Pačija škola podaništva
Vulin je naložio da se u važnijim prostorijama srpske vojske ima kačiti portret Vučića. Uz neophodni retuš i foto-šop, kako bi ta neponovljiva fizionomija postepeno mogla da priraste vojnicima za srce.
Vulin je naložio da se u važnijim prostorijama srpske vojske ima kačiti portret Vučića. Uz neophodni retuš i foto-šop, kako bi ta neponovljiva fizionomija postepeno mogla da priraste vojnicima za srce.
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
Vulin je oglašavao svaku čarku sa susedima, pokušavajući da tako javno obnovi samoljubivu i arhaičnu hipotezu vladara i vlasti: neprijatelj nikada ne spava, kao što nikada ne spava ni predsednik Srbije.
Ne verujem da će Vučić otići iz svoje stranke za dve godine. Nikada ga još nisam uhvatio u istini. On više nije dužan da se drži činjenica, takve okolnosti opterećuju njegovu državničku razigranost.
Kome je bila potrebna kancelarija, zašto je to birokratsko čudovište uopšte stavljeno u pogon? Zašto se Vučić odlučio za tako skup dar svom alavom radikalskom roditelju? Samo da bi ga namirio?
Ljudi koji ne znaju narav naših vlasti proglasili su Vulina „rusofilom“ na čelu vojske. Ali on se ne pita ni za šta, pa ni za štetu koju nanosi. Ništa se u našoj šizofrenoj spoljnoj politici neće menjati.
Ostalo je još tri dana do lukulovske gozbe na dvoru. Neko je već izračunao stočnu tragediju u prasećim glavama. Čitav svinjski podmladak biće bačen na oltar proslave, koja, čini mi se, već beše obavljena.
Pojavio se kandidat za vođu opozicije, koji ima medijsku imperiju čiji je temelj dnevna štampana stvar Kurir. Aleksandar Rodić, dakle, pojava koja se u politici više puta orijentisala po vetru ili mahovini.
Primer Crne Gore za nas nije primenjiv, niti je Srbija za bilo koga tako zanimljiva. Montenegro je taman na granici bratske mržnje. Ideja je da Srbija ne ode ni na jednu stranu, pa kako joj bude.
Da li je uz miting podrške moguć kontramiting osporavanja, uz bacanje starih novina ka vođi na primer, ili će sve proteći u slavlju onog sloja sirotinje koja sebe smatra pobedničkom stranom.
Gašićev privremeni pad izazvan mizoginim prostaštvom bio je samo prividno čistilište, i vladarska priprema za pokazivanje bandoglave samovolje u kadrovanju adutima iz provincijskog otpada.
Izjava u kojoj je ministar Ivica Dačić uživao, uveren da je to vrhunac šeretskog rodoljublja i racionalne politike, glasi: „Haradinaj može da vidi Niš, ali samo iz njegovog okružnog zatvora.“
Gašenje demokratije u Srbiji i masovni vaskrs kreacionista, samo se na prvi pogled ne mogu dovesti u vezu: ovde je na čelu života čovek koji je univerzalni stvaralac, od njega polazi i zavisi sve.
Umesto protesta zbog socijalnog pogroma, deo paganskog življa proveo je 1. maj u satiranju mesa i piva, kao da je praznik rada samo to: agresivni hedonizam pred nekakvo rasulo.
Srušio se vojni avion dvosed, i piloti su poginuli. Čitao sam intervju Ljubiše Dikovića u novoj „Odbrani“, čovek se držao sigurnih opštih mesta, uz lucidnu opasku da je obuka jako važna.
Na ceremoniji inauguracije će se okupiti čitavo sazvežđe demobilisanih bardova evropske političke istorije, koji će se pokloniti onome koga bi morali da osude zbog gušenja sloboda.
Vučić je zapravo tipičan antiharizmatični gospodar; čovek od čula, uma i ukusa njega ne može voleti. Njegova čežnja da zadobije apsolutnu ljubav građanstva jeste mahnita opsesija…
Protesti su izazvali erupciju nekontrolisane gluposti ministarske klike, koja je iz svoje oskudne pameti optužila dečake i devojčice na protestima da su izdajnici i strani plaćenici, rušioci države.
Pomamu za vođom ovde valja pojmiti kao zanos izgladnelog puka. Ništa što je pobednik obećao nije ostvarivo, ali u tome je suština totalitarnog agitpropa: ne brini za laži, one stižu kasnije.
Prividno, još jedan moćni državnik, ali iz druge hemisfere je uz Vučića. Pozvao ga je i Putin, a šeretska politička čaršija kaže da je čovek samo želeo da zna šta je ovome rekla Merkelova.
Samo je tuđa prošlost ono što gospodara Srbije drži u ovom vremenu. O čemu se tu radi? Dr Džekil i Mr Hajd, malo na suncu više po mesečini, jedan koji je u drugome, a za njega i ne zna.
Svaki oblik sukoba sa političkim i drugim nasiljem u Srbiji je originalan, ma koliko vladajuće klike tvrdile da je uvezen. Beogradski scenario je ipak nešto posebno, bujica silne demokratije…
Verujem da je Ivanović želeo da se našali. Jeste, šala je neslana, i sve bi prošlo kao veseli estradni opit, da seizi nisu počeli da brane neproverive gazdine dimenzije od falusnog državnog udara.
U Kruševcu je Vučić hvalio skrajnutog Gašića, kao uzor, kremen kamen od integriteta, stvorenje kakvo druge grupacije nemaju. Div junak Gašić je tako postao maneken pobedničkog pohoda.
Govor u Vranju pokazuje da je Vučić izgubio orijentaciju, da je ostao bez ideja, da nejasnim jezičkim modelima obrazlaže ono što ne razume onima koji to nekako ipak umeju da shvate.
Režim je zabranio koncert Vlada Georgieva u Smederevu. Pod ovima je sve teže pevati, jer u mrklom mraku svaka slobodna arija može da bude sumnjiva. Ili je sve to čisto estradna stvar?
Nikolić bi bio „namiren“ ako mu Vučić vrati stranku i ako kao dodatan bonus dobije i vladu na upravljanje. Ali ne postoji ništa što bi namirilo Vučića. Njegovi apetiti se ne mogu meriti niti razumeti.
Ovo nije politička priča, nego izmaštani uvid u rođendansko slavlje građanina, u ovom slučaju prvog među nejednakima. Beše to 65. obletnica otkad je Nikolić ugledao svetlost srpskoga dana…
Ne zna se, naravno, šta je bračna saputnica prvog građanina Siniše rekla u toj noći, a moguće je da se sve odigravalo i u nekom drugom delu dana. Da li je bila ushićena, zadivljena?
Vojnici su zakazali novi protest za 12. februar, uz mogućnost da Diković, kako je obećao, pošalje na njih patriotski nastrojene navijače. Ako se pre toga neko ne seti da ga otera u penziju.
Šta je ministar zdravlja radio sa masovnim ubicama? Ništa, grli on njih, grle oni njega, gledaju razdragano u „objektiv fotoaparata“. On je jedan od ljudi odgovornih za pad helikoptera…
Najveća opasnost za kosovske Srbe je zvanična srpska politika prema Kosovu. Sve analize pokazuju da bi bilo kakav rat oko Kosova bio katastrofa za centralni Balkan, pre svega za Srbiju.