De Gaulle – Tito – Mihailović
Zeničke sveske – Četništvo se u srpskoj historiografiji čak pokušava prikazati kao antifašistički pokret.
Zeničke sveske – Četništvo se u srpskoj historiografiji čak pokušava prikazati kao antifašistički pokret.
Riječ Jugosfera je ušla u optjecaj i ljudi se njome služe kao da je uvijek postojala. Nagonski razumiju što znači. Je li to čudno, ili?
Početnica je neka vrsta pasoša nekoliko generacija. Nekoliko generacija je čitav jedan – narod. Svatko ima svoju početnicu.
Jugoslavija je jedina zemlja na svetu u kojoj je jedan nadrealista bio šef generalštaba, a drugi kao bivši ambasador slao telegram vanzemaljcima.
U devetnaest godina, koliko je prošlo od njenoga raspada, bilo je sjećanje na Jugoslaviju ako već ne temeljni, onda barem značajan sastojak ideoloških bitaka novih vladajućih klasa.
Istoričar Stevan K. Pavlović u vikend izdanju Danasa, razgovor vodio Igor Živanović.
Pominjanje Tita bio je instrument-merač straha među ljudima: o njemu se moglo slobodno govoriti jedino privatno, po mogućstvu u društvu proverenih istomišljenika i prijatelja.
Koliko je Josip Broz Tito odgovoran ili zaslužan za raspad Jugoslavije? Odgovor, po mom mišljenju, proizlazi iz tri vrste razmatranja, koja ću ukratko prikazati.
U Mostu RSE Omera Karabega govore Latinka Perović i Tvrtko Jakovina.
Istorija nije knjiga koja se čita unazad, pa ni istoriju Jugoslavije ne treba posmatrati iz perspektive sukoba i ratova iz poslednjih 20 godina.
Prvi program radio Beograda prenosio je rad srca maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita. Kad je nastupila tišina, Bane mi je rekao: Ovo je zvuk istorije.
Šta je bila Jugoslavija i jugoslovenski komunizam? O tome sam slušao još kao dete, i malo šta od toga sam razumeo. O toj mojoj zbunjenosti govori ovaj skromni esej, koji je zapravo jedno nepotpuno sećanje na godine hladnog rata.
Da odmah objasnim: nostalgija nam uvek govori više o tome čega danas nema, šta nedostaje ovde i sada, nego o tome kako je to lepo bilo nekada.
Rušenje Berlinskog zida je za većinu stanovnika Jugoslavije bilo periferan događaj: pažnju su zaokupljali velika politička kriza u federaciji i opasni predznaci međunacionalnih sukoba.
Bez obzira na to da li sam glasao za ili protiv Miloševića; da li sam izražavao razumevanje za brutalni nacionalizam ili iznosio argumente protiv – počinjeni zločin je deo mog identiteta.
Govor mržnje bio je principijelni pokretač rata na Balkanu i najvažniji instrument masovnog ubijanja i razaranja.
Srpska spoljna politika zasnovana je na trostrukom nerazumevanju nesvrstavanja.
Vane je za Jugoslovene bio engleski lord, a za Britance ponešto ekscentrični emigrant iz istočne Evrope koji je živeo među njima. Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.
Esej pisan za knjigu “War and Change in the Balkans”, Cambridge University Press, 2006: Igrao je na slabosti ljudi do kojih je došlo zbog deficita nacionalnog identiteta posle Titove smrti.
Početkom 90-ih su počeli (i nisu prestali) da nas truju zaverom CIA, koja kuje podle planove o raspadu Jugoslavije. E, pa evo originala tih super tajnih spisa. Iz njih se vidi da pravi špijuni čitaju lepu književnost, vole Jugoslaviju, misle logično i zato nemaju pojma o pravim razmerama našeg ludila.
Politike sećanja u bivšoj Jugoslaviji su se usklađivale sa kulturnim monopartijskim planovima.
O nastanku i nestajanju Jugoslavije odlučivale su sile pobednice u evropskoj i svetskoj politici: sile Antante, Osovine, Saveznici i Evropska zajednica (od 1992. Unija).
Prenosimo svih deset mišljenja međunarodne arbitražne komisije, kolokvijalno nazvane Badinterova, po predsedavajućem Roberu Badinteru. Članovi komisije bili su svi predsednici ustavnih sudova država osnivača EU.
Zahvaljujem na pozivu da pred ovako visokim auditorijem govorim o pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca.
Ovo je pokušaj da se skraćeni kurs o bliskoj prošlosti što vernije i bez zlobe rekonstruiše i izrazi neutralnim rečnikom.
Da je Jugoslavija uspela da se održi, delatnost Miloševića bila bi kvalifikovana kao veleizdaja.
U misaonom eksperimentu u kojem bi pretpostavili da je SFRJ uspela da se održi, delatnost Miloševića, Jovića i Kadijevića bila bi kvalifikovana kao teško delo veleizdaje.
Mišljenja sam da Mu vaše knjige
nisu zadavale odveć velike brige
primite moja čestitanja.
Imate li još kakovih pitanja?
Razmirice, svađe i teške reči koje su se redovno čule u Narodnoj skupštini u Beogradu prvih meseci 1928, kulminirale su teškim zločinom koji se dogodio 20. juna te godine.
Nakon sloma hladnog rata radikalno se menja kultura sećanja, a time i odnos prema fašizmu. Nova sadašnjica, koja otvara novu budućnost, uvek traži i novu prošlost.
Izgleda da je 2005. godine suočavanje sa bliskom prošlošću novih balkanskih država pod pritiskom izvana dobilo nove tonove.
Ispostavilo se da je nacionalizam postao primamljiva podvala dominantnih elita. Raspad Jugoslavije, ili nestanak u postojećem obliku, to nije bilo ništa novo, on se osećao i štaviše najavljivao već tokom sedamdesetih.