30 evra, gospodaru
Da nešto vredite ne biste bili ovde, niti bih ja bio ovde, sjebali biste me prve godine. Tako rade pravi prgavi narodi koji drže do sebe, stoko jedna. Odmah sam video da mogu da vam radim šta hoću.
Da nešto vredite ne biste bili ovde, niti bih ja bio ovde, sjebali biste me prve godine. Tako rade pravi prgavi narodi koji drže do sebe, stoko jedna. Odmah sam video da mogu da vam radim šta hoću.
Ništa lično, rekao je Palma, malo smo se zabavili, neka vidi narod, ionako nas ubi čamotinja. Neka gledaju ljudi obaljivanje uživo. Tako je, rekao je voditelj, nisam nešto trenirao u poslednje vreme.
Sve najgore što nam se dešava dolazi iz smrtonosne praznine. Nasilje je ovde usvojena filozofija vladanja, nemoguća bez laži. Laž je ovladala vladarima. Istina je opasna za one koji je traže.
Ime skandala u jednoj po svemu mučnoj zimi punoj obmana, straha i obilne depresije. Iskočio je iz svoje tmine iznenada, jer su njegove uplašene žrtve progovorile iz same utrobe svoje jeze i stida.
Parničenje sa Vučićem moglo bi da postane unosan posao. Eno ga Boško Obradović je u prvostepenoj presudi dobio 200.000 dinara. Prvi predsednik na čiju je štetu presuđeno prvi put.
Crkva teškom mukom još trpi jeretika koji huli na veštačkog boga, misli drugačije i to javno govori. Ne mešajući niti odvajajući teizam i sekularizam, Grigorije se držao svog duhovnog učenja.
Još jednom se bavim fenomenom P. Sarape. Oblik života izmišljen kao paradigma naprednjačke javne misli. Otirač za svaku prljavu nogu koja kroči u infektivni Pink. Maneken infekcije lično.
Svakoga jutra na Pinku se mogu gledati kapitalni primerci naprednjačke faune. Domaćin je njihova televizijska zvezda Sarapa Predrag, još sposoban da od svojih gostiju izvuče ono najgore.
Naslov teksta je posvećen nečemu što je bilo ili što odlazi. Uzaludno je praviti bilanse ili žalobne osvrte na godinu koja je prošla. Ali ona je prošla, to je poznato samo onima koji su je preživeli.
Na ogradi beogradske bolnice Dragiša Mišović ispisana je poruka: Mariniki Tepić u glavu čekić. Pretili su joj srBski patrijoti, isti oni koji su već pisali ili otvoreno govorili: Marinika shvati, nećemo stati.
Šta je Jovanjica za farmu tartufa, koji mogu da se gaje, a ne samo da se nasumice traže. Ne vide se, ništa ne raste izvan zemlje, legalno je. Novi, neuporedivi proizvod za jednu prepotentnu naciju.
Korona bi bila pobeđena davno, ali Đilas ne samo da je ukrao 619 miliona nego želi da bude što više mrtvih. Evo, Srbija se gradi, otvaraju se nova radna mesta. Ali eto, Đilas je ukrao 619 miliona.
Dobro jutro, ja sam iz Telekoma MTS. Nudimo vam povoljan paket: svi kanali, osim N1 i Nova S, od toga 70 Pinkovih. Sada ste na SBB, evo gledam vaš ugovor. Odakle moj ugovor kod vas? Ehehehe!
Predrag Kon je upozorio dramatičnim glasom, poput Orsona Velsa u Ratu svetova: Nije realno planirati doček Nove godine! Svoju izjavu Kon je dao u okviru patriotskog zadatka na kome se nalazi.
