da se besi o konopče zbog problema koje ima.
U Britaniji pokrenut postupak protiv princa Endruja, članica žirija za Gonkurovu nagradu favorizovala svog ljubavnika, austrijski kancelar podneo ostavku. A kod nas? Kod nas ništa.
Nemamo državu, samo traume, toliko da smo posle Jugoslavija mogli da se nazovemo Traumatologija. Jer živimo u zemlji koja stare traume uredno neguje i zaliva lažnim suzama.
Od svega su napravili vašarište. I sad spokojno, a i koga bi se plašili, šetaju po njemu, jedu šećernu vunu i razgledaju šta još mogu da razvašare. Pih, nije baš mnogo toga ostalo.
Politika nam izgleda kao Čoveče ne ljuti se samo što su, baš suprotno, svi nešto ljuti. Neki su ljuti s pravom i to godinama, neki samo glume da su ljuti prigodno o godišnjicama.
Zašto je ljudima u Novom Pazaru rekao da boga moli da se oni vakcinišu? Šta, Alah mu nije dostupan, ne odgovara na pozive? Zašto je uključio i pitanje vere? Pa nije u Crnoj Gori.
Vlast se ponaša ko deca kad glume da imaju pištolj pa samouvereno viču: beng, beng! Evo vam ga metro: vruum! Evo su vam brzi vozovi: phiu! Evo vam je kanalizacija: brboć!
Pitala sam vlasnika šta to znači. To su me pitali i kad sam registrovao firmu, rekao je. Kaže, video sam da svi imaju skraćenice, doo, str, pa i ja izmislio svoju. To ništa ne znači – tnnz.
Eto, onomad onaj Skaj, sad Tviter, je l’ ima još neka aplikacija ili društvena mreža da je protiv predsednika Srbije? Bar da ih ima pet pa da ih izazove na tuču, on sam sa Kobrama a njih četvorica.
Ako napolju ne može da se diše – treba samo da uđemo unutra i zatvorimo prozore, kako nas vlast lepo savetuje. A deponije će se same ugasiti kao što su se same i upalile.
U galaksiji daleko, daleko od svakodnevnog života, u partijskom mikrokosmosu, odigrava se rat klonova i klanova. Ne fali, naravno, ni rat klovnova, u svim tabloidnim medijima.