Nepodnošljiva lakoća baljezganja
Vulin hoće „tvrdu i čvrstu“ granicu. Kako je to u saglasnosti sa njegovom izjavom da je cilj Srbije ulazak u EU i poštovanje evropskih vrednosti, od kojih su dobrosusedski odnosi jedan od ključnih kriterijuma.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Vulin hoće „tvrdu i čvrstu“ granicu. Kako je to u saglasnosti sa njegovom izjavom da je cilj Srbije ulazak u EU i poštovanje evropskih vrednosti, od kojih su dobrosusedski odnosi jedan od ključnih kriterijuma.
Možda je samit u Berlinu zaista propao. Bar kao pokušaj da se narogušeni balkanski đilkoši privedu dijalogu. Zakrvljene galamdžije i njihovi pomiritelji zaglavljeni su u živom blatu ne znajući šta je sledeći korak.
Ovo je zemlja mitinga i kontramitinga, razrovana i bukvalno i simbolički. Opasno zaraženo poprište borbe za vlast, za koju se svim sredstvima zarobljenog društva i dalje otimaju i grabe oni koji je već imaju.
Viši sud je pogrešio kada je, ceneći dokaze, oslobodio od odgovornosti Pavla Gavrilovića, a kazna koja je izrečena Rajku Kozlini je preniska u odnosu na težinu i posledice zločina koji je počinio.
Stvar sa nezavisnošću Kosova je zapravo već neko vreme rešena. Kako to znamo? Recimo tako što naši najviši zvaničnici učestalo prolivaju suze nad manjkom ljudskih sloboda i nepoštovanjem prava na Kosovu.
Aktivisti su izveli performans „Batajnica 744: Zakopana istina“ i tom prilikom zemljom zatrpali natpis sa imenima 744 žrtve, nakon čega su krenuli u šetnju centralnim gradskim ulicama do platoa Skupštine Srbije.
Mrtvi živima ostavljaju u nasledstvo isključivo teritoriju „svete zemlje“ za koju su prolivali krv i odlazili u smrt. U svom govoru u Nišu patrijarh Irinej nije precizirao čiju su sve krv srpski preci prolivali.
FHP poziva institucije Srbije da procesuiraju sve odgovorne za zločine na Kosovu, bez obzira na njihovu poziciju u vreme izvršenja zločina ili unutar današnje vlasti…
Ako želite mirno rešenje međunarodnog sukoba, prvo načelo je da ne potežete pitanje granica. Tako se izbegava nasilje. Na Balkanu, baš kao i bilo gde na svetu.
Srpski gospodar i srpske vladike usaglasili su svoje stavove u vezi sa Kosovom. Pomoglo im je to što dele isti osećaj za tuđe grehe: uvek su im drugi za nešto krivi, pa oni sami nikad nisu odgovorni ni za šta.
Milan Radoičić, osumnjičeni za ubistvo Olivera Ivanovića, novi je predsednik Fudbalskog saveza Kosova i Metohije sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Na Kosovu naravno postoji i Fudbalski savez Kosova.
DSS i SRS su na Trgu Nikole Pašića još jednom rekli „Kosovo je Srbija“. I Dveri i Naši su vikali to isto predsednici vlade u Orašcu. Da je Kosovo Srbija ponovio je i Vučić u Minhenu (da ne kažemo u „minhenskoj pivnici“).
Gospoda Vučić i Tači su se borili kao lavovi za aplauze kod kuće. Jer i jedan i drugi ne stoje baš najbolje kad je reč o unutrašnjoj legitimnosti. Tako da su pokazali mali interes da obezbede međunarodni legitimitet.
„Tranzicija na Balkanu je završena“, rekao mi je nedavno Remzi Lani, albanski politički analitičar. Pritom on ne misli na transformaciju diktature u demokratiju: „Mi smo imali tranziciju iz represivnih u depresivne režime“.
Specijalni sud za Kosovo je oživeo i uskoro možemo očekivati prve optužnice. U Srbiji je paralelno počeo spektakl koji predvode neki mediji uz saučesništvo predstavnika vlasti.
