Podela nije rešenje
Priznavanje palestinske države je moralni čin i jedini način da se osigura pravičan mir na Bliskom istoku. Ali ta država ne sme biti samo odraz u ogledalu današnje izraelske države.
Priznavanje palestinske države je moralni čin i jedini način da se osigura pravičan mir na Bliskom istoku. Ali ta država ne sme biti samo odraz u ogledalu današnje izraelske države.
Saudijski ministar spoljnih poslova kaže da su Rijad i Vašington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
Ako su u Gazi izvršeni ratni zločini, kako objašnjava hrabri tužilac Karim Han, onda postoje i odgovorni za zločine. A ako ima ratnih zločinaca, obaveza sveta je da im sudi.
Ekonomija Gaze guši se još od britanskog mandata, u procesu pogoršanom prvo egipatskom, a zatim izraelskom okupacijom. Poslednji ekser u kovčeg bila je blokada koju je Izrael uveo 2007. godine.
Studenti Fakulteta za društvene nauke u Ljubljani zauzeli su zgradu fakulteta i u najvećoj sali držali stalni zbor: zahtevi su bili prekid svih veza sa izraelskim univerzitetima i mir u Gazi.
1968. demonstranti su se identifikovali s anti-imperijalističkom pozicijom Vijetkonga i pozitivnim socijalističkim projektom. Umesto s Hamasom, današnji demonstranti se „identifikuju s očajem“.
Samo je pitanje vremena kada će neki student biti ubijen, kao na univerzitetu Kent 1970. To je cena koju su i studenti i njihovi univerziteti, iz različitih razloga, izgleda spremni da plate.
Jednog dana će i studenti koji danas protestuju zbog genocida u Gazi biti viđeni kao oni koji su bili na pravoj strani. Do tada, vratimo diskusiju tamo gde joj je mesto: prekid rata u Gazi.
Liberali odbijaju odgovornost za svet koji su stvorili kroz podršku ratovima, sve veću nejednakost i siromaštvo, rezanje javnih usluga, odlaganje borbe protiv klimatskih promena.
Na levici danas ima i ljudi s antisemitskim teorijama zavere, koji tvrde, recimo, da je Izrael planirao 7. oktobar da bi imao izgovor za napad na Gazu.
Teško je gledati nedavne proteste na Univerzitetu Kolumbija a ne prisetiti se studentskih protesta iz 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, od kojih su se neki događali na tim istim travnjacima.
Kampovi demonstranata na američkim univerzitetima uglavnom slede primer iz „decenije trgova“. Svako je mogao videti da kamp na Kolumbiji nije mesto „vladavine rulje“, da postoje stroge smernice.
Administratore univerziteta u SAD ne imenuje Biden, niti to čini Kongres. Zašto onda šalju policiju na sopstvene studente? Jesu li to neki naopaki ljudi koji misle da omladina zaslužuje batine?
Indija više nije prijatelj Palestine. Mada se indijska vlada povukla na neutralniju poziciju, jasno je nagovestila da će odlučno postupati protiv svih propalestinskih demonstranata.
Uznemireni protestima na američkim kampusima, čelnici univerziteta u Izraelu pozvali su studente da dođu kod njih, da u srcu aparthejda na miru uče o slobodi i jednakosti.
Šta ako bi novinarstvo, u svom najuzvišenijem obliku, izgledalo tako da se novinari ne pretvaraju da je bilo ko od nas nezavisan, jer su sudbine „svih nas, ruku pod ruku“ međuzavisne?
Netanjahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od reke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao.
Verzija oslobođenja u političkom cionizmu sama po sebi je profana. Od početka je nalagala masovno proterivanje Palestinaca iz njihovih domova i zemlje predaka u Nakbi.
Milioni ljudi širom sveta već mesecima demonstriraju tražeći prekid vatre u Gazi, da bi se zaustavio dalji gubitak života, okončao beskrajni ciklus nasilja i sprečila šira eskalacija.
Tačno.net – Tekst zbog kojeg su židovske zajednice u Zagrebu napustile Antifašističku ligu, a radikalni desničari ga navodili kao dokaz da antifašisti mrze Židove više nego fašiste.
Minuš Šafik, predsednica univerziteta Kolumbija, dovela je policiju da sruši studentski šatorski kamp podignut u znak protesta protiv izraelskog pokolja u Gazi. Uhapšeno je više od stotinu studenata.
Desnica je spremno preuzela rečnik bezbednosti i uvređenosti kako bi ostvarila svoje ideološke ciljeve, dok istovremeno denuncira levicu kao „probuđenu“ kad se služi istim jezikom.
Izrael će uskoro morati da donese istorijske političke odluke koje će odrediti sudbinu zemlje, celog regiona i budućih generacija. Na nesreću, odluke donosi Netanjahu.
Jevrejski aktivista je držao transparent na kom je pisalo „Jevreji protiv genocida“. Dok su ga nemački policajci odvodili, u polušali je pitao: „Da li bi bilo u redu da je pisalo ’Jevreji podržavaju genocid’?“
Čim je palestinski pisac i istraživač Salman Abu Sita izgovorio da je „glas žrtve ućutkan, negiran, osuđen i ocrnjen“, nemačka policija je isključila struju Palestinskom kongresu.
Govor koji je autor trebalo da održi 12. aprila, na Palestinskom kongresu u Berlinu. Kongres je pre početka rasturila nemačka policija, a Varufakisu je zabranjen ulazak u Nemačku.
Ako se ponekad pitate da li postoji pakao i gde se nalazi, možda vam mogu odgovoriti ličnim doživljajem okupacije palestinskih područja – pakao se nalazi ovde i dešava se sada.
Gde se završava kritika i počinje mržnja? U praksi ta linija može biti prilično nejasna. Iskazi na temu „islamofobije“ i „antisemitizma“ često se koriste upravo na načine koji treba da zamagle razliku.
Opozicija u Izraelu nada se da će konflikti oko važnih društvenih tema uneti razdor u redove režima. Jedna takva tema jeste zakon o regrutaciji pripadnika ultraortodoksne zajednice.
Samo oni koje je potresla Gaza mogu spasiti Šou od Netanyahua, Bidena, Scholza i Sunaka i ponovo univerzalizovati njen moralni značaj; oni će obnoviti ravnotežu svetskog morala.
Građanima je u anketi postavljeno pitanje koga bi voleli da vide na mestu predsednika SAD: 44 posto je izabralo Trumpa, Hitlerovog obožavaoca, seksualnog napasnika i šovinistu.
Izrael nema jasan predlog za završetak rata. Dok nezadovoljstvo sveta raste, u zemlji nema političkih snaga koje su sposobne da promene kurs i predlože okončanje okupacije.