No, jeste li videli naprednjački podmladak? Navodno su to mladi lavovi, školovani u akademiji za fanatike. Tek sam nedavno, sasvim slučajno pogledao neki raport iz skupštinskog tora…
Slušam i gledam šta radi Rade Panić, anesteziolog, predsednik sindikata lekara i farmaceuta Srbije. Čovek je sabran i smiren, godinu dana mlađi od vladara. Jednoga jutra je zaplakao javno…
Zauzeta od vlasti televizija postaje oružje koje ubija. U njenom epilogu je televizor, kao stvar iz koje izlazi i kulja smeće, koje zavodi buduće fanatične sledbenike, i bestidne laži kao jedine nepobitne istine.
U Srbiji su svi zdravi, ko mi podmeće bolesne. Odakle mrtvi? To nisu moji, to nam ubacuju sa strane! Volim ja mrtve više nego žive, ali ih ne priznajem za svoje. Čim neko umre, daju ga nama.
Nemanja Vidić je javno i žustro izneo svoj stav o stanju u srpskom fudbalu. Govorio je o katastrofi do koje su doveli ljudi neznalice, servilni podanici i kriminalci, ambiciozni dunsteri i nakupci.
Jednu grupu kritičara gospodareve božanske celovitosti Marić Milomir je nazvao razularenom gomilom, a u njoj se, možete misliti, pri zdravoj pameti i svojom voljom nalazi i autor ovog teksta.
Građanka Čomić uživa u svom nadmenom činovničkom gardu. Uverena je da jedino na taj način kao sveža ministarka može da se obrati javnosti, sigurna da će biti zadovoljan onaj koji ju je izabrao.
Kancelarija za odlikovanja me je zaboravila. Iz razloga koji mi nije poznat, uskraćen sam za orden. Teško mi je da razumem takav nemar i spreman sam da objasnim svoje zasluge za narod.
Posle lekcije naciji o miševima i američkim predsednicima, dohvatio se epidemije. Grdio je svoj narod, neposlušnu rulju koja se razboljeva samo da bi mu naudila. Iako smo po smrtnosti najbolji u regionu.
Negde na Vračaru novi ministar policije Vulin ima svoga bricu. Dok je prekjuče izlazio iz salona gde su ga udesili kako je želeo, neki građanin ga je uškljocao svojim relativno pametnim telefonom.
Evo šta je rekao: „Na maljutku je trebalo povezati žice. Očigledno su žice bile pogrešno privezane. Dobićemo ceo izveštaj. To su stvari koje se dešavaju u fabrikama oružja, uvek će se dešavati.“
U vilu gde je živela i umrla Jovanka Broz useliće se Ana. Neka joj je sa srećom, godinama je bila u neuslovnom smeštaju. Za molerisanje i unutrašnju dekoraciju vlada je potrošila 2,5 miliona evra.
Ponovo radi skupština zarobljena od istih koji su je već imali. U velikoj sali sede jednoumnici, esencija naprednjačke sekte koja se domogla svih mesta i 3/4 građanstva ostavila bez delegata.
Mafiji u Srbiji preti konačna smrt. Nikada ranije nije bila tako preplašena, tako da više ne zna za sebe. Ona ne zna, ali njen predsednik zna. Odlučio je da joj odrubi glavu, bez ikakve milosti…
Pandemija je idealni saveznik koncepcije svevlašća, pri čemu se zdravi ljudi zatvaraju u geta a bolest pušta na slobodu. Nje ne bi ni bilo bez ljudi. Zato je oduzimanje slobode njihova najbolja ideja.
U njemu živi policajac koji se pojavljuje u određenim okolnostima epidemijske drame. Kao da je nekim aktom ili usmenom naredbom postavljen za dežurnog paničara, koji najavljuje najgore mere.
Neizbežna je ovih dana književna distopija Marka Vidojkovića: Đubre. To je roman hiperrealističke fantastike, surovo pronicanje kroz zaraženu srpsku deponiju. Pišem ovaj tekst u pauzama čitanja.
Nebojša Zelenović kaže da SNS podriva ustavni poredak. Kako to iznenada, ma zar je moguće? Podrivanje nečega što je već podriveno je opasno. Stvar bi mogla da se sruši ako se uporno podriva.