Razvojni put Č. Jovanovića
Osudio je NIN zbog one puške, a ironičnu parafrazu iste stvari u Danasu obrazložio tvitom koji zaslužuje da bude citiran: „Vikend izdanje Danasa… dno dna, iskeširano i pušteno s lanca“.
Osudio je NIN zbog one puške, a ironičnu parafrazu iste stvari u Danasu obrazložio tvitom koji zaslužuje da bude citiran: „Vikend izdanje Danasa… dno dna, iskeširano i pušteno s lanca“.
NIN nema oružje, ono je u rukama vlasti, ministra policije, njegovog oca, kriminalaca i krijumčara, onih dakle koji istinski ugrožavaju bezbednost predsednika, ako bi prestao da im ugađa.
Mi smo građanski mrtvi, a niko ko je mrtav to ne može da zna. To ne zna ni onaj ko nas drži u agoniji, ali životinjskim osetilima njuši žrtvu koja se ni pred kakvim poniženjima neće pobuniti.
Pokazani snimak ostavlja upečatljiv utisak o špijunskom amaterizmu. Zašto bi ti ljudi, upleteni u naivni dramolet, uopšte nosili kese? Zbog čega bi potpukovnik u kolima brojao pare?
Dobra vest je da su lekari VMA spasli jedan ljudski život. Građanin A. Vučić se posle problema sa srcem, koji su ga u petak vitalno ugrožavali, već u ponedeljak vratio svom omiljenom poslu.
Otići će u inostranstvo na poligraf. Sve što bude rekao biće istina i ništa osim nje, atestirana na pouzdanom mestu, bez uplitanja podređenih policajaca, nezavisnih medija i slobodnih ljudi.
On je naprednjački junak koji je išao da prepadne Šabac i njegove građane, da zasluži mesto iznad onog kod Đurića, da postane specijalni izaslanik na čelu kaznenih trupa za rat protiv autošovinista.
Povodom teksta o atentatu na Vučića, jedan iz Aranđelovca se setio da me optuži za trostruko ubistvo, a žrtve mog zločina su Milja Vujanović, Dragoš Kalajić i Milić od Mačve.
Juče je održan još jedan atentat na Vučića. Ali on je, ispostavilo se, sve to herojski podneo, sa jasnim znacima vitalnog vaskrsenja i obnavljanja. Nije mu prvi put, već su ga ubijali kod Jajinaca…
Danas je svim penzionerima leglo po 5000 dinara. Za te pare može da se kupi skoro kubik drva, da se ponovo priključi isečena struja. Ili da se nabavi plastično bure, pedeset kila kupusa…
Juče je Beograd bio šampion sveta po zagađenju. Da li je to isti smrad koji nam mesecima razbija noseve i udara u pluća? To nas podseća da živimo nad otvorenom septičkom jamom…
Kratak pregled utakmice: 0:1; 0:2; 0:3; 0:4; 0:5; kraj, gotovo. Eto, tako je tekao krah Zvezde sa Totenhemom koji je u dubokoj krizi. Neki komentator reče da je video „novu dimenziju fudbala!“
Očarani narod pojurio je za Vesić Goranom, uz prigodnu glagolsku galamu namenjenu nedostižnim zvezdama. Ipak je to znameniti pisac, član partije, i masa je poludela i pojurila za njim.
Nije to bio napad na novinarku, nego neukusna aluzija na partijski posao za koji je plaćena jedna žena. Sergej se nije pokajao, da jeste to ne bi bio on. I dobro je obrazložio zašto se ne kaje.
Kad je ono Bujošević izabran za generala glomazne državne televizije, tabloidi režima su ga istog časa temeljito ofarbali. Navodno je na to mesto nepoznatim putevima došao iz protivničkog tabora.
