Dan π
Pisanje ovog teksta odušak je osjećaju nemoći pred užasima koji se događaju u Gazi, razmišljanje, potaknuto Danom π, što bi o tim događajima rekao Albert Einstein.
Pisanje ovog teksta odušak je osjećaju nemoći pred užasima koji se događaju u Gazi, razmišljanje, potaknuto Danom π, što bi o tim događajima rekao Albert Einstein.
Prošle nedelje popodne, Aron Bušnel, vojnik SAD, obučen u borbenu uniformu, otišao je do izraelske ambasade u Vašingtonu. Polio je glavu zapaljivom tečnošću iz flaše, stavio maskirnu kapu i zapalio se.
Istog dana kada je Međunarodni sud pravde u Hagu odlučio o merama za sprečavanje genocida u Gazi, sud u Kaliforniji slušao je potresno svedočenje o posledicama američke podrške Izraelu.
Mnogi Jevreji se gnušaju politike Izraela, okupacije, oduzimanja imovine i mnogih drugih aspekata cionističkog projekta. Pa ipak, istovremeno žele da afirmišu svoj jevrejski identitet.
Jedan čovek me je 2012. vodio po Islamskom univerzitetu Gaze. U međuvremenu sam shvatila da je to bio Refaat Alareer, pesnik i profesor engleskog, koji je pre dva meseca ubijen.
Izrael okrivljuje sudiju, tog kučkinog sina, antisemitizam, licemerje i zlobu sveta, samo svoju krivicu ne vidi. To ga i ne zanima. Ako zažmuri, i sud u Hagu će prestati da postoji.
Stav protiv oslobađanja otetih se predstavlja kao racionalna odluka kojom se spasava država. Netanjahu vrši pritisak na ministre Likuda da javno odbiju sporazum sa Hamasom.
Od samog početka, operacija Gvozdeni mačevi predstavlja totalni napad na zarobljeno, pretežno civilno stanovništvo. Rat u Gazi je u suštini osvetnički čin kolektivnog kažnjavanja.
Esej objavljen 2021. u jevrejskom časopisu Tablet označio je Jevreje koji su previše kritični prema Izraelu ili cionizmu kao jevrejske otpadnike. Tri godine kasnije, taj opis je izgleda dobio širi odjek.
Poslednji univerzitet u Pojasu srušen je 17. januara. Ugašen je kada je izraelska vojska počela da ga koristi za isleđivanje palestinskih zatvorenika. Sad više ni od zgrade nema ni traga.
Ne bi bila katastrofa da se zaustavi ovaj prokleti rat u kom je Izrael izgubio ljudskost, a da nije postigao nijedan dramatičan uspeh koji je očekivao od neselektivnog ubijanja i razaranja.
Mladina – Lani Bastašić, čija je egzistencija bila vezana uz Njemačku, otkazano je i gostovanje na književnom sajmu u Austriji. „Djecu se ne smije ubijati!“ poručila je braniteljima genocida u Gazi.
Prošao je vek od smrti Vladimira Iljiča i više od tri decenije otkako je njegov boljševički projekat propao. Međutim, njegov nemilosrdni pragmatizam, nazovimo to tako, i danas ima značaj.
Posle Jomkipurskog rata Izrael je ponizno pognuo glavu i razmislio. Država je bila u traumi, okrenula se sebi i žalila. Ovog puta sve je drugačije: arogancija, bahatost i obožavanje vojne sile.
Izraelske snage su namerno uništavale poljoprivredno zemljište, vodovodne i sanitarne objekte, što izgleda kao pokušaj da se Gaza učini mestom doslovno nepodobnim za život.
Ogroman je značaj odluke po Konvenciji o genocidu. Sada su sve države potpisnice Konvencije u obavezi da spreče rizik od genocida, uključujući proizvođače oružja koji profitiraju od pokolja.
Vlada čini sve da destabilizuje Zapadnu obalu: donošenjem zakona, jačanjem ekonomskog pritiska na Palestince i primenom vojne i fizičke sile, bilo da to radi vojska ili naseljenici.
Međunarodni sud pravde nije mogao da naredi prekid vatre samo jednoj strani, ali je mogao da zahteva od Izraela da obustavi postupanje koje dovodi do masovnog stradanja civila u Gazi. To je i učinio.
Evropska unija je ostala izvan koalicije protiv Huta, kao i Saudijska Arabija i Egipat. Iako im aktivnosti Huta direktno nanose štetu, njima je važno da ne budu poistovećeni sa Izraelom.
Najbolja strategija da se prekine sve krvavija okupacija Gaze je pretvaranje Izraela u metu globalnog pokreta za bojkot, sličnog onom koji je srušio aparthejd u Južnoj Africi.
Vojska nas je izneverila 7. oktobra: životi mnogih ljudi, palestinskih i izraelskih, bili bi sačuvani samo da je vojska bila tamo tog dana. Ne bi bilo ubijenih, otetih, i ne bi bilo rata.
Samo mesec dana nakon 75. godišnjice konvencije o genocidu, Međunarodni sud pravde razmatra rat u Gazi. Presedan je stvorila Gambija tužbom protiv Mjanmara za genocid nad Rohinjama.
Kako se desilo da umesto solidarnosti zbog ubistva nevinih građana Izraela, „globalna levica“, posebno američka, pokrene burne demonstracije protiv izraelske vlade?
Prehrambeni i zdravstveni sistemi u Gazi su potpuno urušeni, kao i osnovna infrastruktura za čistu vodu i kanalizaciju. Ratni zločin izgladnjivanja definisan je Rimskim statutom.
Slučaj Klodin Gej ukazuje na duboku krizu elitnih američkih univerziteta, dok u društvu besni rat koji deformiše političko rasuđivanje i diktira plemensko svrstavanje.
Više nije moguće potisnuti činjenicu da je Izrael pod sumnjom za najteže zločine. Sad više ne govorimo o okupaciji: govorimo o aparthejdu, preseljenju, etničkom čišćenju i genocidu.
Grupa istaknutih Izraelaca optužila je pravosudne vlasti u zemlji da ignorišu „rasprostranjeno i neskriveno“ podsticanje na genocid i etničko čišćenje u Gazi od strane uticajnih javnih ličnosti.
Mlada devojka sa transparentom na kome piše: Zaustavite genocid u Gazi! Najteže ju je zamisliti u Tel Avivu, a tamo je fotografisana. Šta je čeka? Najmanje izjava da je izdajnica.
Do sada, koliko se zna, od izbijanja rata u Gazi nije zabeležen nijedan slučaj odbijanja mobilizacije, izuzev jednog osamnaestogodišnjaka koji je zbog prigovora savesti odbio da služi vojni rok.
Iako dan u Izraelu počinje vestima o sve većem broju poginulih vojnika u Gazi, grupu koja traži da se vojnici povuku nazad u zemlju čini samo šezdesetak roditelja. Ne vidi se otpor ratu.
U posleratnoj Nemačkoj cvetao je strateški filosemitizam koji je parazitirao na istim antisemitskim stereotipima, ovog puta iskorišćenim za sentimentalne prikaze života Jevreja.
Ne postoji delotvoran način da se svet „informiše“ o postupcima Izraela u Gazi. Uništavanje, ubijanje, izgladnjivanje i blokada tog obima ne mogu se objasniti ni uz pomoć efikasne propagande.