Anti – antifašizam
Nakon sloma hladnog rata radikalno se menja kultura sećanja, a time i odnos prema fašizmu. Nova sadašnjica, koja otvara novu budućnost, uvek traži i novu prošlost.
Nakon sloma hladnog rata radikalno se menja kultura sećanja, a time i odnos prema fašizmu. Nova sadašnjica, koja otvara novu budućnost, uvek traži i novu prošlost.
Izgleda da je 2005. godine suočavanje sa bliskom prošlošću novih balkanskih država pod pritiskom izvana dobilo nove tonove.
Ispostavilo se da je nacionalizam postao primamljiva podvala dominantnih elita. Raspad Jugoslavije, ili nestanak u postojećem obliku, to nije bilo ništa novo, on se osećao i štaviše najavljivao već tokom sedamdesetih.
U jednom američkom mjestu zatrebala sam liječničke usluge. Saznavši iz kratkog razgovora da dolazim iz Evrope, lokalna liječnica naglo je živnula. – Iz Evrope?! Imam Evropu u malom prstu! Odakle? – Iz bivše Jugoslavije… – Oj, oj, oj… – zakukala je.
Kad danas govorimo o srpskim liberalima, mi govorimo o jednoj pojavi koja već i po najstrožijim kriterijumima tradicionalne istoriografije, predstavlja predmet istorije.
Upire u mene pogled pun iščekivanja. Gospođa teacher. Ja sam na redu. Da govorim o my country.
Retke su zemlje, poput naše, u kojima je “ustavna radnja” napeta kao neki kriminalistički roman, prepun raznovrsnih zavera, zločina i namerno zamršenih tragova.
Do nedavno teško je bilo odgovoriti na pitanje kada je Jugoslavija nastala. Da li 1918. kao konačno ostvarenje “vekovnog sna” balkanskih slovenskih naroda? Ili možda 1943. kako veruju pristalice AVNOJ-a?
Nikada u našoj istoriji nije toliko toga učinjeno u ime afirmisanja nacija. Istovremeno, nikada se jugoslovenske nacije nisu osećale tako ugroženima, osujećenima i obespravljenima kao danas. Gde je rešenje ovog paradoksa?
Prva Jugoslavija nastala je u Versaju, druga u Jajcu, treća na Brionima. Nastanak četvrte, u kojoj trenutno živimo, delociran je.