Seks, laži i visoki tiraži
Jedan američki teoretičar zavera kažnjen je višemilionskom kaznom zbog širenja lažnih vesti. Naši aleksi džounsi su za širenje lažnih vesti nagrađeni nacionalnim frekvencijama.
Jedan američki teoretičar zavera kažnjen je višemilionskom kaznom zbog širenja lažnih vesti. Naši aleksi džounsi su za širenje lažnih vesti nagrađeni nacionalnim frekvencijama.
Ovo sa davanjem imena nepogodama je baš zgodno. Posebno je zgodno davati imena državnim udarima, na primer Hrvoje, za one koji ruše državu letujući po hrvatskom primorju.
Vlast kaže da je u Novom Sadu sve bilo pod konac. Pa naravno, prošli izbori, Evropskoj uniji smo okrenuli leđa, što bi se onda jedili na tamo neka kršenja zakona i ljudskih prava.
Zna on da predsednik jedne zemlje ne može neformalno da krene u Jasenovac već mora da svoju posetu najavi preko ambasade a ne preko poznanika koji nije ovlašćeno lice.
Mole se neprijatelji da stanu u red jer će nišandžije iz vlasti da postanu razroke. Dakle, EU – kolona broj jedan. Kosovo u kolonu broj dva. Treća kolona – kiše kao vekovni neprijatelj…
Odakle pravo gradonačelniku da se javno deklariše kao protivnik Parade ponosa koja je pri tom ove godine domaćin evropskog prajda? Ako ništa drugo, to je dobro po grad…
Zna se ko u Srbiji jedini sme da emituje bilo šta. Zadatak „državnih“ televizija je samo da to prenose. I da ne prenose bukvalno ništa što prethodno nije emitovao sam predsednik.
Takozvana nova normalnost, koju je svet upoznao tek sa dolaskom pandemije, kod nas se odomaćila još pre deset godina. Ne radi ova vlast ništa novo nenormalno. Samo sve radi skarednije i pogubnije.
Lako je u dobru dobar biti. Pa ipak ova vlast to nije bila. Zamislite tek kakva će biti sad kad nije dobro. A bilo je baš dobro: 10 godina bez spoljnih i unutrašnjih pritisaka i opozicije.
Predsednik je osavremenio tekst svoje zvanične zakletve i na kraju ubacio „tako mi bog pomogao“. I to nije anahrono proklamovanoj sekularnoj državi nego je – približavanje Americi.
Zamislite da situacija splasne i u istoriji ostane upisana samo kao svojevremeno kubanska kriza, da li će naš predsednik tražiti Nobelovu nagradu za mir jer je bio miran dok je rat besneo?
Eh, lako je Ukrajini, oni su bar pobedili na Evrosongu. Teško je Srbiji, to jest njenom predsedniku, to jest Srbiji. On mora da ide od jednog do drugog, da razgovara i dogovara…
Znamo da predsednik Srbije najviše priča o sebi. Po potrebi priča i o svojoj porodici. Pa nam je tako predstavio i svoju tetku. I ona je protiv uvođenja sankcija Rusiji. I šta ćemo sad?
Za razliku od miša koji je dobio grip pa je seo u džip, predsednik Srbije je dobio apstinencijalnu krizu pa je zaseo pred kamere da nadoknadi višednevno neobraćanje naciji.
Pošto je vlast naizgled naprasno obustavila svoju desetogodišnju svađu sa opozicijom, svađa se prenerazila. Gde sad da ide, koga da sad zavađa? Ali se onda dosetila…
Vlast nas tretira kao majmune. Mislim prevashodno na ona tri poslovična majmuna koji ne vide zlo, ne slušaju i ne izgovaraju zlo. Jer su, barem u našem slučaju, tako dresirani.
Priča bajke, priča basne, priča bez pokrića. Priča pre izbora jedno, a onda priča nešto sasvim drugo. Priča o sebi neumesno, priča o Rusiji neutešno, o Evropskoj uniji neizvesno.
Predsednik Srbije je najavio da će da proguta žabu. Što je velika novina jer je cirkus koji je do sada vodio imao samo gutače vatre, gutače slova i slogova, premetače slogova…
Pa kad su ovoliko šizeli, siktali i napadali, a predsednik Srbije nas ubeđivao izlazeći iz naših televizora i svog frižidera – šta možemo da očekujemo sad kad su izbori završeni?
Ako postoji genocid, a postoji, ako postoji urbicid a ova vlast nam pobi silne gradove, ako postoji i ekocid koji je ova vlast takođe izvršila i to priznala kroz usta predsednika Srbije…
Neću gostovati na tim televizijama, rekao je predsednički kandidat vlasti misleći na kablovske kanale N1 i Nova S čija imena stalno brka, pa čak i imena njihovih novinara…
Imali smo vladu u senci predsednika Srbije. Predsednika u senci korupcionaških afera. Sudstvo i tužilaštvo u senci drugih grana vlasti. Sada imamo izbore u senci rata u Ukrajini.
Kako, u situaciji kad se naša vlast prema nama ponaša kao Putin prema Ukrajini („prestaću da ih porobljavam kad prestanu da se brane“) podstaći ljude da izađu na glasanje?
Predsednik Ukrajine je bio TV komičar koji je postao omiljen glumeći predsednika države. Ovdašnji neuspešni predsednik države pokušava da postane omiljen glumeći Tita.
I u novoj predizbornoj kampanji „Dela govore“ imaćemo samo reči – koje zvuče kao da ih izgovara opozicija. Izgradićemo, otvorićemo, daćemo, dovešćemo, dobićete, imaćete…
Oni su korona, mi smo vakcina. Oni su virus autokratije koji preti pandemijom, razboljevaju svaki deo društva, razaraju organe. Mutiraju da ih ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep…
Pred izbore nam se nudi autokratska roba. Nemamo demokratiju već proklamokratiju. Proglašavaju se izbori, liste i trke, svečano se proglašavaju izborni rezultati.
Ako smo uz bivše saznali za rejting, uz ove gledamo kako mu se vlast bestidno povinuje pa odlaže poskupljenja i nepopularne amandmane do posle izbora i predizborno potkupljuje birače.
Voditeljka je insistirala na atentatu koji su najavili Šešelj, pa Dodik, pa ministar policije i premijerka, dok je predsednik više insistirao na obraćanju svojoj novoj ciljnoj grupi. Mladima.
Nice weather for this time of year brought people out onto the picnic areas, but not to the polling stations. Which only makes sense – voting has long been replaced with pointless circling of numbers.
Neočekivano lepo vreme za ovo doba godine možda jeste izmamilo ljude na izletišta i šetališta, ali ne i na birališta. Jer mi odavno i nemamo birališta već samo glasališta.
Vlast zna da na Božić tradicionalni pozdrav počinje sa: mir božji, a ne sa: ostrvi se na bližnjeg svog naročito ako ti se učini da bi on mogao počiniti jeres da bude kandidat na izborima.