Kad je nemoguće ćutati…
Školegijum – Ministarstva, instituti i zavodi u Bosni i Hercegovini ćute jer između tri mogućnosti, da izaberu stranu ili da ostanu neutralni, uvijek je za trećinu više onih koji će biti nezadovoljni.
Školegijum – Ministarstva, instituti i zavodi u Bosni i Hercegovini ćute jer između tri mogućnosti, da izaberu stranu ili da ostanu neutralni, uvijek je za trećinu više onih koji će biti nezadovoljni.
Školegijum – Moglo bi se reći da je rat u Gazi daleko od nas i nije neophodno da se o tome razgovara s decom. Ali, ima li pravo neko ko je kao učitelj preuzeo odgovornost za svet da ostane po strani?
Ako je rat produžetak politike drugim sredstvima, onda je rat u Gazi produžetak odsustva bilo kakve politike. Nema odgovora na ključno moralno i strateško pitanje: Kada će biti dosta?
Kneset ubrzano usvaja i priprema odredbe za suzbijanje „pete kolone“. Prvi na udaru su izraelski Arapi, a prete im višesatna ispitivanja zbog lajkova ili srca uz slike iz Gaze.
„Nezapamćeno je u istoriji okupacija da okupator sebe predstavlja kao žrtvu“, analizira Levi izraelski beg od stvarnosti. Međutim, nije sasvim u pravu, jer nešto slično postoji i u Srbiji.
Nemačka refleksna odbrana Izraela i uzdržavanje od kritike njegove vlade ili njegove okupacije Palestine može izazvati samo ogorčenost. Većina političara će pak privatno priznati da je to zaista problem.
Izrael nije tražio politička rešenja za konflikt, već je hteo da njime upravlja. Bila je to cinična pomoć u razvoju Hamasa, a posebno ga je Netanjahu podupirao kao prepreku nezavisnoj Palestini.
Imamo li mi, ako ne baš kao država, a onda kao kakva-takva (politička) zajednica neki stav prema sukobu između Izraela i Hamasa, odnosno prema masovnom ubijanju Palestinaca?
Zabranjeno je uznemiriti se zbog ubijanja u Gazi, čak i ako ginu deca o čijoj dobronamernosti i nevinosti ne može biti rasprave. Protest protiv njihovog ubijanja je izdaja. U Izraelu ih ne smatraju decom.
Mladina – Čini se da kad je bezgrešnost Izraela u višedecenijskom tlačenju Palestinaca u pitanju, više ni napomena da Hamas jest gadna, okrutna, teroristička organizacija nije dovoljna.
Kako god da se sukob završi, sa Hamasom ili bez, Izrael neće moći da izbegne pregovore o razmeni zarobljenika. U izraelskim zatvorima nalazi se oko 6.000 Palestinaca.
Ljudi mahnito razgrću ruševine, u pokušaju da izvuku žive ljude ili tela svojih suseda. Na rukama nose decu i trče ka bolnici, u kojoj više nema mesta ni na podu. U Izraelu se o tome ne govori.
Proterivanje Palestinaca sa područja istočno od Ramale, u dolini Jordana i južnom Hebronu, priprema se već godinama. Život im se zagorčava sve dok naprosto ne odu. Nasilje sada eskalira.
Evo šta je pred nama: katastrofalan gubitak kredibiliteta kolektivnog zapada i šansa za Rusiju, Kinu i Iran da destabilizuju zapadne demokratije koristeći bes ljudi koje sistem rutinski ignoriše.
Izraelska krv vri, a kolektivna duša traži sebi oduška. Samo što masovno ubijanje kako bi se stiglo do Hamasovog rukovodstva nije način. Sadašnje vođe će biti zamenjene, taj film smo već gledali.
Danas – Moj govor na otvaranju sajma knjiga u Frankfurtu dva puta je prekinuo Uve Beker, nemački državni sekretar za evropske poslove i poverenik za antisemitizam. Zašto?
Moguće je da je katastrofa koja se upravo odvija posledica povratka kolonijalnom načelu kojim se čovečanstvo deli na ljude vredne zaštite pravilima morala i zakona i one koji to ne zavređuju.
Šta ako naša moralnost i naša politika ne prestaju činom osude? Šta ako bismo, pored osude bezobzirnih zločina, poželeli izgradnju budućnosti u kojoj je nasilju ove vrste došao kraj?
Reporteri i voditelji nazivaju Hamas nacistima u odvratnoj demonstraciji trivijalizacije i poricanja Šoe, a publika kliče. Hamas je učinio užasne stvari, ali oni nisu nacisti.
Nisam videla paralele između masovnog ubijanja Jevreja u Nemačkoj i užasnog masakra nad Jevrejima počinjenog 7. oktobra. Građani Izraela nisu ljudi bez države koje nema ko da zaštiti.
Zaustaviti manijačke pripadnike kulta smrti na jednoj strani i hladnu, tehnološki superiornu vojnu mašinu na drugoj strani izgleda nemoguće. A svaka ispostavlja smrtni račun zajednici koju misli da brani.
Pre samo nekoliko decenija, razgovor o Izraelu vodio se u okvirima sporazuma „zemlja za mir“ i dvodržavnog rešenja. Bila bi šteta prepustiti Putinu i Kini ulogu posrednika koji sluša obe strane.
Svako ko želi oslobađanje 210 otetih mora hrabro da ustane protiv kopnene invazije na Gazu i da svom snagom pritisne izraelsku vladu da oslobodi palestinske zatvorenike.
Mnogi su prigrlili krajnje uprošćeno shvatanje odnosa dominantnih i marginalizovanih grupa, koje nameće američku koncepciju rase u situacijama gde ona zapravo zamagljuje realnost.
Bliski istok bi mogao da digne ceo svet u vazduh. Kod nas je ipak drugačije. Ali, moralne dileme su iste. Kada nas deca pitaju da li ste se pobunili kada su u vaše ime činili genocid, šta im kažemo?
Reći da Hamasov napad predstavlja palestinsku borbu znači omalovažiti palestinski narod i borbu za slobodu i prava. Hamas predstavlja izdaju palestinskih nada, koliko i pretnju Jevrejima.
Novosti – Svakog dana ubijamo na desetine ljudi. Većina njih nema ništa s Hamasom. Kako objasniti preko tisuću ubijene djece?
Za razliku od većine Izraelaca, oni istovremeno upijaju dva toka traumatičnih vesti: brutalnost i razmere Hamasovih napada i protok informacija u realnom vremenu o bombardovanju i opsadi Gaze.
Ako izraelska vlada misli da iskoristi pobedu da pripaja teritorije, silom menja granice, proteruje stanovništvo, ukida prava, ispunjava svoje mesijanske fantazije – moramo to odmah da znamo.
Skoro svaku vojnu operaciju poslednjih decenija pratili su protesti arapske zajednice. Ulice mešovitih gradova Izraela ovog puta ostale su mirne. Nije to obična tišina.
Možete li nedvosmisleno i bez relativizacije osuditi pokolj civila, koji je izgleda bio proračunato sadistički i svirep? Možete li da podržavate palestinski cilj, a da ne pravdate terorizam Hamasa?
Ne može biti kompromisa sa palestinskim i izraelskim ekstremistima: borba protiv njih podrazumeva punu odbranu palestinskih prava i posvećenost borbi protiv antisemitizma.