Hendriksova himna
Džimijeva himna u Vudstoku bila je i izraz protesta protiv opscenog nasilja u jednom nepotrebnom ratu i afirmacija američkog eksperimenta koji zaslužuje da se čovek za njega bori.
Džimijeva himna u Vudstoku bila je i izraz protesta protiv opscenog nasilja u jednom nepotrebnom ratu i afirmacija američkog eksperimenta koji zaslužuje da se čovek za njega bori.
Ministar vojni Nebojša Stefanović je od stupanja na dužnost krenuo u kampanju za vraćanje obaveznog vojnog roka. Očigledno je decenijska propaganda urodila plodom, a počela je još od Tadića.
U ovom tekstu se ne bavim pitanjem da li nam je potrebna vojska kao takva, već tvrdim da nam je potrebna potpuno nova armija.
U Srbiji je opet pokrenuta debata o uvođenju obaveznog služenja vojnog roka. Gostujući na jednoj televiziji ministar odbrane Stefanović je izjavio da se o vojnom roku „ozbiljno razmišlja“.
Zalaganje za ratni nagon kao suštinsku ljudsku osobinu proširilo se izvan evolucionih i antropoloških krugova. Tako jedan autor kaže: „Mi smo majmuni ubice, zli, agresivni, nasilni, gramzivi hominidi“.
Donald Trump je jedan od najagresivnijih trgovaca oružjem u istoriji. Kako to znamo? Tako što se on sam time hvali. A sve je počelo sa tzv. Nixonovom doktrinom slanja oružja umesto vojnika.
Tragediju ne bi prouzrokovala radioaktivna kiša, već bi dim napravio ogromnu štetu. Novo ledeno doba uništilo bi useve i izazvalo globalnu glad.
Ratovi i epidemije su melodramski događaji, a to ometa razumevanje. „Članak s mnogo krvi biće uvek prvi“, bilo da se radi o odeljenju intenzivne nege u Teksasu ili o raketnom napadu na Avganistan.
Dok se korona virus širi respiratornim kapljicama, bolest naših beskrajnih ratova i dalje se prenosi krvlju (mada sve manje američkom), što može da znači da će naši budući ratovi biti sve apstraktniji.
75 godina posle bacanja atomske bombe na Nagasaki ponavljamo esej iz 2015: Znaci za uzbunu nisu se oglasili jer osoblje protivvazdušne odbrane nije na vreme primetilo dva aviona…
75 godina posle bacanja atomske bombe na Hirošimu ponavljamo esej iz 1995: Razborito izrečen princip pravednog ratovanja ne bi promenio tok događaja. Bilo je naprosto prekasno.
Danas – Ništa nije moglo da me pripremi za prvi susret s njom u SKC-u, na osnivačkoj skupštini Evropskog pokreta. Imala je dugu hipi haljinu i dovikivala nešto s mesta.
Autorka govori o novoj knjizi „Snaga nenasilja“: Divno je biti miroljubiv, ali to nije osnova nenasilja. Gnev zbog nepravde oko nas je opravdan. Pod ovim režimom sam svakog dana besna zbog nečega.
Stvarno treba živeti na Marsu ili biti mamlaz iz Evropske unije ili SAD pa davati podršku piromanima u Srbiji da se predstavljaju kao vatrogasci. Region gori, a Vučićevom režimu i dalje stiže podrška…
Vulinu ni posle 100 godina sve žrtve nisu iste. On je još uvek u ratobornom raspoloženju, kao da mu je neko upravo javio da su Austrijanci na Ceru.
Kada se Jeremy Corbyn kandidovao za lidera Laburističke partije, njegov deklarisani cilj bio je proširenje područja debate. Njegova pobeda nije bila proizvod „pokreta“ već trenutka.
Brandt je bio Titov prijatelj a o današnjim srpskim i hrvatskim nacionalistima da ih vidi mislio bi isto što i Tito. Ljudi Brandtovih ideoloških uvjerenja u Srbiji i Hrvatskoj danas ne bi bili omiljeni…
Fiskalni savet Srbije u preporukama za budžet 2020. navodi da su za poslednje 4 godine ulaganja u vojsku i policiju porasla za 1.000 odsto, te da prioritet treba da bude ulaganje u infrastrukturu.
Društvene mreže su se upalile od negativnih komentara na postavljanje vukovarskog tenka JNA na novom navijačkom platou stadiona Crvene zvezde.
Novosti – Nema ničega samorazumljivog u tvrdnji da se hrvatski interesi brane u dalekom Afganistanu. Kao što nema ničega samorazumljivog u činjenici da Hrvatska pripada NATO-paktu.
Pedeset godina nakon što je prvi put objavljen, sedamdeset pet godina nakon što je Kurt Vonnegut bio u Klanici pet za vrijeme bombardovanja Drezdena, šta nam govori njegov veliki roman?
Mladina – Šefica države, uza sve ostalo, ispostavlja se i kao banalna karikatura feminizma, makar pokušava njegovati upravo feministički imidž žene koja se krvavo izborila za svoja prava.
Posle akademije povodom 20 godina od bitke na Košarama: Okani se priče o herojima, lažljivče, ratnohuškaču, dobrovoljni davaoče tuđe krvi, oni nisu bili ni posebni ni najbolji, već sasvim obični ljudi.
Ne zanosim se time da će moj tekst potresti svet kao upozorenje one male Grete da zemlji preti krah ako se ekološki ne uozbilji. A rat nije manje opak: zapravo je najveća ekološka katastrofa.
Poglavlje iz nove knjige „Žali bože. Eseji o religijskom nacionalizmu, balkanizaciji i globalizaciji“: Požega je balkanski Jeruzalem. Tu su se ove godine sastali hrvatski katolički biskupi i episkopi SPC iz Hrvatske.
Daleko od kuće u belom svetu prijatelji se sećaju početka ratova devedesetih. Jedan se odazvao vojnom pozivu, a drugi je pobegao. Posle desetak godina seli su da raščiste račune sa ratom i svojim odlukama.
Potezi lidera u Vašingtonu, Moskvi i Pekingu daju uverljivost narativu o „novom hladnom ratu“, ali u ovom slučaju istorija nije dobar vodič. Na kraju druge decenije 21. veka suočavamo se s opasnijim buretom baruta.
Ideja da je moj deda-ujak, koji je poginuo na Somi zajedno sa stotinama hiljada ljudi, položio svoj život za moju slobodu je besprizorna. On je bio topovsko meso u nepotrebnom imperijalnom ratu…
Da li je to bio govor nekog boljševika 1918? Možda nemačkog revolucionara 1919-20? Ne, to su bili Makron i Merkel.
Šestog avgusta biće postavljene 23 spotaknice u Ljubljani. Reč je o projektu nemačkog umetnika Gintera Demniga da se pred kuće zadnjeg boravka žrtava nacizma postave kamenovi spoticanja.
Godine 1948, posle kratkog građanskog rata, predsednik Hoze Figeres Ferer je ukinuo vojsku. Od tada je Kostarika poligon za proučavanje predupređivanja i rešavanja konflikata mirnim putem.
Govor u crkvi Riversajd bio bi dovoljan da M. L. King dobije mesto u panteonu antiratnih aktivista iz 60-ih godina prošlog veka. Pa ipak, njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu skoro je izbrisano iz javnog sećanja.