Teror-rijaliti
Dok je trajalo primirje, Izraelcima je priređen reality snuff: svako veče ih obaveštavaju da je desetak ljudi oslobođeno, a napetost ih je do tada već prikovala za ekran. Nakon toga sledi katarza.
Dok je trajalo primirje, Izraelcima je priređen reality snuff: svako veče ih obaveštavaju da je desetak ljudi oslobođeno, a napetost ih je do tada već prikovala za ekran. Nakon toga sledi katarza.
Izrael neće dobiti ovaj rat. U tri važne stvari Hamas je uspeo. Isto će biti i s Hezbolahom. Hamas je postavio pravila igre i sve dok rat traje posledice tih pravila biće sve gore po nas.
Koliko Izrael treba da odmakne u etničkom čišćenju Palestinaca da bi nam naše osećanje krivice zbog antisemitizma i holokausta najzad došapnulo da ne možemo više tolerisati novo etničko čišćenje?
Između ograničenja međunarodnog prava i institucija, praktično je nemoguće krivično goniti države za bombardovanje bolnice – čak i uz obilje proverenih podataka koji utvrđuju ko je počinio delo.
Kako je odmazda Izraela postajala sve krvavija, optužbe na Putinov račun su rikošetirale i potkopale ne samo Bidenov moralni autoritet nego i solidarnost sveta s Ukrajinom.
Gotovo ista ponuda koju je Izrael sada prihvatio, na stolu je već od prvih faza rata. Vlada je nepotrebno produžila strepnju porodica otetih i zatočeništvo onih koji će u zamenu biti oslobođeni.
Pošto je videla snimak Kanala 4 o napadima na bolnicu Šifa, Tuman Sliman je napisala: „A ovde i dalje tvrde da najmoralnija vojska na svetu ne povređuje nevine ljude i ne napada bolnice.“
Ako bi Izrael i uspeo da eliminiše Hamas, devastacija Gaze će verovatno stvoriti novu generaciju palestinskog otpora i gurnuti je ka organizacijama koje su čak ekstremnije od Hamasa.
Evropljani se sada suočavaju sa dva veoma različita, ali međusobno povezana rata koji ugrožavaju ne samo bezbednost Evrope, već i politički identitet evropskih društava.
Neobično je da je u Izraelu uvek levica razočarana. Ne daj bože da to se to dogodi desnici koja je glavni krivac za ovu nesreću. Desnici se nikada ne dogodi otrežnjenje.
Šef izraelske policije najavio je da neće dozvoliti demonstracije protiv rata. „Svako ko želi da se identifikuje s Gazom, dobrodošao je – ja ću ga staviti u autobus koji sada ide tamo“, rekao je on.
Dok se invazija na Gazu zahuktavala, izraelski političari su bez zadrške opravdavali masovno raseljavanje, tepih bombardovanje, rušenje čitavih kvartova i ubijanje palestinskih civila.
Umesto što nastavlja sa militarizacijom regiona, američka administracija treba da se usredsredi na to da sve zloslutniju krizu u Gazi preusmeri ka dugoročnom političkom rešenju.
Pošto ne mogu da uđu u razoreni Pojas Gaze, novinari se oslanjaju na tri izvora: od izraelske Službe za informisanje dobijaju „najnovije podatke“, od taksista mišljenje, a od knjižara sve ostalo.
Školegijum – Ministarstva, instituti i zavodi u Bosni i Hercegovini ćute jer između tri mogućnosti, da izaberu stranu ili da ostanu neutralni, uvijek je za trećinu više onih koji će biti nezadovoljni.
Školegijum – Moglo bi se reći da je rat u Gazi daleko od nas i nije neophodno da se o tome razgovara s decom. Ali, ima li pravo neko ko je kao učitelj preuzeo odgovornost za svet da ostane po strani?
Ako je rat produžetak politike drugim sredstvima, onda je rat u Gazi produžetak odsustva bilo kakve politike. Nema odgovora na ključno moralno i strateško pitanje: Kada će biti dosta?
Kneset ubrzano usvaja i priprema odredbe za suzbijanje „pete kolone“. Prvi na udaru su izraelski Arapi, a prete im višesatna ispitivanja zbog lajkova ili srca uz slike iz Gaze.
„Nezapamćeno je u istoriji okupacija da okupator sebe predstavlja kao žrtvu“, analizira Levi izraelski beg od stvarnosti. Međutim, nije sasvim u pravu, jer nešto slično postoji i u Srbiji.
Nemačka refleksna odbrana Izraela i uzdržavanje od kritike njegove vlade ili njegove okupacije Palestine može izazvati samo ogorčenost. Većina političara će pak privatno priznati da je to zaista problem.
Izrael nije tražio politička rešenja za konflikt, već je hteo da njime upravlja. Bila je to cinična pomoć u razvoju Hamasa, a posebno ga je Netanjahu podupirao kao prepreku nezavisnoj Palestini.
Imamo li mi, ako ne baš kao država, a onda kao kakva-takva (politička) zajednica neki stav prema sukobu između Izraela i Hamasa, odnosno prema masovnom ubijanju Palestinaca?
Zabranjeno je uznemiriti se zbog ubijanja u Gazi, čak i ako ginu deca o čijoj dobronamernosti i nevinosti ne može biti rasprave. Protest protiv njihovog ubijanja je izdaja. U Izraelu ih ne smatraju decom.
Mladina – Čini se da kad je bezgrešnost Izraela u višedecenijskom tlačenju Palestinaca u pitanju, više ni napomena da Hamas jest gadna, okrutna, teroristička organizacija nije dovoljna.
Kako god da se sukob završi, sa Hamasom ili bez, Izrael neće moći da izbegne pregovore o razmeni zarobljenika. U izraelskim zatvorima nalazi se oko 6.000 Palestinaca.
Ljudi mahnito razgrću ruševine, u pokušaju da izvuku žive ljude ili tela svojih suseda. Na rukama nose decu i trče ka bolnici, u kojoj više nema mesta ni na podu. U Izraelu se o tome ne govori.
Proterivanje Palestinaca sa područja istočno od Ramale, u dolini Jordana i južnom Hebronu, priprema se već godinama. Život im se zagorčava sve dok naprosto ne odu. Nasilje sada eskalira.
Evo šta je pred nama: katastrofalan gubitak kredibiliteta kolektivnog zapada i šansa za Rusiju, Kinu i Iran da destabilizuju zapadne demokratije koristeći bes ljudi koje sistem rutinski ignoriše.
Izraelska krv vri, a kolektivna duša traži sebi oduška. Samo što masovno ubijanje kako bi se stiglo do Hamasovog rukovodstva nije način. Sadašnje vođe će biti zamenjene, taj film smo već gledali.
Danas – Moj govor na otvaranju sajma knjiga u Frankfurtu dva puta je prekinuo Uve Beker, nemački državni sekretar za evropske poslove i poverenik za antisemitizam. Zašto?
Moguće je da je katastrofa koja se upravo odvija posledica povratka kolonijalnom načelu kojim se čovečanstvo deli na ljude vredne zaštite pravilima morala i zakona i one koji to ne zavređuju.
Šta ako naša moralnost i naša politika ne prestaju činom osude? Šta ako bismo, pored osude bezobzirnih zločina, poželeli izgradnju budućnosti u kojoj je nasilju ove vrste došao kraj?