Panonski papiri
Pokrajinski izbori se još nisu ni ohladili, niti su pokrajinski organi vlasti formirani, a Upravni odbor je već došao po programskog direktora vojvođanske radio-televizije. Što, naravno, samo po sebi uopšte nije čudno.
Pokrajinski izbori se još nisu ni ohladili, niti su pokrajinski organi vlasti formirani, a Upravni odbor je već došao po programskog direktora vojvođanske radio-televizije. Što, naravno, samo po sebi uopšte nije čudno.
Jurišnik na vetrenjače Druge Srbije je u TV nastupu (i nastupu besa) svoju argumentaciju protiv lika i dela Radomira Konstantinovića sveo na poreklo – njegovog oca.
Pod velom ovih uzburkanih strasti, ali i pod velom noći, a naročito pod velom fantomki, nepoznati počinioci krenuli su da strasno ruše Savamalu. I srušili što se srušiti dalo, pa i ono što se nije dalo.
Lovili su nas po ulicama, stanovima, haustorima, prodavnicama, na radnim mestima, po parkiranim automobilima. Pretili da će nas pojesti mrak, ako ne glasamo pravoverno.
On ističe kako rano ustaje, kasno leže i puno radi. Drugim rečima, opisuje nam jedan običan dan jedne obične žene u Srbiji. Ali za razliku od njega, žene se ne hvale time što rade ceo dan.
Ministar policije je najavio izbornu krađu. Zbog koje će on na svakom glasačkom mestu instalirati policiju u civilu da, kako je rekao – stavlja lisice na ruke svakom ko bude pokušao da krade.
I u kolektivnim sportovima uspeh je kolektivan, ali su za njega zaslužne konkretne individue. Osim kada je u pitanju sadašnja vlast u ostavci. Tu imamo jednu individuu i nikoga više.
Ne patimo mi od viška istorije nego od manjka datuma. Evo, pogledajte samo mart. Gotovo da nema dana u njemu u kojem ne obeležavamo neki datum (od kojih je Dan žena najbenigniji).
Sve je počelo kada je premijerov omiljeni tabloid obznanio još jednu zaveru protiv vlasti. U čemu se sastoji zavera? U tome što novinari istražuju imovinsku kartu premijera…
Za poplave nisu mogli da budu okrivljeni ni strani proizvođači (jer su nevini) ni domaći (jer su na vlasti), pa je optužen bog. I jedan frižider koji je, nošen bujicom, srušio most.
Kad već živimo u državi u kojoj je politika mnogo veći opijum za narod nego religija, nije ni čudno što je premijer u jednom od svojih intervjua zahtevao da ubuduće u politici ima biti – kao u crkvi.
Budite neko pre nego što postanete nešto, kaže Duško Radović. Kao većinu dobrih saveta, i ovaj je teško poslušati, jer ne morate biti neko da biste postali nešto.
U razvijenim demokratijama, i građani i političari znaju da se vlast uzima na revers – dobiješ je na korišćenje, pa ako je ne koristiš kako treba, ti moraš da je vratiš.
I ove sezone, kao i nekoliko prethodnih, najkomercijalnija, samim tim i najisplativija etiketa, ”brend” takoreći, jeste – žuta. Naročito popularna za novinare i novinarke.
Čim se izvinio zbog javnog vređanja jedne žene, ministar vojni se odmah zarekao da će ceo svoj život posvetiti, ni manje ni više nego – borbi za ženska prava.
Kada bi postojao ”kukumer” javnog govora – utvrdio bi da mnogo više vlast kuka koliko joj teško pada da vlada, nego što građani kukaju koliko im teško pada vladavina te vlasti.
Ćirilicu najglasnije brane oni koji na njoj napadaju. Jer veruju da će svaka glupost, samo ako je napisana ćirilicom, postati i narodna mudrost, a svaka gadost – zakonita stvar.
Pa vi posle kažite da premijer ne drži svoja obećanja. Vanrednih parlamentarnih izbora će biti tačno šest meseci posle njegovog obećanja da ih neće biti šest meseci, pa vi vidite.
Novi izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije nam je pokazao da vlast razume značaj promocije, ali ne i načine na koje se to radi. Naročito ne načine na koje se to radi zakonski i zanatski.
Toliko smo se već navikli da tabloidi i električni aparati preuzimaju funkcije državnih organa (tabloid te tuži, poligraf ti sudi) da nas paradržavni fenomeni više uopšte ne iznenađuju.
Na pitanje novinarke da li su gradske službe mogle bolje da reaguju na ovaj prvi sneg, gradonačelnik Beograda se brecnuo, čak ne ni na novinarku nego na – kritičare u toplim foteljama.
Kad završi obuku kod Stivena Sigala, policija će ubaciti još neke filmske trikove u hapšenja. Na primer proletanje policijskim kolima kroz zid ili već nešto iz bogatog repertoara akcionih junaka.
Sudeći po kineskom kalendaru, sledi nam godina Majmuna. Sudeći po situaciji na terenu, sledi nam godina smrdibube… One spadaju u štetočine. Štetu nanose tako što se hrane i brane.
Jedna voditeljka je izjednačila ministra vojnog i Donalda Trampa. Ovo je ispalo malo tra(m)pavo, jer implicira da je i ministar bogatun (da li je) i prostak (jeste).
Državni udar je bio veoma uspešan. Podigao je gledanost, čitanost, napetost. I, kao i svaki film koji puni blagajne, sigurno će imati i nastavak, verovatno čak i više njih.
Sve su nas vlasti zaluđivale, ali nikada nisu bile sve teme zajedno: i reforme i zavere i priznanja i rušenje vlade i otimanje Kosova i odlazak u Evropu i odlazak – u vražju mater.
Posle pokazne vežbe zaštitniku građana i novinarima, sada je i članici saveta za borbu protiv korupcije pokazano kako će se provesti ako nastavi da širi strah od vladavine zakona.
Tog dana nije bilo vanredne konferencije za medije (mada bi ona, za razliku od većine ostalih, imala razlog), niti je bilo vanrednog obraćanja naciji (mada je, za promenu, ovog puta trebalo).
SKC Danilo Kiš
Zašto smo za Rusiju? Kakvo glupo pitanje. Pa zato što nam je bliska, u svakom slučaju bliskija od svih drugih. Kako znamo da nam je bliska? Još gluplje pitanje.
U Rumuniji je premijer upravo podneo ostavku. Ranije su to učinili i premijeri Letonije i Južne Koreje. Zaboga, ostavku je podneo čak i jedan papa (onaj prošli). A kod nas niko.
Ako vam doturaju informacije u prilog vlasti – vi ste medij, a ako vam doturaju one koje ne idu u prilog vlasti – niste ni medij ni novinar. Što je ministar informisanja lepo objasnio.
Gradonačelnik Beograda je izjavio da oni koji su novinare sprečili da mu postave pitanje, nisu njegovo obezbeđenje već – komunalna policija u civilu. Komunalna policija u civilu?!