San o napadu na Iran
Nemilosrdno ubijanje desetine hiljada građana Gaze nije porazilo Hamas. Izraelski vojnici ginu, taoci nisu vraćeni, a u Izraelu jača nezadovoljstvo vladom. I onda je vođa našao izlaz iz bezizlazne situacije.
Nemilosrdno ubijanje desetine hiljada građana Gaze nije porazilo Hamas. Izraelski vojnici ginu, taoci nisu vraćeni, a u Izraelu jača nezadovoljstvo vladom. I onda je vođa našao izlaz iz bezizlazne situacije.
Danas kada vlasti počine stravičan zločin, više se čak i ne trude da ga predstave kao plemenit čin. U Gazi i na Zapadnoj obali, u Ukrajini, zločin se razmetljivo predstavlja kao ono što jeste.
Predsednik nemačke vlade hteo je da kaže da, okrvavivši ruke u Iranu, napavši mimo svakog prava tu zemlju, Izrael čini uslugu ostatku sveta, a zapravo je mislio samo na zapadni svet.
Trampov predlog da preuzme Gazu i očisti je od Palestinaca u skladu je sa njegovom namerom da ukloni milione ljudi iz Amerike. To je kolonijalna arogancija koja je zajednička Americi i Izraelu.
Teško se EU ogrešila o stradale Palestince u Pojasu Gaze. Pokazala je licemerje prema Ukrajini. Od njih ne možemo da očekujemo da se ponašaju razumno i pošteno u vezi sa kopanjem litijuma u Srbiji.
Mladina – Trebalo je dosegnuti tragični rezultat od 55 tisuća ubijenih Palestinaca, potrebno je bilo dotaknuti samo dno humanosti, e da bi se politička i medijska svijest stidljivo počela mijenjati.
Izraelci vole ratove, posebno kada počinju. Ali nije bilo rata koji se nije završio u suzama. Početna euforija za rat protiv Irana je tu, spremna je himna, ali na kraju nam se piše crno.
Sredinom sedmice, izraelski mediji su preneli da je iz Vašingtona naložena evakuacija američkih građana i nižih službenika iz ambasade u Teheranu. Ipak su svi još uvek govorili „neće valjda“.
Pala nam je kruna s glave: pet država je uvelo sankcije Becalelu Smotriču i Itamaru Ben Gviru. Sad će odmah da se završi rat u Gazi, možda i okupacija, a aparthejdu je sigurno kraj.
Ramijeva kći Smadar ubijena je u samoubilačkom napadu Hamasa 1997. Deset godina kasnije, izraelski vojnik ubio je Bassamovu kćer Abir. Nesretni očevi upoznali su se u „Roditeljskom krugu“.
Mladina – Ubijanje glađu pokazuje se izvrsnom metodom etničkog čišćenja jednog naroda čiji je teritorij Izrael zamislio zauzeti, sve uz oportunističko slijeganje ramenima zapadnih birokrata.
Kada čuje fašističke izjave izraelskih ministara i javnih ličnosti o tome da u Gazi „nema nevinih“, nemačka publika mora čuti jezive glasove prošlosti koji su to isto govorili na nemačkom.
U Izraelu ima dosta političara i javnih ličnosti koji pozivaju na završetak rata. Još više je onih kojima je stalo do pada ove vlade. Ali skoro nikome nije stalo do sudbine stanovnika Gaze.
Hrvatska nije podržala zahtjev za reviziju Sporazuma o pridruživanju Izraela Europskoj uniji, prvu simboličku gestu distanciranja europske visoke politike od Izraela zbog rata u Gazi.
Plodovi naših postupaka mogu se proceniti tek naknadno, na osnovu razlike koju ti postupci unose u svet. Teško je unapred prosuditi da li bi svet bio drukčiji da smo mi drukčije delovali.
Naizgled legitiman cilj, posebno nakon 7. oktobra, uništenje Hamasa je nemoguće postići bez uništenja Gaze. Čak i ako se otpor ne bude zvao „Hamas“, ciklično će se obnavljati, a Izrael će ga gušiti.
Netanjahuova vlada bez ijedne primedbe pristaje na Trampovu zloupotrebu antisemitizma u borbi protiv univerziteta u Americi. Urušavanje integriteta visokog školstva u Izraelu traje već decenijama.
Nije u pitanju poređenje sa Šoom već upozorenje kuda stvari idu. Ne razmišljati o tome na Dan Šoe jeste izdaja njenih žrtava i skrnavljenje sećanja na Šou. Svi treba da stanemo zbog Gaze.
Javni apeli protiv rata su važni, ali su pisma koja poslednjih dana potpisuju izraelski piloti, umetnici i ostali, zakasnela i kukavička. Iz njih se stiče utisak da u Gazi živi i pati samo 59 ljudi.
Zabranjen je rad agencije UN za pomoć izbeglim Palestincima. Generalni sekretar UN-a je proglašen personom non grata. U Knesetu se čuju zahtevi da Izrael istupi iz Svetske zdravstvene organizacije.
Masovni ustanci sami po sebi nisu revolucija, nisu temeljna društvena promena. Nije presudna ni brojnost pobunjenika. Neophodno je da većina učesnika ima jasne društvene i političke ciljeve.
Šta nije postignuto za 17 meseci rata neće biti postignuto ni dodatnom agresijom. Hamas je tu da ostane. Vojno gledano, smrtno je ranjen, ali će se oporaviti. Rat ga je ojačao politički i ideološki.
Na pitanje da li smo se prerano radovali, posle Trampove izjave da ipak ne planira proterivanje Palestinaca iz Gaze, izraelski opozicionar je rekao da se nije ni moglo računati na njegovu doslednost.
Kolonijalna imaginacija vidi „prezrene na svetu“ kao drukčiju vrstu neosetljivih ljudi koji ne žale za svojim mrtvima kao mi, a na svoje siromaštvo gledaju relativno ravnodušno.
Katastrofe su prilika za ekspanziju SAD dok vladajuća porodica merka zemljište. Otapanje leda na Grenlandu otvara pristup resursima, a u Gazi će izbeglice napraviti mesta za luksuzna letovališta.
Zamišljam kako je umesto Zelenskog u Ovalnoj sobi u Beloj kući sedeo Benjamin Netanjahu. Donald Tramp i njegov potpredsednik Džej Di Vens su pred kamerama napali Netanjahua…
Za narod koji ovde živi vekovima nikakvo božje obećanje niti Šoa nisu dovoljno jaki argumenti da bi se odrekli svoje zemlje. Cionizam nije stigao da bi bio na strani Palestinaca, već da bi ih razvlastio.
Nemačka, odgovorna za smrt miliona Jevreja u Drugom svetskom ratu, prošla je strmoglavi uspon od nulte tačke podrške Jevrejima 1945. do današnje bezuslovne podrške Izraelu.
Pitanje kako, da li i kada će Gaza biti obnovljena ponovo je aktuelno posle Trampovog poziva na etničko čišćenje Palestinaca kako bi se to područje pretvorilo u američku rivijeru.
Još uvek je neizvesno da li će se Izrael pridržavati sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze jer ono što se dešava na terenu izaziva sumnju u Netanjahuovu volju da smiri situaciju u regionu.
Oslobođenje – Kako god ova ideja završila, iz činjenice da lider još uvijek najmoćnije zemlje svijeta uopće razmišlja o inžinjeringu nad stanovništvom, jasno je kako nas ništa dobro ne čeka.
Osećaj da se Izraelu ukazala istorijska prilika da isprazni Gazu od palestinskog stanovništva osnažiće zahteve za prekid primirja, okupaciju Gaze i proterivanje Palestinaca.