Čiča Tomino leglo
Konačno je nadležni organ doneo odluku: građanin Nikolić master Tomislav, ima prava da do daljeg koristi državnu vilu od 800 kvadrata, u smislu privatnog obitavanja sa svojom dvočlanom porodicom…
Konačno je nadležni organ doneo odluku: građanin Nikolić master Tomislav, ima prava da do daljeg koristi državnu vilu od 800 kvadrata, u smislu privatnog obitavanja sa svojom dvočlanom porodicom…
Pre desetak dana ovde je na veliku kapiju, uz prislužnu medijsku epiku o značaju našeg giganta ušla vest: Putin je odlikovao Vučića Ordenom Svetog Aleksandra Nevskog. Prethodni nosilac je bio Baja Pašić.
Društvo traži mlako opravdanje za svoj vrednosni raspad, simbolički optužujući tri žene: zašto nisu skleptale onog stvora u tramvaju, kad su takvi poduhvati za kostobolne dame inače sasvim uobičajeni.
Svakoga božijeg dana, nekada i dva puta dnevno, on postaje terapeut javnih vođinih nervnih slomova, koji kraja nemaju. Kad se desi da mu Vučić izađe iz studija, on piše oproštajna pisma svojoj prošlosti.
Predsednik tvrdi da se od 5. sprata naviše slabije rađaju deca i da nam je za ukidanje bele kuge potrebna niska gradnja. Tako je instruisao dunđere koji prave nepostojeće zgrade od 300 evra po kvadratu.
Američki ambasador se našao usred srpske vlade i rekao ono što inače stalno govori. Otprilike da Kosovo nije „takozvana“ nego međunarodno priznata država. Za to vreme je Zorana Mihajlović ćutala…
Bezbednost države nije ugrožena, ali opstanak društva jeste. Kult države ovde je sveden na grupu opasnih suklata i kriminalnih grupa. Vrh države ugrožava državu, a za takav posao im nisu potrebni špijuni.
U Srbiji se sve ispod bataka baca. Ipak sam pre nekoliko dana pročitao fantastičnu vest: Srbija će u Kinu izvoziti pileće nogice. Dragan Marković Palma je tu kapitalnu izvoznu vest saopštio na skupštini svoje stranke.
Šta izdajnici uopšte izdaju i kome to treba? Postoji li još nešto što se ne zna? Onda prestaje potreba za stranim plaćenicima, ako se informacije o svemu što kod nas ne valja, a to je skoro sve, dobijaju za džabe.
Vojne trupe su bile spremne da krenu u pohod. Politički i vojni vrh nisu podigli gotovost samo nekih jedinica, što bi bilo u skladu sa dimenzijama incidenta, nego čitave Vojske Srbije. Gde bi oni uopšte krenuli?
To je poraz, a ne (samo) Kosovo. Kosovo je bilo poprište šepurenja balkanskih delinkvenata, koji svoje poslednje sklonište traže u odanim stranačkim torovima.
Više ne pamti o čemu je govorio tako nadahnuto, šta je obećao a šta nije, da li se možda izlanuo, iznjakao, izblejao, muknuo, lupio nešto strašno ili smešno. Nešto važno mu je svakako izmaklo u tom obraćanju.
Novi načelnik je dobar profesionalac, oficir koji je operativno sasvim solidno obučen za posao koji ga čeka. Javno nije pokazivao nikakvo divljenje Vučiću i Vulinu, ima se utisak da tome nije sklon. Mada, ko bi ga znao.
U čudovišni red stvari, usred dobro uređenog prioriteta u monopolu na zločin, upala je jedna baba. Svoj pucanj u „investitora“ ona je razumela kao jedinu mogućnost za isterivanje pravde, drugačije je nije mogla isterati.
Iznenada, a možda i ne, Vučić je u Kosovskoj Mitrovici ponovo sreo „druga do groba“, to jest iz armije. Ako je vrhovni smešten u vojsku 1988, to onda beše JNA. Čovek se zove Fikret Demiri i radi u vladi Kosova.
