Kakva crna revolucija
Vlast je premazana svim farbama, ali je izlišna njena briga da će se desiti neka obojena revolucija. Džabe im što je direktor Bezbednosno-informativne agencije obučen u Rusiji…
Vlast je premazana svim farbama, ali je izlišna njena briga da će se desiti neka obojena revolucija. Džabe im što je direktor Bezbednosno-informativne agencije obučen u Rusiji…
Čovek koji je po balkanskoj modnoj pisti šetao u radikalskoj majici koja mu je stajala kao salivena, preodenuo se u pretesno odelo koje su skrojile EU i SAD.
Zašto jednu ratnu operaciju koja se dešavala u Hrvatskoj obeležavamo u Prijedoru? Pa zato što su se patrijarh, predsednik Srbije i predsednik Republike Srpske tako dogovorili.
Intelektualna i moralna sirotinja pljucka sa visine na profesionalne i ljudske veličine do kojih inače nikada ne bi mogla da dobaci. Farme trolova pustile su izdanke u institucije i medije.
Za vlast istu težinu ima kad ona pruži sve medijske, poslaničke, ministarske, pravosudne, batinaške pipke da se obaviju oko naših vratova, kao i kad mi tražimo odgovornost za izrečeno.
Pa zar tako na ekonomskog tigra, nepritajenog zmaja? Da proteste finansiraju fondacije, a ne Vatikan? I to samo nemačke ko da je Soroš u zemlju propao (od stida što je stipsa?).
Braneći stare i nove grehe sadašnjeg ministra policije, premijerka je pokušala da sa njega spere odgovornost i za pogibiju četiri pripadnika vojske, dva zdravstvena radnika i jedne bebe.
Da je po pravdi, kao što nije, ministrova rečenica je trebalo da vrvi od znakova pitanja jer je upitno sve što je rekao o svom „znanju“ da Nemačka krije ubicu Olivera Ivanovića.
Videli smo da predsednik Srbije padne u fras i kad sam sebi, a kamoli kad mu neko drugi pomene oca, majku, brata, decu, ali da se izbezumi kad on nekom drugom pomene tatu, to je ipak novitet.
Dve hiljade za gospođu što je čak 5% njene plate! Ako joj je malo, neka rodi pa će biti još deset crvendaća ili neka se ljuti na glumce, oni dobijaju mnogo više a još su i nezahvalni.
Jedanaest godina svakog oponenta proglašava najopasnijim neprijateljem, a sada je spao na to da nema ko da mu čestito zapreti. Eto ti malera. Bar da prokaženi glumci odglume pretnju.
Što se ove vlasti tiče, za nju su izbori kao sklapanje braka bez predbračnog ugovora i bez mogućnosti razvoda. Zato su proteste i shvatili kao prebrojavanje svatova…
Njegov se zove: skup nade, a nada je upravo ono zbog čega se ljudi i traktori okupljaju ovih dana. Doduše, njihova nada je da će izdejstvovati neke promene, njegova da neće.
Vlast podržava demonstracije. Medijsku i uličnu demonstraciju moći, brutalne sile, neznanja, nesaosećanja, demonizacije… Jedino ne podržava demonstriranje pristojnosti.
Znamo da predsednik Srbije ne ume da zaćuti. I ne samo da ne ume da zaćuti nego ne ume ni da govori. On ume samo da ogovara. I nepogrešivo izgovara pogrešne stvari.
Umesto da prete kako će klati zarđalim kašikama obećavali su da će nas sve nahraniti prepunim kutlačama. U međuvremenu su i kutlače malo zarđale. Od neupotrebe.
Mi koji imamo običaj da se ljutimo na predmete zapravo smo najveći optimisti. Jer istinski očekujemo da nam i neživi svet ide naruku i neprijatno se iznenađujemo kad neće.
Bilo bi lepo kada bi svet funkcionisao onako kako su nas učili dok smo bili mali. Ko radi – ne boji se gladi. Probajte to danas nekome da kažete i nasmejaće vam se u lice, od muke.
Vlast može, kao Otpor, da svoj patent preprodaje po svetu. Kad je nenasilna borba protiv diktature postala brend, što ne bi i vlast držala kurseve nasilne borbe za diktaturu?
Kad su jednom prodali priču da pre njihovog dolaska na vlast nismo imali ni pruge ni vozove, nikakav im problem nije bio da prvom vozu upriliče priredbu za prvi rođendan.
Oponenti niču ko visibabe. Jedni bi da ne daju ono što nemaju, Kosovo, drugi bi da ne daju ono što uskoro neće imati, Šodroš, savski nasip, akademsku čestitost, samostalne tužiteljke…
Znam, znam da se kaže šuster mat, mada ne znam kako se tačno piše i znam da znači da ste brzopotezno matirali nekog dunstera, ali – kako se zove kad dunster matira svoju državu?
Zašto pokret za državu nije bar svenarodni? Zašto sad odustati od poslovične megalomanije kad znamo da bi ova vlast, da je Bil Gejts, kompaniju nazvala Macrohard a ne Malimekani.
Što se predsednik bude ozbiljnije zabavljao problemima, to će njegovi tv nastupi biti zabavniji. Možda bi i to mogao da nauči od ruskih kolega koje i inače voli da oponaša u vladanju zemljom.
Pa, dobro, ne mora baš Doljevac mada se zgodno namestilo, može glavna javna tužiteljka da ponese nadimak i po nekoj drugoj aferi. Zagorka Obrenovac, Zagorka Kostolac ili Krušik…
Ne, ne bi ovaj film koji gledamo zaslužio da bude prikazan na Festu niti bi ga Nebojša Đukelić pomenuo u nekoj od svojih TV emisija u kojima je publici tako maestralno predstavljao filmove.
Ako zaista žele da „narod“ razume zašto ne govore narodski? Zašto ne koriste primere iz života koji se inače preporučuju u govorništvu?
Nije to bio cirkus, kako je predsednik nazvao sednicu republičkog parlamenta. Kako da bude kad nam je sam objasnio da u cirkusu nema vukova, a u skupštinskoj sali ih je bilo?
Zaboga, pričamo o osobi koja verovatno ne bi priznala ni vanbračno dete a kamoli posledice svojih drugih dela kao što je Kosovo. Pa on ne priznaje sopstvene laži…
Kako izgleda sporazum koji Srbija i Kosovo treba da potpišu – ne znamo. Znamo da se oglasila crkva i zavapila: ne radite to ako boga znate! Ali nije mislila na Kosovo nego na – jogu.
Predsednik se predstavlja kao vuk, u nadi da će ga pobrkati sa drugim vucima – Brankovićem, Mandušićem, Draškovićem, Jeremićem… ili sa onim na majicama Crvenih beretki.
Iako je nas nazvao malim galskim selom, a sebe Asteriksom i Obiliskom (pomešali mu se Obilić, Obelix i obelisk) predsednik ipak više liči na strip Komandant Mark.