Slobodno društvo ne krije žene
Prošle nedelje Udruženje studenata na Hebrejskom univerzitetu je odlučilo da organizuje manifestaciju na kojoj će učesnici biti razdvojeni prema biološkom polu.
Prošle nedelje Udruženje studenata na Hebrejskom univerzitetu je odlučilo da organizuje manifestaciju na kojoj će učesnici biti razdvojeni prema biološkom polu.
Ne poštujemo mere i onda kukamo. Umorili smo se od pridržavanja jednostavnih mera koje su mogle da reše većinu problema, ali nikako ne želimo ponovni karantin, ne želimo nova ograničenja.
Nikada izraelska politika nije toliko služila partikularnim interesima malog broja ljudi kao danas. U Izraelu su dve društvene grupe iznad zakona: prvu čine kibuci, a drugu toranim.
Ako Ben&Jerry’s održe reč i povuku svoje proizvode sa okupiranih teritorija u roku od godinu i po dana, u šta sumnjam zbog pritiska koji se očekuje od američkih Jevreja, kupovaću njihov sladoled.
Za razliku od jevrejskih učenika koji uče književnost cionističkog pokreta koja slavi osnivanje Izraela 1948, palestinski učenici ne čitaju palestinske klasike koji se uče širom arapskog sveta.
Premijera cionistu, muškarca, Jevrejina i konzervativca je zamenio predsednik vlade koji je takođe cionista, muškarac, Jevrejin i konzervativac. Nova vlada je tu, ali su problemi stari.
Ako zanemarimo najavljene reforme u ministarstvima zdravlja i saobraćaja koje će se možda dogoditi, dobijamo Pretoriju Bliskog istoka koja je sama sebi izabrala odgovarajućeg premijera.
Zaista je teško pridružiti se onima koji Izrael opisuju kao zemlju koja iz mraka izlazi na svetlost, iz ropstva u slobodu, kao da je s vlasti pao Aleksandar Lukašenko, a ne Benjamin Netanjahu.
Situacija podseća na onu posle rata 1973. kada su Izraelci shvatili da je ideja o spoljnoj politici zasnovanoj na vojnoj sili – uz večno odlaganje rešenja palestinskog pitanja – arogantna zabluda.
Izrael i Hamas pristali su na obustavu vatre posle 11 dana borbi, ali jasno je da više nema „zatišja“ – kako New York Times opisuje proteklih 7 godina dominacije Izraela nad Palestincima.
Prvi Izrael je liberalna demokratija. U drugom Izraelu Palestinci trpe diskriminaciju. Treći Izrael je okupacija Zapadne obale. Četvrti Izrael je Pojas Gaze, nešto jedva bolje od logora na otvorenom.
Talas nasilja koji je zahvatio Izrael početkom maja podsetio je mnoge Izraelce na događaje od pre 20 godina. U julu 2000. vođeni su izraelsko-palestinski pregovori u Kemp Dejvidu…
Tvit Janeza Janše da podrška Palestini iz BiH neće pomoći njenom približavanju NATO-u i EU je očekivan. On je i svojim ranijim istupima dokazao da je islamofob i da nije prijatelj BiH.
Događaje u jerusalimskom naselju Šeik Džara izraelsko ministarstvo spoljnih poslova predstavlja kao imovinski spor. Prisilno se iseljavaju palestinske porodice na osnovu tapija iz otomanskog doba.
Jevreji su se navodno vekovima pozdravljali sa „Dogodine u Jerusalimu“, pa kao što je za njih to postala realnost, tako će isto biti i sa Srbima, samo ako ustraju na pozdravu „Dogodine u Prizrenu“.
Ko od ovog ponovo otvorenog sukoba ima najviše koristi? Sva je prilika, upravo Netanyahu. Već par godina on je na ivici da izgubi vlast u Izraelu. I već par godina, iako na ivici, uspeva da ne padne.
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Najstrašnija stvar koja se poslednjih dana dogodila u Jerusalimu nisu pogromi nad Palestincima. Falangama navijača i mladima Givata sada su se pridružili i ultraortodoksni Jevreji.
Ni ovi izbori nemaju nikakvog značaja za Izrael. Osim podrške ili otpora u odnosu na trenutnog premijera, sve jevrejske partije govore isto: sve su za cionizam, jevrejsku nadmoć i nastavak okupacije.
Izraelski ministar zdravlja je izjavio da vakcinacija Palestinaca nije obaveza Izraela. Rekao je da je Izrael odgovoran za Palestince toliko koliko su Palestinci odgovorni „za delfine u Mediteranu“.
Tekst iz 2003: Nalazim se ne među osvojenima, već među poraženima kojih se pobednici plaše. Vreme pobednika je uvek kratko, a vreme pobeđenih, neznano zašto, dugo. Razlikuje se i njihov prostor…
Na izborima u martu se očekuje velika pobeda. Istraživanje koje je u utorak objavio Kanal 13 predviđa većinu od 66 mandata za blok koji čine protivnici aktuelnog premijera Netanyahua.
Propast se nadvila nad kulturnom delatnošću i njenim akterima: piscima i tehničarima, pevačima i glumcima, plesačima i umetnicima. Njihov svet se urušio i to je ono što nas rastužuje.
Protesti protiv Netanjahua daju legitimitet ekstremnoj desnici samo zato što i ona traži njegovu smenu, ali ništa ne može da obezbedi legitimitet onima koji podržavaju aparthejd u Izraelu.
To je trenutno stanje stvari: svega 0,7 odsto glasača izraelskih partija centra i levice bi glasalo za jevrejsko-arapsku stranku. Još 21 odsto ispitanika je reklo da bi to razmotrilo kao mogućnost.
On je pravi kandidat za direktora muzeja posvećenog Holokaustu: osumnjičen za ratne zločine, deklarisani rasista koji misli da je Jevrejima sve dozvoljeno i da niko nema pravo da pridikuje Izraelu.
Čitav svet se protivi okupaciji palestinskih teritorija. A baš tu nema razlike među predsednicima SAD. Još se nije pojavio američki predsednik koji želi da okonča okupaciju. Možda se još nije ni rodio.
Stanovnici ilegalnih jevrejskih naselja na Zapadnoj obali mogu da stignu do mora za 30 do 45 minuta vožnje po odličnim putevima, dok je čitava generacija Palestinaca odrasla bez odlaska na plažu.
Korona kriza je dobar trenutak da se ultraortodoksnoj zajednici ispostavi račun za neodgovorno ponašanje, a da se s druge strane iskaže poštovanje prema našim arapskim sugrađanima.
Sud se usudio da dopusti palestinskom doktorandu da izađe iz Gaze i ode u Tel Aviv da izvadi vizu za evropsku državu u kojoj je od prvog oktobra trebalo da započne svoje istraživanje.
Narativ laži i provokacije će zameniti iskreniji i pristojniji narativ, nekolicina nemilih političara će nestati iz naših života, sledeći predsednik vlade će biti manje gramziv, ali Izrael će ostati isti.
Američki Kongres je doneo zakon koji obavezuje Ameriku da se posavetuje sa svojom državom štićenicom Izraelom pri potpisivanju ugovora o prodaji oružja na Bliskom istoku.