Jugoslavija, zemlja snova
Iz nove knjige Biblioteke XX vek: Kao u narodnoj pesmi „Ko je ima, taj je nema; ko je nema, taj je sanja“, ona je zamišljena kao „zemlja snova“ u kojoj su ujedinjeni svi Jugosloveni, bez obzira na razlike.
Iz nove knjige Biblioteke XX vek: Kao u narodnoj pesmi „Ko je ima, taj je nema; ko je nema, taj je sanja“, ona je zamišljena kao „zemlja snova“ u kojoj su ujedinjeni svi Jugosloveni, bez obzira na razlike.
Moj dida je rekao: „Rade je, unukiću, narodni heroj Rade Končar! Sinoć mu je neki ustaški krelac iša srušit spomenik na Bačvicama i onda mu je Rade pa na nogu i spešta je!“
Kjučni politički račun bio je da je opravdano odustati od Jugoslavije da bi se ostvarila puna kontrola nad Kosovom. Jugoslavija kao način da se ostvare srpski interesi na Kosovu – to nije bilo dovoljno.
Novosti – Rezoluciju protiv Mađarske, koju je Europski parlament usvojio dvotrećinskom većinom glasova zastupnika, Josip Jović je usporedio s Rezolucijom Informbiroa iz 1948. godine.
Koji je značaj činjenice da Nedić nije sudski rehabilitovan? Njemu je u jednom delu javnosti obezbeđeno mesto zaštitnika srpskog naroda i žrtve komunista i nema te sudske odluke koja to može uzdrmati.
Ideje – Prije 70 godina o (julijanskome) Vidovdanu 1948. zbila se je povijesna cezura, dovoljno prekretna da (doduše uglavnom u odjecima) i danas utječe na stvarnost.
Potrebno je podsećati da je na taj dan, zahvaljujući zajedničkom naporu članova antihitlerovske koalicije, okončano najveće krvoproliće, čiji je pokretač bilo rasističko divljaštvo i ništa manje divljački nacionalizam.
Šta Miloševićevi saradnici i četničke vojvode s političkim sinovima na vlasti imaju s antifašizmom? Kako se posle fašističkih orgijanja u parlamentu i u jednom selu može obeležiti pobeda nad fašizmom u Srbiji?
Povodom 102 godine od rođenja Ive Lole Ribara, glumci Reflektor teatra su u KC Parobrod Ivinim rečima govorili o pravdi, dužnosti, odgovornosti, antifašizmu i slobodi.
Na današnji dan virtualna Jugoslavija, slobodarska Srbija i antifašistički Beograd obeležavaju jedan od „praznika slobode“ – 27. mart. Jedan od praznika koji simbolizuju stupanje naroda na istorijsku pozornicu…
„Lolu nisu odnili ustaški propaliteti!“ Mama je rekla: „Kako nisu, čoviče božji? Pa nema ga na spomeniku!“ Dida je još više se nagnijo i rekao je: „Sam je otiša!“
Dida je rekao: „Ja san se rodija u Jugoslaviji! Za mene bi bilo stravično da me pokopaju u Hrvackoj!“ Onda je on nagnijo se prema tati i rekao je: „Nema ti, dragi moj, ništa gore nego umrit u tuđini!“
BH Dani – Od popisa 1971. do 1981. broj Jugoslovena je porastao 4 puta. Iako sam nesklon spekulacijama, zamislimo da je Jugoslavija dobila šansu još 50 godina.
Helsinški odbor – Kao u svim konstrukcijama sećanja, i u ovom slučaju je nevažna realnost, a presudnu ulogu u formiranju slike o njoj imaju tekuće potrebe država-naslednica.
Izlaganje na konferenciji „Zakoni sećanja – Kriminalizacija istorijskih narativa“ na Kolumbiji u Njujorku: Rešenje za teška pitanja prošlosti je promena obrazovnog sistema, posebno nastave istorije.
U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam našao gotovo ništa što bi odražavalo moje iskustvo života u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se sećao likvidacija, političkih procesa…
Deklaracija o zajedničkom jeziku je umiljata verzija osnovnog teksta mirne ali revolucionarne promene ne samo jednog društva. To je jedan od osnovnih tekstova novog jugoslovenstva.
YU Historija – Tema ovog rada je ono što Džon Lempi definiše kao promenu koja se oseća u vazduhu, od kada je reč Jugosloven ušla u svakodnevnu upotrebu. Ovo je „hvatanje tog vazduha“.
Partizani-Srbi bili su jugoslovenski, a ne srpski antifašisti, a isto važi i za sve ostale: nije preterano reći da etno-nacionalnih antifašizama na prostoru okupirane Jugoslavije nije bilo u meri vrednoj pomena.
Može li se domaći antifašistički pokret i pobeda nad fašizmom zamisliti bez Jugoslavije? Može li se sovjetski antifašizam i pobeda nad fašizmom zamisliti bez Crvene armije i SSSR-a? Može, naravno.
Proletter – Radi zaštite nacionalnih interesa valja hrabro zagaziti u prostor ličnih sjećanja i zbrisati Jugoslaviju koja se tamo konzervira, koja čuči u zasjedi i čeka povoljan trenutak…
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece…
Povodom knjige „Potrošeni socijalizam“: Mi živimo život u kome trošimo ostatke nečega i bežimo po nekakvom mostu koji se ruši za nama.
Antistaljinista, libertin, epistolarni disident, proučavalac dramaturgije valova i metafizike pomorstva, antinacionalista, Predrag Matvejević je izgradio bogatu bibliografiju renesansnih žanrova.
Pred autorovu izložbu fotografija u galeriji Artget 9. februara: Tu su i Deveti mart, granični kamen između Albanije i SFRJ na Prokletijama, mečkar u Knez Mihajlovoj 1993. i Šetnje 1996/97.
Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla?
Onda je moj dida rekao: „Da san samo pinku mlađi, ja bi časna rič iz ovih stopa spičija u Ameriku!“ Šjor Bepo je njemu rekao: „Štaš sad u Americi, jebate irud?“ „Dizat revoluciju!“
U susret prvoj sudskoj raspravi o rehabilitaciji četničkog komandanta Nikole Kalabića u februaru, kratki komentar dva postupka iz prošle godine: poništavanja presude Stepincu i rehabilitacije Nedića.
Predgovor za novu knjigu „Potrošeni socijalizam“: Totalitarna paradigma je i dalje dominantni pogled na kulturnu logiku jugoslovenskog socijalizma. Nasuprot tome stoji kulturna praksa jugonostalgije…
Posle izmeštanja zemnih ostataka i spomenika Dimitrija Tucovića sa Slavije, možemo očekivati ekshumaciju Moše Pijade sa Kalemegdana. Isto čeka i Đuru Đakovića, Ivana Milutinovića, Ivu Lolu Ribara…
LINKS – Na planu zakonskih odredbi o jeziku i na planu jezične prakse, Jugoslavija je bila na visokoj razini i osiguravala ravnopravnost jezika i varijanata.
Iz autorove nove knjige: Prva velika javna kontroverza u oblasti kulture dogodila se 1950, kada je pisac i učesnik NOB-a Branko Ćopić u Književnim novinama objavio kratki sastav “Jeretička priča”.