Yubilej
O sto godina zajedničke države na javnom servisu govoriće njen ubica Borisav Jović. Kao što učesnici u organizovanom zločinu nikada nisu sami, pored njega o žrtvi će govoriti i Čedomir Antić i Nikola Selaković.
O sto godina zajedničke države na javnom servisu govoriće njen ubica Borisav Jović. Kao što učesnici u organizovanom zločinu nikada nisu sami, pored njega o žrtvi će govoriti i Čedomir Antić i Nikola Selaković.
Novi svjetski poredak a možda i novi svjetski rat mogao bi dati priliku Balkanu za nove ratove i nove još bezveznije države. Balkanski narodi vjerojatno tu priliku neće propustiti…
Reč na promociji knjige Božidara Jezernika „Jugoslavija, zemlja snova“: Zašto pamćenje Jugoslavije slabi iako ne želi da prođe? Jugoslovenstva nisu zabranjena (izuzev u Hrvatskoj) nego su tiho potonula.
VIDEO i transkript sa predstavljanja nove knjige Božidara Jezernika „Jugoslavija, zemlja snova“ u izdanju Biblioteke XX vek. O knjizi su govorili: Dubravka Stojanović, Todor Kuljić, Teofil Pančić i autor.
Novosti – Mladinsko gledališče, Kugla glumište, Paolo Mađeli, Dušan Jovanović… Hvar, Ohridsko jezero, Pohorje, Motovun, Sveti Stefan, kafana T’ga za jug, pulska Arena. Azra, Film, Idoli, Orgazam, Haustor.
Novosti – Zajednički jezik je postojao prije prve i druge Jugoslavije, a nastavio je postojati i nakon njih, što je sasvim razumljivo s obzirom da države mogu nastati ili nestati preko noći, dok jezik ne može.
Novosti – Ona nije bila sasvim slučajna država, ali je mnoge zatekla i nisu znali što zapravo s njom da rade. To se vidjelo u njenim prvim godinama kada su se pojavile različite koncepcije jugoslavenstva.
Novi magazin – Na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Bačkoj, Banatu i Baranji održanoj 25. novembra 1918. u Novom Sadu doneta je odluka o priključenju Vojvodine Srbiji.
Lice ulice – Jugoslaviju smo dva puta napravili i dva puta srušili. To je jasna slika love and hate odnosa, u kome s nekim ne možete nikako, a bez njega ni toliko.
Stogodišnjica nastanka Jugoslavije – jubilej bez slavljenika – pokreće iznova pitanja koja se tiču tog istorijskog događaja, onoga što mu je prethodilo i onoga što je usledilo.
Novi plamen – Najdublji interes je očuvanje malih balkanskih naroda jačom državom od asimilacije i različitog ugnjetavanja velikih naroda, ali i sprečavanje međusobnih sukoba.
Da li su jugoslovenski ratovi bili poslednji evropski ratovi 20. veka ili ih treba razumeti i proučavati kao prve ratove 21. veka?
Milošević je odgovoran za zločine, ali u istorijskom smislu procesi su već bili dovršeni. Od 1981. nije mogao da se donese budžet, republike su krale svaka na svoj način, svi su se spremali za odlazak iz Jugoslavije.
Iz autorkine nove knjige: Kada sam 1989. prijavila doktorsku tezu nisam mogla zamisliti da se bavim istorijom koja će me zapljusnuti kao cunami i uništiti temu mog istraživanja.
Iz nove knjige Biblioteke XX vek: Kao u narodnoj pesmi „Ko je ima, taj je nema; ko je nema, taj je sanja“, ona je zamišljena kao „zemlja snova“ u kojoj su ujedinjeni svi Jugosloveni, bez obzira na razlike.
Moj dida je rekao: „Rade je, unukiću, narodni heroj Rade Končar! Sinoć mu je neki ustaški krelac iša srušit spomenik na Bačvicama i onda mu je Rade pa na nogu i spešta je!“
Kjučni politički račun bio je da je opravdano odustati od Jugoslavije da bi se ostvarila puna kontrola nad Kosovom. Jugoslavija kao način da se ostvare srpski interesi na Kosovu – to nije bilo dovoljno.
Novosti – Rezoluciju protiv Mađarske, koju je Europski parlament usvojio dvotrećinskom većinom glasova zastupnika, Josip Jović je usporedio s Rezolucijom Informbiroa iz 1948. godine.
Koji je značaj činjenice da Nedić nije sudski rehabilitovan? Njemu je u jednom delu javnosti obezbeđeno mesto zaštitnika srpskog naroda i žrtve komunista i nema te sudske odluke koja to može uzdrmati.
Ideje – Prije 70 godina o (julijanskome) Vidovdanu 1948. zbila se je povijesna cezura, dovoljno prekretna da (doduše uglavnom u odjecima) i danas utječe na stvarnost.
Potrebno je podsećati da je na taj dan, zahvaljujući zajedničkom naporu članova antihitlerovske koalicije, okončano najveće krvoproliće, čiji je pokretač bilo rasističko divljaštvo i ništa manje divljački nacionalizam.
Šta Miloševićevi saradnici i četničke vojvode s političkim sinovima na vlasti imaju s antifašizmom? Kako se posle fašističkih orgijanja u parlamentu i u jednom selu može obeležiti pobeda nad fašizmom u Srbiji?
Povodom 102 godine od rođenja Ive Lole Ribara, glumci Reflektor teatra su u KC Parobrod Ivinim rečima govorili o pravdi, dužnosti, odgovornosti, antifašizmu i slobodi.
Na današnji dan virtualna Jugoslavija, slobodarska Srbija i antifašistički Beograd obeležavaju jedan od „praznika slobode“ – 27. mart. Jedan od praznika koji simbolizuju stupanje naroda na istorijsku pozornicu…
„Lolu nisu odnili ustaški propaliteti!“ Mama je rekla: „Kako nisu, čoviče božji? Pa nema ga na spomeniku!“ Dida je još više se nagnijo i rekao je: „Sam je otiša!“
Dida je rekao: „Ja san se rodija u Jugoslaviji! Za mene bi bilo stravično da me pokopaju u Hrvackoj!“ Onda je on nagnijo se prema tati i rekao je: „Nema ti, dragi moj, ništa gore nego umrit u tuđini!“
BH Dani – Od popisa 1971. do 1981. broj Jugoslovena je porastao 4 puta. Iako sam nesklon spekulacijama, zamislimo da je Jugoslavija dobila šansu još 50 godina.
Helsinški odbor – Kao u svim konstrukcijama sećanja, i u ovom slučaju je nevažna realnost, a presudnu ulogu u formiranju slike o njoj imaju tekuće potrebe država-naslednica.
Izlaganje na konferenciji „Zakoni sećanja – Kriminalizacija istorijskih narativa“ na Kolumbiji u Njujorku: Rešenje za teška pitanja prošlosti je promena obrazovnog sistema, posebno nastave istorije.
U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam našao gotovo ništa što bi odražavalo moje iskustvo života u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se sećao likvidacija, političkih procesa…
Deklaracija o zajedničkom jeziku je umiljata verzija osnovnog teksta mirne ali revolucionarne promene ne samo jednog društva. To je jedan od osnovnih tekstova novog jugoslovenstva.
YU Historija – Tema ovog rada je ono što Džon Lempi definiše kao promenu koja se oseća u vazduhu, od kada je reč Jugosloven ušla u svakodnevnu upotrebu. Ovo je „hvatanje tog vazduha“.