Obama Drugi
Izraelu je potreban odlučan američki predsednik. To je poslednja šansa da se spasemo od prokletstva okupacije.
Izraelu je potreban odlučan američki predsednik. To je poslednja šansa da se spasemo od prokletstva okupacije.
Neke desne partije se iz nejasnih razloga predstavljaju kao leve.
Kada izraelski vojnik ubije teroristu, to je rutinska stvar. Ali kada devojka vojnik ubije teroristu, cela zemlja poludi od oduševljenja.
Obama sada dela kao vođa i prijatelj, spasavajući Izrael od njega samog. Šaljemo mu zahvalnicu iz Tel Aviva što nas je spasao od napada na Iran.
Nije lako sagledati svet iz drugačijeg ugla od onoga kako nam ga predstavljaju iz dana u dan. Ali nije loše da pokušamo.
Ponekad se pitam šta mi u stvari želimo od naših arapskih građana.
Najtiražniji izraelski dnevnik objavio je da bi Izrael mogao napasti Iran pre američkih izbora.
Izrael ima pravo da odbije palestinskim zajednicama da se priključe na vodovodnu mrežu.
Čuveni argentinsko-izraelski dirigent Danijel Barenbojm objašnjava zašto je antipatija Izraela prema Vagneru groteskna.
Stvari moraju biti jasno izrečene: nije poželjno da Izrael napadne Iran. Izuzev dvojice političara, niko nije oduševljen idejom o napadu.
Ono što je mirne proteste na bulevaru Rotšild pretvorilo u nasilne je – nasilje policije. Prosto rečeno: oni su počeli.
Naseljenici traže saosećanje od Izraelaca, ali nisu ga zaslužili.
Potrebni su nam ljudi sposobni da donesu dramatične odluke koje će spasiti državu od potonuća.
Stvaranje vlade nacionalnog jedinstva prenosi samo jednu poruku građanima: prevara je način vladanja, laž je pouka mladima.
Iseljavanje u Izrael nikada nije bilo na vrhu liste prioriteta američkih Jevreja.
Švedski pisac Hening Mankel je učestvovao u dve mirovne flotile ka Gazi i oba puta na sramotan način proteran iz Izraela.
Ginter Gras je u svom tekstu izrekao ključnu rečenicu: „Nuklearna sila Izrael ugrožava krhki mir u svetu“.
Poslanica iz partije Kadima izjavila je da želi da učestvuje u TV programu Ples sa zvezdama.
Mladi Tel Aviva imaju pravo da čuju ratni plan Netanjahua pre publike u staračkim domovima na Floridi.
Šta bi bilo sporno u listi koja liči na spisak za kupovinu?
Na putu za Hermon, Golanska visoravan izgleda kao da je oduvek izraelska i kao da su svi njeni stanovnici Izraelci.
Danas, kao i pre sto godina, Palestinu nazivaju „zemljom bez naroda za narod bez zemlje“.
Ona je dobra učenica i smerno dete: „Volim da hvatam ljude bez dozvole za boravak u Izraelu“.
Kako je dobro i prijatno kada se nađe tema za protest koja neće naljutiti većinu.
Stvorena je nacionalistička, verski zatucana država sa kojom niko sa zapada ne može da se identifikuje.
Izrael gubi šansu, možda poslednju, da sačuva svoj jevrejski i demokratski karakter.
Rik Peri kaže da će ako Izrael odluči da napadne Iran, on očekivati podršku za taj rat od američke vlade.
Izraelci su zavisnici od istorije, ali samo pod uslovom da se ona dešava na njihovoj televiziji.
Kao i uvek, i sada možemo da zapevamo: “Dok šetamo, ima nas troje / ti i ja i sledeći rat” (Hanoh Levin, 1968).
Izrael ima bogatu tradiciju destruktivnog cinizma, poput Šaronovog “kraja okupacije” u Gazi. Ipak, Netanjahu je ovu veštinu doveo do vrhunca.
Retorički blagoslov Ujedinjenih nacija državnosti Palestine neće doprineti miru na Bliskom istoku.
Za nekoliko dana biće predat zahtev za priznavanjem Palestine kao države i kao članice UN. Rezultat glasanja je unapred poznat: velika većina zemalja će priznati palestinsku državu.