Prekasno je, čestiti don Ivane, za ‘tvornice radnicima’
Val radničkog nezadovoljstva potaknuo je prisjećanje na samoupravni socijalizam.
Val radničkog nezadovoljstva potaknuo je prisjećanje na samoupravni socijalizam.
U okviru međunarodnog skupa Jugoslavija posle 20 godina, u Briselu je postavljena istoimena izložba.
U Beogradu se raspravljalo o Titovoj zaostavštini, koja je procenjena na 25.000 evra.
Ljudi u Konjicu nam pokazuju kuću Zuke Džumhura i kažu: „U ovom gradu je rođen i Ante Marković.“
Ante Marković je protiv nacionalista igrao va banque tako što je govorio jezikom razuma i blagostanja. Pokušavao je dobiti na vremenu.
Novosti – Predsjednica HDZ-a i bivša članica SKJ proklinje Jugoslavene da bi nastavila unesrećivati Hrvate.
Kao popisna kategorija jugoslovenstvo nije nužno politički stav ili ideologija. Ako se osećate kao Jugosloveni, nemojte se pitati zašto – izjasnite se tako.
Ne postoji mogućnost da Jugosloveni nestanu ako oni to ne žele.
Možda u historiji nije postojao nedemokratski režim koji je građanima pružio toliko sigurnosti i udobnosti.
Kako četnikolozi vide istoriju 20. veka? Potražite odgovor u školskim knjigama svoje dece.
U Afganistan će biti upućivane zajedničke vojne snage bivših jugoslavenskih zemalja. Znači opet se osniva Prva proleterska.
Dezintegracija Jugoslavije, kao svojevremeni sveti historijski cilj nacionalističkih elita, počela se vraćati kao bumerang.
Šveđanima Abba nije isto što je bivšim Jugoslovenima i Jugoslovenkama Azra.
Gledam Branku Petrić u predstavi Rođeni u YU kako govori o Bekimu Fehmiu.
Zeničke sveske – Četništvo se u srpskoj historiografiji čak pokušava prikazati kao antifašistički pokret.
Riječ Jugosfera je ušla u optjecaj i ljudi se njome služe kao da je uvijek postojala. Nagonski razumiju što znači. Je li to čudno, ili?
Početnica je neka vrsta pasoša nekoliko generacija. Nekoliko generacija je čitav jedan – narod. Svatko ima svoju početnicu.
Jugoslavija je jedina zemlja na svetu u kojoj je jedan nadrealista bio šef generalštaba, a drugi kao bivši ambasador slao telegram vanzemaljcima.
U devetnaest godina, koliko je prošlo od njenoga raspada, bilo je sjećanje na Jugoslaviju ako već ne temeljni, onda barem značajan sastojak ideoloških bitaka novih vladajućih klasa.
Istoričar Stevan K. Pavlović u vikend izdanju Danasa, razgovor vodio Igor Živanović.
Pominjanje Tita bio je instrument-merač straha među ljudima: o njemu se moglo slobodno govoriti jedino privatno, po mogućstvu u društvu proverenih istomišljenika i prijatelja.
Koliko je Josip Broz Tito odgovoran ili zaslužan za raspad Jugoslavije? Odgovor, po mom mišljenju, proizlazi iz tri vrste razmatranja, koja ću ukratko prikazati.
U Mostu RSE Omera Karabega govore Latinka Perović i Tvrtko Jakovina.
Istorija nije knjiga koja se čita unazad, pa ni istoriju Jugoslavije ne treba posmatrati iz perspektive sukoba i ratova iz poslednjih 20 godina.
Prvi program radio Beograda prenosio je rad srca maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita. Kad je nastupila tišina, Bane mi je rekao: Ovo je zvuk istorije.
Šta je bila Jugoslavija i jugoslovenski komunizam? O tome sam slušao još kao dete, i malo šta od toga sam razumeo. O toj mojoj zbunjenosti govori ovaj skromni esej, koji je zapravo jedno nepotpuno sećanje na godine hladnog rata.
Da odmah objasnim: nostalgija nam uvek govori više o tome čega danas nema, šta nedostaje ovde i sada, nego o tome kako je to lepo bilo nekada.
Rušenje Berlinskog zida je za većinu stanovnika Jugoslavije bilo periferan događaj: pažnju su zaokupljali velika politička kriza u federaciji i opasni predznaci međunacionalnih sukoba.
Bez obzira na to da li sam glasao za ili protiv Miloševića; da li sam izražavao razumevanje za brutalni nacionalizam ili iznosio argumente protiv – počinjeni zločin je deo mog identiteta.
Govor mržnje bio je principijelni pokretač rata na Balkanu i najvažniji instrument masovnog ubijanja i razaranja.
Srpska spoljna politika zasnovana je na trostrukom nerazumevanju nesvrstavanja.