Moguće je da Srbija zarati zbog Vučića. Ako padne u ropstvo, a neprijateljske ga ruke metnu u okove, slavna srpska vojska će po cenu svih glava spasavati vrhovnog. To je strateška hipoteza…
Da priznam, mene u Zadrugu 2 ne vuče izvesnost seksa, više ne pamtim kako se to u moje vreme zvalo. Ja sam to prevazišao još u ranoj starosti. Moja odluka došla je posle nadahnutog govora Željka Mitrovića…
Razmena teritorija, na primer, sever Kosova za Preševsku dolinu i još dve opštine (Bujanovac i Medveđa), nije pojmljiva izvan tragičarske fantazmagorije. Ona nudi sakaćenje Srbije i trebljenje stanovništva.
Vlast se nije domogla Nušića, mada se upustila u njegovo protivprirodno prisvajanje. Ako se vrati, Ben Akiba bi mogao da stvara nove verzije Sumnjivog lica, Ožalošćene porodice, Dr-a, Narodnog poslanika.
Vojnička idila, zabluda o najjačoj sili u regionu, postoji samo u nesolidnim glavama. Opasnim smetenjacima je vojska dopala kao igračka, i oni je već godinama rasturaju kako bi videli šta je unutra.
For many who don’t understand politics, a coup is usually a bloody and cruel institution, but also a romantic one. This is how you bring down a hated government and install a new, perhaps even worse one.
Kako bi duševni bol zbog emotivne zapuštenosti prvoga među svima bio ublažen, lečen i otklonjen, počeli su da stižu telegrami, pisma, poruke, konfete podrške. Ne može se živeti bez osećanja da si voljen.
Za mnoge koji možda nisu dovoljno pomno razabrali suštinu stvari, puč je uglavnom krvava i surova, ali romantična institucija. Tako se sa vlasti ruši omražena garnitura i dovodi nova, možda još gora.
Razgraničenje je reč meseca u Srbiji. Vrhovnik stalno putuje za Brisel, dvaput se ljubi sa Mogerini, a pozdravi se i sa Tačijem – nekad preko one stvari, nekad ljubaznije, ali viđa ga češće nego svoju premijerku.
Špijun, to je plaćena ili po svojoj volji formirana utvara i doušnik. Onaj koji dostavlja važne podatke u korist nekoga. Pogrdna reč za podmukle uhode koji prenose poluistinite ili sasvim lažne abrove…
Bio sam u Kosjeriću, u čast znamenitog počivšeg pisca Petra Lazića, rođenog u tom gradu. Uverio sam se da nije nimalo lako biti veliki u Kosjeriću, a Pera Lazić jeste bio takav u Srbiji i mnogo dalje.
Ne mogu ništa protiv upotrebe sportista za nesportski marketing Vrhovnika. Mogu da pojmim zašto ih on zove sebi: uvek mu treba parče tuđe slave, prisustvo ljudi koji su od njega bolji i veći i svakom pogledu.
Ima li većeg neznanja, bezobrazluka i prostačke besprizornosti od nasilnih biografskih, političkih i vrednosnih paralela između Đinđića i Vučića. To su dva sasvim različita sveta, neuporediva ni u čemu.
Marko Đurić je stigao do negacije svog patriotizma rekavši da se sa Prištinom moramo dogovoriti i naći kompromis. Ako ne bude tako „ne bismo mogli da osiguramo da nam deca neće ginuti“.
Na kraju svoje evropske turneje Donald Tramp je govorio o Crnoj Gori: „To je mala država sa veoma snažnim ljudima. Oni su veoma agresivni, možda će postati agresivni i čestitam – u trećem svetskom ratu smo.“
Dok je gledao fudbalsko nadmetanje između Rusije i Hrvatske, tobožnji predsednik je morao da utiša ton. Bio je na granici očaja, zbog osnovane sumnje da je komentator državne televizije navijao za Hrvate…
Ovo je vest iz rutinske dnevne hronike: ubio se čovek. Živeo je u selu Jelašnica kod Niša, zvao se Miroslav Stojanović, imao je 44 godine i četvoro dece. Nekoliko sati pred smrt isekli su mu struju…