Promocation
The problem is not the fact that it’s a Serbian train, since Serbian trains and buses regularly travel to Kosovo and vice versa, but the fact that the words „Kosovo is Serbia“ are written on it.
The problem is not the fact that it’s a Serbian train, since Serbian trains and buses regularly travel to Kosovo and vice versa, but the fact that the words „Kosovo is Serbia“ are written on it.
Pošto naša vlast već mesecima govori kako je jedino brinu mir i stabilnost u regionu, a stabilnost nikako da se naruši, na kraju smo ipak uhvatili poslednji voz za sukob – kosovski.
Posle orošavanja časti i ugleda, ministar policije je dobio još jedan novogodišnji poklon: uredbu koja ga ovlašćuje da po svom nahođenju i bez ikakvog nadzora formira pomoćnu policiju.
Kao i u onolikim tužilačkim i sudskim postupcima pre nje, i u slučaju 2016. godine je nastupila apsolutna zastarelost pa je dotična 2016. slobodna da ide gde hoće. Gde joj mi želimo da ode, to je već naša stvar.
Kako i dolikuje blagdanskoj atmosferi, proglasismo prigodno primirje sa susednom Hrvatskom. Bitka u naoružavanju i naruživanju se obustavlja do boljih predizbornih dana.
Zlatne godine bi stvarno mogle da dođu. Onima koji su vlast ili dovoljno blizu vlasti. Kad isposluješ da cela država bude tvoja prćija – onda te zaista očekuju zlatne godine vladavine.
Kad su i tužilaštvo i sud odbili da bilo šta urade u slučaju Savamala uprkos uličnim protestima hiljada demonstranata, zar mislite da će podleći pritisku šačice pristalica?
Psovanje majke je uzelo toliko maha da poslanik Martinović na zasedanju odbora nikome nije dao reč. Nažalost, posle smo od istog poslanika čuli da mu je majka ipak bila opsovana.
Taj familijaran odnos se najbolje vidi na televiziji. U nju premijer bane kao što samo rođak može da vam bane u kuću. I ne pita da li ste možda nešto drugo planirali, na primer da emitujete kviz…
Mi smo, što reče Arsen, siročad svijeta, pa se nudimo na usvojenje svakom ko se domogne velike moći. Od: mi smo Titovi, Tito je naš, stigli smo do: mi smo Trampovi, Tramp je naš.
U zemlji čijeg su premijera ubili atentatori, moraš biti dodatno senzibilisan kad se o takvoj mogućnosti govori. Tačno. U kući obešenog se ne pominje konopac. Ali u ovoj zemlji su ubijani i novinari.
Sve izgleda kao ministar za socijalna pitanja koji na Sajmu knjiga govori o poginulima u staračkom domu dok se nadvikuje sa raspojasanom lumperajkom koja mu trešti iza leđa.
Not a day goes by that we don’t get insulted by the government. It insults us collectively, as a group, as individuals. But at the end of the day, the government feels the most insulted.
Polako se uobličava pravilnik novogovora. Po njemu imate prava da u javnom prostoru govorite samo ako ste prethodno obezbedili dovoljnu podršku na izborima.
Gotovo da ne prođe ni dan, a da nas vlast ne uvredi. Vređa nas đuture, grupno, vređa nas pojedinačno, poimence. Pa ipak, na kraju dana, niko se ne nađe uvređeniji od same vlasti.
Da je film, odavno bismo napustili projekciju, možda ga i izviždali. U bioskopskoj sali bi ostali samo oni koji su u nju ušli drugim poslom – da se malo ogreju ili ljube. Jer, film je loš.
Neočekivano, kabinet premijera je među prvima stao u odbranu karikaturiste. Rečima da ”ljudi koji imaju ličnu mržnju prema predsedniku Vlade treba da imaju svoj prostor”.
Tek počinjemo da slušamo šta vlast ima da kaže posle od nas nepodržanog referenduma u Republici Srpskoj, ali smo zato već čuli sve o po nas neuspelom sastanku o migrantskoj krizi.
Osim optužbe da ruča i šeta psa, stigla je još jedna: ne samo da će se Ombudsman kandidovati na predsedničkim izborima 2017, nego je godinu dana unapred snimio i TV spot!
Vlast je blagonaklona prema narodu, pa mu je dala sto godina za promenu mentaliteta. Priznaćete da je to sasvim dovoljno vremena da jedan narod promeni čak i vlast, a ne samo mentalitet.
Došlo vreme da samo kompletni idioti najbolje prolaze u životu. Svi drugi mogu za čas posla da završe u zatvoru. Eto, čak je i jedan špijun dopao šaka policiji.
SKC Danilo Kiš
Razlika između aspiracija stanovnika i vladara postaje nepremostiva. Ovi prvi ne mogu da žive ako ima rata, ovi drugi ne mogu da vode ako rata nema. Makar u izgledu.
U odbranu ove vlasti treba reći da se ona ne ponaša kao u kafani. Zna se kako se u kafani ponaša. Jedino ako u kafanu niste odlazili, možete misliti da je ovo kafansko ponašanje.
Dok su se sportisti borili na Olimpijadi, političari su se borili na domaćem terenu. Ovi prvi u sportskom, ovi drugi u nesportskom nadmetanju. Ali su i jedni i drugi imali duele sa Hrvatskom.
Okosnicu reklame činile su fizička i fiziološka izdržljivost premijera. Koje nisu relevantne jer nespavanje, neodlazak na odmor i u wc ni na koji način ne doprinose dobrobiti društva i građana.
U pravu je ona reklama: kad si gladan nisi sav svoj. Toga smo se barem nagledali ovih dana ”na ovim prostorima”. I ne samo da nisi sav svoj, nego najčešće nisi uopšte svoj.
Nekada, kada smo imali ozbiljnu državu, leti su se održavali jugoslovenski festivali lakih nota. Sada imamo festival olakih protestnih nota. Najzastupljeniji su izvođači iz Srbije i Hrvatske.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
VIDEO i transkript, o novom talasu nasilja nad ženama u Srbiji govore: Dubravka Stojanović, Nadežda Milenković; Tanja Ignjatović i Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.
Na generalnoj probi Tesline sahrane predsednik je održao govor pred spomenikom koji pokojnika prikazuje kao čoveka koji bezuspešno pokušava da stavi bateriju u mobilni telefon.
Imamo fantomsku vlast za koju ne znamo čemu tačno služi, osim da bude vlada u senci – jednog čoveka. A sada se formiranje čak i takve vlade odlaže – iz potpuno fantomskih razloga.