Je li bar okrugla?
Na znamo zašto je predsednik najavio nova ministarstva, ali da nam treba ministarstvo za društveni dijalog – treba nam. I to ne samo zbog izbornih uslova nego zbog svega.
Na znamo zašto je predsednik najavio nova ministarstva, ali da nam treba ministarstvo za društveni dijalog – treba nam. I to ne samo zbog izbornih uslova nego zbog svega.
U izveštaju EK piše da nema borbe protiv korupcije, a upravo je uhapšena zamenica ministra poljoprivrede, koji se od nje odmah distancirao rekavši da „ne zna odakle je ona došla“.
Na legitimno pitanje da li njegov brat poseduje zemljište u Vojvodini predsednik države je odgovorio sa: pokažite mi jedan ar koji je njegovo vlasništvo. Ali podaci o tome su službena tajna…
Gradonačelnik umesto gradonačelnika je pozvao Beograđane da budu donatori sadnica. Kao primer je zasadio palme na Kalemegdanu. Ne tri palme, jer ni mi nismo otok sreće.
Seča knezova, u ovom slučaju lekara, počela je čim se pojavila peticija, a sada kada je inicijativa prerasla u udruženje građana vlast je pojačala tempo. Tempo pojačava i korona…
I kao da već nemamo dovoljno problema sa posledicama istorijske pobede našeg predsednika u Vašingtonu, snašla nas je i ova nominacija za Nobela, čuj mene za Oskara.
Na šaljivi komentar portparolke ruskog ministarstva predsednik je „ostao bez komentara“ (ali ne i pljuvačke) „na njen primitivizam i prostakluk ali bogami i onih koji su je tu postavili“.
Bez pitanja i bez naše volje vlast nas uvlači u svoju adolescentsku diplomatiju. Pa tako volimo brata Sija, pobratima Vladimira Vladimiroviča, a voleli smo i Trampa Srbina…
Sledeće godine će, po prognozama Svetske zdravstvene organizacije, uveliko još trajati pandemija. A mi ćemo graditi nacionalni stadion. Zašto? Zato što je on nasušna potreba nacije.
Zašto bi apsolutna vlast poželela da sebe razvlašćuje? Pa to je kao kad bi se odrekla jednih tabloidnih novina i jedne tabloidne televizije i dala ih na korišćenje nekoj drugoj partiji.
U julu nismo obeležili Srebrenicu ali zato smo u avgustu obeležili Oluju. Da je samo do nas, ožalili bismo Oluju a proslavili Srebrenicu, što su neki i radili mada skromno, na mrežama.
Draga Srbijo, pišem ti u nadi i želji da te ovo pismo zatekne živu, zdravu i veselu, što i ti meni od srca želiš. Ali se ipak i pribojavam – zdravlje je deficitarna roba, život se bagateliše…
Zahtevi da članovi Kriznog štaba pod hitno postanu bivši i da oni koji ih zamene moraju časno da vrše svoju dužnost (odbranu nacije od pandemije) naravno da su iznervirali vlast.
Predsednik je upisao fakultet. Obeshrabrujuće je što nas u jeku korone i odjeku policijske brutalnosti i prekih sudova za demonstrante mlati pričom o „ispunjenju dečačkog sna“.
Da li zbog kovida ili neke druge bolesti tek – vlast je baš zapela da nam pokazuje svoj roditeljski odnos prema nama. E, sad, što ima svakakvih roditelja, to već nije problem ove vlasti.
Baš šteta što optimizam ove vlasti nije zarazan kao korona. Tako zaraženi lakše bismo poverovali u tvrdnju predsednika da „nijedna srpska glava nije stradala zbog naše politike“.
Korona pikira na vlast zato što su slušali struku koja je tvrdila da opasnosti od korone nema, pa su izbornu pobedu slavili bez maski na licu i sa mnogo kršenja fizičke distance.
Šta će biti s kućom znamo iz Maratonaca. Šta će biti sa Srbijom nećemo znati ni posle izbora. Nećemo znati ni na Vidovdan kada se, kako reče predsednik, sve bolje vidi.
Ovo što briselske birokrate pompezno nazivaju praznikom demokratije simbolično pada baš na pomračenje sunca i smak sveta po novom tumačenju majanskog kalendara.
Iz autorkine nove knjige: Tada nismo imale mnogo autora. I kada bi posle ponoći u nedelju na ponedeljak stigao Nadeždin tekst, hrabrile smo jedna drugu: „Ponedeljak može da počne“.
I zašto, moliću fino, da im se zabrani emitovanje spota? Zbog zloupotrebe deteta? Pa ajdete molim vas. Onda treba da im zabrane i onaj drugi spot sa još mlađom decom…
Kome se RTS obraća onom „budi odgovoran“ značkom u gornjem uglu ekrana? Jasno je jedino da se ne obraća celoj polovini svog gledališta inače bi pisalo „budi odgovorna“…
Zašto je predsednik države srećan i zahvalan „Viktoru“ (Viktoru?!) što nema incidenata u Vojvodini kao da, kada bi incidenata bilo, ne bi imao načina da ih spreči i sankcioniše?
Za razliku od ljudi koji se zaraze koronom pa idu u izolaciju, zaražene vlašću vlast šalje među narod. I to ne radi imunizacije krda već da bi se smanjio imunitet na ovu vlast.
Nijedna normalna vlast ne bi proglasila kraj pandemije i vanrednih mera i sve nas izlagala životnoj opasnosti samo zato da bi što pre održala izbore dok smo još ovako traumatizovani.
Koja ste kategorija: tajkun ili plaćenik? Jer ako se prijavite za pare vi ste plaćenik. A ako se ne prijavite za pare – vi ste dakle tajkun. Tajkun zbog koga je i uvedeno prijavljivanje.
Stariji ljudi će, umesto dosadašnjeg jednog odlaska do radnje u praskozorje, moći da tri puta nedeljno prošetaju trista metara od kuće. Otprilike do svog glasačkog mesta.
Širio je omrazu na one koji putuju, šetaju pse, pitaju, a sada je omrzo i lekare. Doduše ne sve već samo neke koji će, kako je predsednik rekao, biti zamenjeni kad sve ovo prođe.
Ili vlast laže da nas voli ili je njena ljubav bolesnija od ljubavi koju ispoljava junakinja Stivena Kinga u Mizeriji. I, ako nam neka epidemija dođe glave, biće to epidemija vlasti.
Vlast nam se nikada nije obraćala u rukavicama, naprotiv. Pa i sada ih je stavila ne zbog korone već samo da bi nam ih bacila u lice. Ali ne očekuje da joj izađemo na dvoboj.
What kind of a person would manufacture this segregation? How little soul must you have? How heartless do you need to be to put people in such a demeaning position, even if they like getting up early?