Hram Svetog Save bio je u sredu zatvoren za građane koji su želeli da paljenjem sveća odaju poštu Oliveru Ivanoviću. U Hramu je navodno bila pohranjena oprema neophodna za doček Vučića i Putina.
Povod ovom pisanju je kritika filma Teret objavljena pod naslovom Duplo golo. Autor je Božidar Zečević, koji je objavio seriju tekstova o pravoslavlju i filmu…
Novi magazin – Ovde možda treba ukazati na nešto što se može uzeti za prvo načelo politike: ne dirati u granice ukoliko se želi mir. Ovo zato što se postojeće granice gotovo uvek ustanovljuju ratom.
Novi magazin – Potrebno je imati u vidu osnovne karakteristike kosovske privrede. Kada je reč o carinama, onda je to spoljnotrgovinska razmena. Ukupni izvoz Kosova u 2017. je bio oko 27 odsto BDP-a.
Kosovski carinici zarobili su 1.072 litra koka-kole, 160 litara fante i 60 litara švepsa. Roba će ostati zaplenjena do okončanja krivične procedure. Švercovana pića otkrivena su u kombiju kojim je upravljao Albanac.
Setila sam se romana Zločin i kazna povodom vraćanja u fokus javnosti nerazrešenog ubistva Olivera Ivanovića. Ono neće da nestane.
Na osnovu čega je predsednik izrekao amnestiju za svog prijatelja, koji je više puta pred policijskim fotografom pozirao anfas i iz profila? I lepo je ispao. On zna da Radoičić nije umešan, a kako zna, još ne zna.
Milan Radoičić 16. januara 2018. nije ubio Olivera Ivanovića. I ne samo što ga nije ubio, nego nije učestvovao ni u „organizaciji, logistici, podstrekavanju“ za to ubistvo. To nam tvrde Vučić, srpska država i policija.
Kako se radovao Dačić, posle Cece prvi građanin Žitorađe? Vratio se prezimenu austrijskog kancelara, koje za njegove potrebe ima falusnu konotaciju: „Preko njega (Kurca) su hteli u Interpol, tako su i prošli“.
Ne treba biti stručnjak za „pitanja bezbednosti“ pa razumeti da bi ulazak Kosova u Interpol bio u interesu Srbije. Pod uslovom, doduše, da ona namerava da se bori protiv organizovanog kriminala.
Da je ova generacija vladike Teodosija i Bećkovića najgora u srpskoj istoriji, do sada bar, to je nažalost stvar činjenična. I kako je reč o istorijskim, to jest činjenicama prošlosti, to je konačna ocena.
Urednik Kohe piše za Guardian: Na Kosovu bi bilo manje Srba, a u Srbiji manje Albanaca. Dve države bi postale „etnički čistije“. Mnogi ljudi bi morali da napuste svoje kuće…
Američki ambasador se našao usred srpske vlade i rekao ono što inače stalno govori. Otprilike da Kosovo nije „takozvana“ nego međunarodno priznata država. Za to vreme je Zorana Mihajlović ćutala…
Samo bi se divljaci dosetili da u vezi sa prebijanjem dvojice Albanaca u Novom Sadu upozore da Albance ne treba prebijati u Srbiji jer bi onda Albanci na Kosovu mogli da s dobrim razlogom tako prebijaju Srbe.
Vojne trupe su bile spremne da krenu u pohod. Politički i vojni vrh nisu podigli gotovost samo nekih jedinica, što bi bilo u skladu sa dimenzijama incidenta, nego čitave Vojske Srbije. Gde bi oni uopšte krenuli?
U Srbiji treba da se ustanove novi državni praznici. Istorijski datumi kada nismo započeli ratove. Jedan od tih datuma mogao bi da bude i 29. septembar – Dan kada nije počeo rat sa Kosovom.
Čini se kao da Kosovo postoji da bi pregovaralo sa Srbijom, dok Srbija pregovore koristi na dva načina: da proširi i učvrsti svoju ulogu mini-imperijalne sile u regionu i da napreduje ka članstvu u EU.