Devojka sa hidžabom
Jutarnja vožnja na liniji 25 koja preseca uzdužno ceo Tel Aviv. Stariji sugrađani žure kod lekara, a mladi na posao. Za volanom iznenađenje: mlada devojka sa hidžabom. Ona vozi mirno i sigurno.
Jutarnja vožnja na liniji 25 koja preseca uzdužno ceo Tel Aviv. Stariji sugrađani žure kod lekara, a mladi na posao. Za volanom iznenađenje: mlada devojka sa hidžabom. Ona vozi mirno i sigurno.
Dok pripremaš doručak – misli na druge. Ne zaboravi da nahraniš golubove. Dok vodiš svoje ratove – misli na druge. Ne zaboravi one koji žele mir. Dok plaćaš račun za vodu – misli na druge.
Nada koju Juval Noah Harari gaji za rešenje izraelsko-palestinskog sukoba zaista je dirljiva. Ali njegova ponuda previđa prirodu palestinskog kulturnog identiteta i ulogu zapadnog imperijalizma.
Objektivno nema razloga za rat između Izraelaca i Palestinaca. Sukob nije izazvan nestašicom resursa, već izmišljenim istorijskim naracijama koje su oba naroda dovele do moralnog slepila.
Kada tvoja zemlja vodi odvratnu politiku i po svetu njome plaše decu, šta to govori o tebi? Nedavno sam bila u Izraelu i razgovarala s nekim jevrejskim aktivistima koje muči to isto pitanje.
Ulice više ne postoje. Nema radnje iza ugla, ni komšije sa sprata. Zdravstveni sistem je razoren, škole su uništene. Neophodno je obnoviti osnovnu infrastrukturu u Gazi, pre svega vodovod.
Desnica je iz Rabinove biografije izbrisala veru u istinski mir u izraelskom društvu. S druge strane, levici se zamera da je izmislila Rabina kao lidera koji je pristao na stvaranje palestinske države.
Bela kuća je žigosala specijalnu izvestiteljku UN za okupirane palestinske teritorije kao neprijatelja. Ipak, Albaneze smatra da ne prisustvujemo smrti međunarodne pravde, već jednom novom početku.
Na Zapadnoj obali niko nije čuo za prekid vatre u Gazi. Ni vojska ni naseljenici, niti civilna administracija. Naravno, ni niko od tri miliona Palestinaca koji žive pod njihovom tiranijom.
Svedočenje pred Porotom savesti na Tribunalu za Gazu 23. oktobra: AI alati koji se danas treniraju za maksimizovanje smrti u Gazi, sutra će manipulisati naše ponašanje i trovati naša društva.
Galerija grotesknih likova koje je Tramp okupio u Šarm el Šeiku, egipatskom odmaralištu koje je sinonim za luksuz i despotizam, poslušno je slavila „mir na Bliskom istoku“. Kakav „mir“?
Optimisti kažu da će Izraelci na kraju sagledati razmere užasa koje smo počinili u Pojasu Gaze. Stari video snimci mališana koje su naše bombe rastrgle na komade jednog dana će dopreti do srca Izraelaca.
Sve što se za poslednje dve godine dogodilo u Izraelu prelomilo se na proslavi završetka rata u Knesetu. Bila je to orgija ulagivanja, samoljublja i poricanja. Opijenost pobedom prerasla je u nadmenost.
Svi fakulteti u Pojasu Gaze su oštećeni u bombardovanju. Neki vrlo teško, dok je većina srušena do temelja. Od 7. oktobra 2023. godine ubijeno je najmanje 1.319 studenata i 236 predavača.
Bler i Tramp su zamislili halucinantni plan za Gazu u 20 tačaka. Ideja je da se razoreni Pojas pretvori u nešto nalik kolonijalnom protektoratu.
Ako je Netanjahu rat protiv Palestine poveo da bi izbegao da odgovora pred sudom, zašto bismo se čudili ako se taj rat zaustavi zbog Trumpove želje da dobije Nobelovu nagradu za mir.
I posle dve godine rata levica insistira na tome da je najvažnije društveno pitanje borba protiv Netanjahua. To znači odvraćanje pažnje od genocida u Gazi i etničkog čišćenja Zapadne obale.
Stav da nećete da slušate svog slabijeg protivnika stalno srećemo u visokoj politici. Oni koji bezuslovno podržavaju Izrael naprosto ignorišu sve očigledne argumente da je tamo u toku genocid.
Zapretio je Netanjahu kao neki mafijaški šef umirućoj Gazi na plenarnoj sednici Generalne skupštine UN, koja je bila prazna kao bioskopska sala u kojoj se film prikazuje suviše dugo.
Stara parola „cionizam je rasizam“ odbačena je i zamenjena parolom „anticionizam je rasizam“. Borba protiv kritike izraelskih politika izjednačena je sa suzbijanjem mržnje prema Jevrejima.
Trampova privatna aneksija Gaze, pod menadžerskom upravom Tonija Blera, predstavlja uslov SAD i Izraela za obustavljanje genocida. Plan bi bio smešan da nije toliko opasan po svetski mir.
U danu kada je svet priznao buduću državu, ležao je kod kuće stari stočar Sadek Frahana, stenjući od bolova. Ruke su mu dan ranije polomili doseljenici. Pored njega je sedeo unuk zavijene glave.
Bilo je potrebno da više desetina hiljada palestinskih civila bude pobijeno ili da umre od direktnih posledica rata, da bi se preduzele prve mere protiv Izraela. Mi se pravimo da nas se sve to ne tiče.
Činjenica da Izrael uopšte pomišlja da na vrhuncu genocida u Gazi učestvuje na pevačkom takmičenju, sa šljokicama i svetlosnim efektima, svedoči o njegovom moralnom bankrotu.
Vrh Hamasa se sastao da razgovara o Trampovom predlogu za početak mirovnih pregovora. Napad na jednog od glavnih saveznika SAD u regionu pokazuje da niko nije pošteđen na „novom Bliskom istoku“.
Već devet decenija vazdušna tehnologija je bitan deo ratnih pohoda. Bombardovanje iz aviona nudi distancu koja je u ratovanju na zemlji nemoguća. Vazdušna moć se shvata i kao vrhunac modernosti.
Svečanu akademiju organizirao je Amir Gross Khabiri, misteriozni poduzetnik za kojim se i iz Izraela vuku brojni pravosudni repovi, a koji se ponaša kao vlasnik dobrog dijela Mostara.
Svakog dana smo zasuti jezivim prizorima iz Gaze, Ukrajine, Sudana. Ne treba da nas čudi što postajemo neosetljivi na ove vesti. Hajde da promenimo pristup i fokusiramo se na frojdovske simptome zla.
Stalno me pitaju da li želim da bacim Izraelce u more. Postojanje te genocidne namere unapred se pretpostavlja. Time bivam uvučen u pogled na svet u kojem sam ja divljak, patološki ubica Arapin.
U Izraelu je uvedena nova transakcija između građana i države. Svaki rezervista prima oko 29 hiljada šekela mesečno (što je iznos prosečne plate u IT sektoru) za „volontiranje“ u vojsci.
Kad sam pisao kratke priče o mojoj baki Rifki, koja je 1948. preživela Nakbu, govorili su mi da treba da je prikažem „kao ljudsko biće“, da je „humanizujem“. Tražio sam šta bi bile njene osobenosti.
S narodom Palestine („Palestincima“, kako nas zovu) ne može se povezati nijedan atribut, osim nekog koji nas osuđuje ili pasivizuje. Mi nismo ljudska bića, mi smo enigma koja izaziva bes i strah.