Pre nego što je stigao do samog vrhovnika, Marić je privodio razne čudake, proroke, zlikovce, razbojnike, jurodive, ugledne siledžije, raspuštene tajne agente, džeparoše, avanturiste, cirkusante…
Sinod je udostojio Crkvu i čitavo stado kačeći orden prvog reda sa imenom Svetog Save na istaknute delove tela osobenog fenomena u novijoj istoriji propadanja srpskoga roda: A. Vučića.
Greškom u računanju vremena našao sam se u centru grada kada su taksisti počeli svoj čas bezobzirnog sadizma: „Saće da vidite…“ Sve što bi moralo i želi da se kreće, zaustavljeno je.
Juče je svoju ispovest na N1 imala supruga Olivera Ivanovića, ubijenog pre nešto više od 20 meseci. Ništa se nije promenilo, osim nje. Ubica je u bekstvu. Nema razloga da beži, niko ga više ne juri.
Na ovom derbiju je usklik „Vučiću pederu“ dobio sasvim novu dimenziju i postao razdelnica navijačko-klubaškog rata između dva ekstremno neuspešna fudbalska pogona: Zvezde i Partizana.
U sredu uveče Crvena zvezda je u Minhenu popila tri laka komada od domaćeg Bajerna. Bilo bi dobro da su posle toga otišli u neku pivnicu i nalokali se kao ugledni dunsteri provincijskog kluba.
Goran Marković se naravno ne žali nikome, ali postavlja pitanje koje može da izazove nedoumicu i u okviru filmske ili literarne estetike: Zar sam ružniji od Martinovića, Rističevića i Maje Gojković?
Studenti u Beogradu zauzeli rektorat i traže da odatle do vlade otputuje zahtev: da bude smenjen Siniša Mali, čovek koji je prepisao oko 7 posto doktorskog rada, a ostalo možda i nije…
Đukanović Vladimir, dipl. pravnik po sopstvenom priznanju, raspodeljuje etičke i političke lekcije. Onomad je bio gost Jugoslava Ćosića i pokušao da iz studija izađe kao Šešelj iz Haga. Dakle pobednik.
U svojoj političkoj adolescenciji i agresivnom radikalskom usponu Vučić je pomno pratio Šešeljevu istragu izdajnika i stranih plaćenika. Malo je onih koje zeleni, a i zreliji Vučić nije proglasio takvima…
Pred sobom vidimo sliku okupirane zemlje kojom vlada mračna sila. Tako govori Saša Paunović, predsednik opštine Paraćin. To je lozinka koja ide uz otvoreno pismo odbornika te opštine…
Juče je moja unuka krenula u peti razred. Veliki korak za nju, sa patikama br. 39. Aristokratsko stopalo nove generacije. Idealni uslovi za dugački štrapac kojim se, kad za to dođe vreme, odlazi iz Srbije.
Neka klubovi sami izaberu svoje preteće muzejske arsenale – timovi iz nižeg ranga, mogu da se naoružaju tandžarama iz fundusa lokalnih lovdžija, uz već mitske kočeve, vile, roglje, motike i grabulje.
Ipak je Jezdić izrekao rečenicu koja će ga, zbog njene prazne uzvišenosti, izložiti sasvim zasluženim neprijatnostima: Odazvao sam se pozivu svoje države! I tako završio u lošem društvu.
Pogledajte dobro, videćete ono što još nije viđeno, i ovo ću zasad reći samo jednom, ovo je put. Ako niste videli pre, evo vam, gledajte i zapamtite dobro. Mnogi su pokušavali pre mene, ali niko nije ja.
Zar niste mogli, nesrećnici, da se nazovete bikovi ili divlji veprovi, gusani, kikerezi, ćurani ili petlovi? Šta bi ovome falilo da ga čuvaju guskovi koji se svake godine čerupaju i časno biju u Mokrinu?
Badava nam industrijski miomirisi, osveživači prostora i dezodoransi koji menjaju strukturu skorelog znoja ispod balkanskih pazuha. Teško je priznati, ali Beograd smrdi na sopstveni leš.