Smrtna kazna za Palestince ili kako izgubiti dušu
Izrael ne postavlja smrtnu kaznu u središte svog zakonodavstva na univerzalan način, već je usmerava prema narodu koji kontroliše vojnom silom.
Izrael ne postavlja smrtnu kaznu u središte svog zakonodavstva na univerzalan način, već je usmerava prema narodu koji kontroliše vojnom silom.
Jevrejski studenti na Harvardu znaju šta su genocid i huškanje na rat i svojim očima su videli kako ih Izrael sprovodi. Šta da se radi sa savesnim Jevrejima kojima se smučila rodna zemlja?
Što je neuspeh rata očigledniji i što je jasnije da Amerika nema pojma kako da se izvuče iz nevolje u koju se uvalila, to će brutalnija biti potraga za krivcima. Svu krivicu će svaliti na Izrael.
Da su izbori na pomolu ukazuje i informacija da je premijerov sin Jair otputovao u Mađarsku sa zadatkom da pomogne u Orbanovoj političkoj kampanji i stečeno znanje primeni kod kuće.
U Izraelu nije moguće živeti bez egzistencijalnih pretnji. Dok drugi spavaju, mi skrolujemo u mraku i čekamo sledeći napad Palestinaca, Libanaca, Iranaca, Egipćana ili Turaka.
Američki državni sekretar je zabrinut zbog nasilja doseljenika. Misli da je i izraelska vlada zabrinuta. Ako je to kvalitet obaveštajnih podataka koji su mu dostupni onda sam zabrinut i ja.
Svako presretanje rakete, svaka aktivacija vazdušne odbrane predstavlja priliku za izraelsku industriju oružja da klijentima na međunarodnom tržištu prikaže svoje proizvode i nove sisteme.
Zemlje koje trguju oružjem sa Izraelom krše međunarodno pravo. Srbija je u novijoj istoriji bila povezana sa činjenjem genocida. Upravo zato treba da ustane protiv genocida u Gazi.
Da bi izbegli slanje trupa, Izrael i Amerika koriste Irance kao politički resurs i ohrabruju ih da izađu na ulice i stradaju radi promene vlasti. To je suptilniji oblik dehumanizacije.
VIDEO – Integralni razgovor sa Frančeskom Albaneze, specijalnom izvestiteljkom UN-a za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijama.
Svaku nužnu promenu režima moraju sprovesti građani, a ne neka naduta, lažljiva, prevarantska, pohlepna, grabljiva imperijalna sila i njeni saveznici koji primoravaju čitav svet na pokornost.
Većina novinara veruje da je njihov posao da štite ugled Izraela. „Mi smo pre svega Izraelci, a tek onda novinari“, kaže neuki novinar koji nema pojma o svojoj ulozi u demokratiji.
Prošlog petka Izraelske odbrambene snage su prekopavale jedno groblje na sirijsko-libanskoj granici. Izmestili su stanovnike okolnih sela i podigli helikoptere, dok su vojnici gazili po grobnicama.
Pristup skloništima u Izraelu zavisi od socio-ekonomskog statusa. Nejednakost nije slučajna. Samo 30 posto ljudi iz najsiromašnijeg sloja ima prostor koji može da posluži kao sklonište.
Ko je napisao da kada topovi grme, muze ne samo da ćute, već bi trebalo da se stide? Bilo je pitanje vremena, ali ono što se ove nedelje dešava u javnom diskursu u Izraelu probilo je svako dno.
Iransko rukovodstvo je potpuno u pravu ako misli da su pregovori sa Amerikom, najpre u Omanu a zatim u Ženevi, bili samo dimna zavesa iza koje je planiran izraelsko-američki napad.
Nekad je Izrael imao nekoliko godina zatišja između ratova. Sada između dva rata prođe jedva nekoliko meseci. Prošlog juna, pre samo 8 meseci, proglašena je potpuna pobeda nad Iranom.
Otkako je u Izraelu na vlasti ovaj veoma opasan režim, izgubili smo pravo na mapu regionalnog naoružavanja uz podršku celog sveta. Izrael je podjednaka opasnost za mir u regionu kao ajatolasi.
Krajem prošle godine, nadležno ministarstvo odbilo je da registruje 37 organizacija koje pružaju humanitarnu pomoć Palestincima. Među njima su Lekari bez granica, Save the Children i Oxfam.
Dok većina stanovnika Gaze živi u neljudskim uslovima, u raspadnutim šatorima, izloženi vetru i kiši, planovi za obnovu promovišu vizije futurističkog prostora i koncepte iz sveta rizičnog kapitala.
Prekid vatre je kada u Gazi ima preko 400 mrtvih, od kojih su mnogi deca. I kada Izrael sruši 2.500 kuća u Gazi, a stotine hiljada Gazana se smrzava u blatu, mi to i dalje smatramo prekidom vatre.
Prvog dana na mestu gradonačelnika Njujorka, Mamdani je povukao izvršnu naredbu svog prethodnika kojom je usvojena definicija antisemitizma IHRA-e.
Slike mrtvih Palestinaca izazivaju emocije koje ometaju zrelo, racionalno razmišljanje kod mladih Izraelaca. Problem nije u tome što bi ih taj prizor potresao, već u tome što bi ih okrenuo protiv Izraela.
Reakcije Izraelaca na događaje u Iranu su dirljive. Odavno nismo videli takvu solidarnost sa narodom koji stenje pod tiranijom. Ton je diktirao Netanjahu, kako i dolikuje svetioniku pravde.
Upravo zato što sam odrastao u Izraelu, služio u izraelskim odbrambenim snagama i zato što imam porodicu i prijatelje u ovoj zemlji, moj osećaj šoka i užasa je pre svega bolno ličan.
Znala sam da je film „Glas Hind Radžab“ zasnovan na snimcima petogodišnje devojčice u Gazi koja je, zarobljena u automobilu sa telima članova svoje porodice, razgovarala sa spasiocima.
Slogan „globalizujte intifadu“ sad bi vas mogao odvesti u zatvor. Skandiranje ima stvarne posledice, upozorava policija. Već je bilo hapšenja na protestu u Londonu povodom zabrane Palestinske akcije.
U trenutku dok su dvojica ubica masakrirali nedužne ljude na plaži Bondai, na plaži u Han Junisu žena je pokušavala da metlom potera vodu dalje od pocepanog šatora u kom živi. Niko je nije slušao.
Sudija Međunarodnog krivičnog suda, koji je evropska diplomatija ustanovila uz mnogo truda, prognan je iz globalnog digitalnog carstva. Uskraćene su mu usluge, njegov bankovni račun je neupotrebljiv.
Razmišljati u okviru nemoguće obnove znači da zadatak arhitekture više nije da ponovo izgradi uništeno, već da podrži ono što istrajava. Razaranje Gaze nije ratna slučajnost već strukturni projekat.
Zapadna obala je sada postala glavni poligon demonstracije sile. Oblast C je etnički očišćena od Palestinaca, a naseljenici su usmereni na oblast B pod Palestinskom upravom.
U pismu kojim advokati Benjamina Netanjahua traže amnestiju za svog klijenta, navodi se premijerov „ogromni doprinos“ bezbednosti Izraela. Među dostignućima nije bilo mesta za tekući rat u Gazi.