Vratio se terorizam
Teroristi samoubice su se vratili u naše živote, a armija izraelskih analitičara ima za to naučno objašnjenje: u pitanju je iranski novac. Ljudi su spremni da se ubiju da bi dobili novac.
Teroristi samoubice su se vratili u naše živote, a armija izraelskih analitičara ima za to naučno objašnjenje: u pitanju je iranski novac. Ljudi su spremni da se ubiju da bi dobili novac.
Savremene jevrejske poglede na odmazdu oblikovalo je nasilje 20. veka. Ne samo Holokaust, već i Kišnjevski pogrom u Ruskom carstvu, masakr u Ukrajini, masakr 1929. u Palestini i još mnogo toga.
Neke metafore su neumesne u nekim kontekstima. A ovde je kontekst količina municije sručene na Gazu, čija je ubojna moć triput veća od moći atomske bombe bačene na Hirošimu.
Gaza je planetarni događaj. Od trenutka kada su pobunjenici prolomili ograde koje okružuju ovaj pojas pritešnjen uz Sredozemno more, naprsline su se otvorile širom sveta.
Neshvatljiv je rascep između plemenitih reči koje je izgovorio predsednik Bajden na predizbornoj konvenciji u Čikagu i kapitulacije njegovog državnog sekretara u Jerusalimu.
Proces dehumanizacije Palestinaca je dosegao vrhunac. Glavna komanda očigledno zna za novu „jedinicu“, ali životi pasa u očima vojske vrede više od života Palestinaca. Sada i zvanično.
Ne postoji opozicija ratu, nema opozicije izraelskim zločinima, nema opozicije masovnom ubijanju u Gazi. Čak i ako bi Netanjahu bio smenjen, nijedan drugi kandidat ne bi ništa promenio.
Za najveći procenat građana Netanjahu je još uvek najbolji kandidat za mesto predsednika vlade, ispred Lapida i Ganca. Uprkos ubijenim Palestincima i žrtvovanim Izraelcima.
„Niko ne želi rat – ni Izrael, ni Hezbolah, ni Iran – ali teško je reći kako bi se situacija mogla razrešiti bez rata“, kaže profesor Deni Orbah, vojni istoričar na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu.
Ne prođe dan bez desetine ubijenih Palestinaca, većinom žena i dece. Moralni je minimum priznati taj masakr. Kada Izrael pak govori o masakru, misli na 7. oktobar i samo na 7. oktobar.
Hamas je 7. oktobra ubio Inonove roditelje i nekoliko njegovih prijatelja. Već par nedelja kasnije, Inon je pozivao na obnovu zajedničkog mirovnog pokreta. „Svaki sukob se jednom mora završiti.“
Režim je ušao u sukob sa svetom i gura državu u izolaciju, dok u zemlji razbija otpor fizičkim nasiljem policije prema demonstrantima i nastavkom donošenja rigoroznih zakonskih predloga.
Organizacija Medicinska pomoć za Palestince izvestila je da je u Rafi ostalo samo šesnaest bolničkih kreveta za preko milion stanovnika. Medicinska oprema se namerno bezobzirno uništava.
Kada je u pitanju ovakav nivo nanošenja patnje tolikoj deci, mogao se očekivati osećaj šoka i potresenosti i u izraelskom društvu. Jer i mi imamo decu. Ali ovde je tuga zabranjena.
Priznavanje palestinske države je moralni čin i jedini način da se osigura pravičan mir na Bliskom istoku. Ali ta država ne sme biti samo odraz u ogledalu današnje izraelske države.
Saudijski ministar spoljnih poslova kaže da su Rijad i Vašington „vrlo blizu“ dogovora. Ali nema znakova da će izraelska vlada pristati na bilo šta značajno za Palestince, a kamoli za palestinsku državu.
Ako su u Gazi izvršeni ratni zločini, kako objašnjava hrabri tužilac Karim Han, onda postoje i odgovorni za zločine. A ako ima ratnih zločinaca, obaveza sveta je da im sudi.
Ekonomija Gaze guši se još od britanskog mandata, u procesu pogoršanom prvo egipatskom, a zatim izraelskom okupacijom. Poslednji ekser u kovčeg bila je blokada koju je Izrael uveo 2007. godine.
Studenti Fakulteta za društvene nauke u Ljubljani zauzeli su zgradu fakulteta i u najvećoj sali držali stalni zbor: zahtevi su bili prekid svih veza sa izraelskim univerzitetima i mir u Gazi.
1968. demonstranti su se identifikovali s anti-imperijalističkom pozicijom Vijetkonga i pozitivnim socijalističkim projektom. Umesto s Hamasom, današnji demonstranti se „identifikuju s očajem“.
Samo je pitanje vremena kada će neki student biti ubijen, kao na univerzitetu Kent 1970. To je cena koju su i studenti i njihovi univerziteti, iz različitih razloga, izgleda spremni da plate.
Jednog dana će i studenti koji danas protestuju zbog genocida u Gazi biti viđeni kao oni koji su bili na pravoj strani. Do tada, vratimo diskusiju tamo gde joj je mesto: prekid rata u Gazi.
Liberali odbijaju odgovornost za svet koji su stvorili kroz podršku ratovima, sve veću nejednakost i siromaštvo, rezanje javnih usluga, odlaganje borbe protiv klimatskih promena.
Na levici danas ima i ljudi s antisemitskim teorijama zavere, koji tvrde, recimo, da je Izrael planirao 7. oktobar da bi imao izgovor za napad na Gazu.
Teško je gledati nedavne proteste na Univerzitetu Kolumbija a ne prisetiti se studentskih protesta iz 60-ih i 70-ih godina prošlog veka, od kojih su se neki događali na tim istim travnjacima.
Kampovi demonstranata na američkim univerzitetima uglavnom slede primer iz „decenije trgova“. Svako je mogao videti da kamp na Kolumbiji nije mesto „vladavine rulje“, da postoje stroge smernice.
Administratore univerziteta u SAD ne imenuje Biden, niti to čini Kongres. Zašto onda šalju policiju na sopstvene studente? Jesu li to neki naopaki ljudi koji misle da omladina zaslužuje batine?
Indija više nije prijatelj Palestine. Mada se indijska vlada povukla na neutralniju poziciju, jasno je nagovestila da će odlučno postupati protiv svih propalestinskih demonstranata.
Uznemireni protestima na američkim kampusima, čelnici univerziteta u Izraelu pozvali su studente da dođu kod njih, da u srcu aparthejda na miru uče o slobodi i jednakosti.
Šta ako bi novinarstvo, u svom najuzvišenijem obliku, izgledalo tako da se novinari ne pretvaraju da je bilo ko od nas nezavisan, jer su sudbine „svih nas, ruku pod ruku“ međuzavisne?
Netanjahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od reke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao.
Verzija oslobođenja u političkom cionizmu sama po sebi je profana. Od početka je nalagala masovno proterivanje Palestinaca iz njihovih domova i zemlje predaka u Nakbi.