Neosvojive kapije Irana
Likvidacije koje se u poslednje vreme događaju u Iranu pokazuju da je Izrael u ovoj zemlji prešao na taktiku izazivanja haosa. U fudbalskom žargonu to se zove yalla balagan (počinje zabava).
Likvidacije koje se u poslednje vreme događaju u Iranu pokazuju da je Izrael u ovoj zemlji prešao na taktiku izazivanja haosa. U fudbalskom žargonu to se zove yalla balagan (počinje zabava).
Život novinarke Al Jazeere nije vredniji od života učenice srednje škole koja je pre mesec dana ubijena u tom istom Dženinu, u taksiju punom žena na koji su izraelski vojnici otvorili vatru.
Nismo primili izbeglice iz Eritreje, Sudana i Etiopije, a sada izbeglicama iz Ukrajine uskraćujemo azil, jer bi to ugrozilo jevrejski identitet Izraela. Judaizam nam je važniji od humanosti.
Invazija susedne zemlje u 21. veku ne bi samo ugušila njene težnje ka nezavisnosti. Ona bi poništila glavno dostignuće poslednjih generacija sveta, ono što istraživači nazivaju „novim mirom“.
U februaru 2021. Međunarodni krivični sud u Hagu se proglasio nadležnim i otvorio istragu protiv Izraela i Hamasa zbog sumnji da su počinili ratne zločine u periodu posle 13. juna 2014.
U redovima za testiranje, školskim WhatsApp grupama i razgovorima na Zoomu dominira opšte slaganje izraelskih građana o tome da su nove smernice za koronu krajnje zbunjujuće.
Tiranija se ne pravda nacionalnom bezbednošću, već zato što su joj podvrgnuti Palestinci. Zato predsednica Vrhovnog suda mirno spava sve dok se ne dira u prava izraelskih Jevreja.
Stavljanje van zakona organizacija za ljudska prava i progon humanitarnih aktivista karakteristični su za vojne režime u kojima je demokratija u najdubljem smislu samo mrtvo slovo na papiru.
Njegova specifična kritika orijentalizma ne može se izolirati od općeg napada na etablirane institucije i protokole proizvodnje znanja koji su pratili masovne pokrete 1960-ih i 1970-ih na globalnoj razini.
Nedavno je definiciju Izraela kao jevrejske i demokratske države komentarisao poslanik Kneseta Ahmad Tibi. On je rekao da je Izrael jevrejska država za Arape, a demokratska država za Jevreje.
U isto vreme kada je Šmueli ranjen, njegovi drugovi su koristili živu vatru i ranili desetak demonstranata. Većinu su ranili u noge, ali su u Omara Abu Nila pucali, koliko se zna, u glavu.
Prošle nedelje Udruženje studenata na Hebrejskom univerzitetu je odlučilo da organizuje manifestaciju na kojoj će učesnici biti razdvojeni prema biološkom polu.
Ne poštujemo mere i onda kukamo. Umorili smo se od pridržavanja jednostavnih mera koje su mogle da reše većinu problema, ali nikako ne želimo ponovni karantin, ne želimo nova ograničenja.
Nikada izraelska politika nije toliko služila partikularnim interesima malog broja ljudi kao danas. U Izraelu su dve društvene grupe iznad zakona: prvu čine kibuci, a drugu toranim.
Ako Ben&Jerry’s održe reč i povuku svoje proizvode sa okupiranih teritorija u roku od godinu i po dana, u šta sumnjam zbog pritiska koji se očekuje od američkih Jevreja, kupovaću njihov sladoled.
Za razliku od jevrejskih učenika koji uče književnost cionističkog pokreta koja slavi osnivanje Izraela 1948, palestinski učenici ne čitaju palestinske klasike koji se uče širom arapskog sveta.
Premijera cionistu, muškarca, Jevrejina i konzervativca je zamenio predsednik vlade koji je takođe cionista, muškarac, Jevrejin i konzervativac. Nova vlada je tu, ali su problemi stari.
Ako zanemarimo najavljene reforme u ministarstvima zdravlja i saobraćaja koje će se možda dogoditi, dobijamo Pretoriju Bliskog istoka koja je sama sebi izabrala odgovarajućeg premijera.
Zaista je teško pridružiti se onima koji Izrael opisuju kao zemlju koja iz mraka izlazi na svetlost, iz ropstva u slobodu, kao da je s vlasti pao Aleksandar Lukašenko, a ne Benjamin Netanjahu.
Situacija podseća na onu posle rata 1973. kada su Izraelci shvatili da je ideja o spoljnoj politici zasnovanoj na vojnoj sili – uz večno odlaganje rešenja palestinskog pitanja – arogantna zabluda.
Izrael i Hamas pristali su na obustavu vatre posle 11 dana borbi, ali jasno je da više nema „zatišja“ – kako New York Times opisuje proteklih 7 godina dominacije Izraela nad Palestincima.
Prvi Izrael je liberalna demokratija. U drugom Izraelu Palestinci trpe diskriminaciju. Treći Izrael je okupacija Zapadne obale. Četvrti Izrael je Pojas Gaze, nešto jedva bolje od logora na otvorenom.
Talas nasilja koji je zahvatio Izrael početkom maja podsetio je mnoge Izraelce na događaje od pre 20 godina. U julu 2000. vođeni su izraelsko-palestinski pregovori u Kemp Dejvidu…
Tvit Janeza Janše da podrška Palestini iz BiH neće pomoći njenom približavanju NATO-u i EU je očekivan. On je i svojim ranijim istupima dokazao da je islamofob i da nije prijatelj BiH.
Događaje u jerusalimskom naselju Šeik Džara izraelsko ministarstvo spoljnih poslova predstavlja kao imovinski spor. Prisilno se iseljavaju palestinske porodice na osnovu tapija iz otomanskog doba.
Jevreji su se navodno vekovima pozdravljali sa „Dogodine u Jerusalimu“, pa kao što je za njih to postala realnost, tako će isto biti i sa Srbima, samo ako ustraju na pozdravu „Dogodine u Prizrenu“.
Ko od ovog ponovo otvorenog sukoba ima najviše koristi? Sva je prilika, upravo Netanyahu. Već par godina on je na ivici da izgubi vlast u Izraelu. I već par godina, iako na ivici, uspeva da ne padne.
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Najstrašnija stvar koja se poslednjih dana dogodila u Jerusalimu nisu pogromi nad Palestincima. Falangama navijača i mladima Givata sada su se pridružili i ultraortodoksni Jevreji.
Ni ovi izbori nemaju nikakvog značaja za Izrael. Osim podrške ili otpora u odnosu na trenutnog premijera, sve jevrejske partije govore isto: sve su za cionizam, jevrejsku nadmoć i nastavak okupacije.
Izraelski ministar zdravlja je izjavio da vakcinacija Palestinaca nije obaveza Izraela. Rekao je da je Izrael odgovoran za Palestince toliko koliko su Palestinci odgovorni „za delfine u Mediteranu“.