Istražitelji iz Srbije
Plan ulaska u EU zahteva napor dok ”neodustajanje” ne zahteva ništa, čak ni plan.
Plan ulaska u EU zahteva napor dok ”neodustajanje” ne zahteva ništa, čak ni plan.
Dveri Vojvodinu počinju da nazivaju severnom Srbijom, a Vojvođane – Vojvođanerima.
Srebrenica je diskutabilna, ”žuta kuća” je van svake sumnje.
U Srbiji je nedavno pokrenuta debata o ”javnim intelektualcima”.
Dačić je Nemačku nazvao ”neprijateljem” i podsetio na kojoj strani je ta zemlja bila u svetskim ratovima.
“The kids” decided to demolish a gym, because it’s owned by a Frenchman. Maybe in memory of Brice Taton.
”Deca” su porazbijala jednu teretanu samo zato što je poseduje jedan Francuz. Valjda u znak sećanja na Brisa Tatona.
Nenad Čanak podneo je ostavku jedva par dana posle incidenta, što je u principu dobra stvar.
Kakve smo sreće, nama su se i neki nekrunisani prinčevi koje smo ljubili pretvorili u žabe.
Veliki i snažni zaštitnici srpstva, svetosavlja porodice i dece, zapomažu kao zadušne babe da ih ne izlažemo tim strašnim ljudima koji se kriju iza ljudskih prava.
Naša sopstvena vlada hoće da nam iščupa srce – ne mislim na Kosovo nego na krađu, koja samo nepravdom nikada nije proglašena za srce Srbije.
Jeste li i vi primetili koliko ima reklama za dezodoranse kojima nam obećavaju svežinu bez kupanja čak i do 72 sata.
Rusija je Paradu ponosa osudila na sto godina progona, a u Americi će, ako ga se dočepaju, Asanž proći mnogo gore.
Ako svaki narod ima političare kakve je zaslužio da li se to odnosi i na himnu?
Broj ateista je globalno porastao za 4 odsto; sad bi tako nešto moglo i kod nas da se desi pa da broj vernika, daleko bilo, opadne na 92 odsto.
Veličina osobe, naroda ili države ne meri se centimetrima i kvadratnim kilometrima, već odnosom prema manjem i slabijem. A tu se baš i nismo proslavili.
Promocije na Exit-u 2009, 2010. i 2012.
Procenat psihopata je stalan i isti u svakom društvu, ali naš problem je što mi nismo ”svako društvo”.
Dok se mi koprcamo u ostacima socijalizma i začecima kapitalizma, oni su doživeli komunizam.
Nikolić je prvo bio kineska kopija Šešelja, a sad Tadića koji je bio kineska kopija demokrate i republikanca.
Neki standardi se ipak uspostavljaju, doduše u Norveškoj, gde je tužilac tražio da se Brejvik proglasi neuračunljivim, a ne krivim.
Neki će se praviti i da je Srbija na Ivici, a ne na ivici kolapsa, snage i živaca. A onda će, kao po običaju, sklepati Vladu.
During the campaign, they still flirted with us a bit, now all that’s left for us is criticism.
U predizborno vreme su nam se malo i udvarali, sada udvaranje čuvaju za neke druge, za nas je ostala samo kritika.
Koliki siledžija država treba da bude pa da se i naši građani pobune?
Muž se oženio mnogo bolje nego što se nadao i ubrzo počeo da svoju ženu uzima zdravo za gotovo.
To je nešto što ne nudi rešenje. Nema cilj. Nema ideologiju. Nema vođu.
Pamflet koji narušava predizbornu tišinu zove se ”Projekat razvoja navodnjavanja u republici Srbiji – voda do svake njive”.
Gde je nestao onaj naš nadaleko poznati duh? Možda je vreme da izdamo poternicu za njim?
Tadić nam je objasnio šta je kampanja kontrasta. A kako se zove kampanja korišćenja dece: jeftina ili očajnička.
As if it was not enough that we were living the jokes, our politicians deemed it wise to start telling us more.
Kao da nam nije dovoljna muka to što živimo viceve, naši političari su sad počeli i da nam ih pričaju.