Strah
Razni strahovi ovde su sublimirani u strah od života u Srbiji, bez nade da se takav život može preživeti. Tu strah više nije vlasništvo građanina kome je jedino to ostalo, nego opšte socijalno svojstvo.
Razni strahovi ovde su sublimirani u strah od života u Srbiji, bez nade da se takav život može preživeti. Tu strah više nije vlasništvo građanina kome je jedino to ostalo, nego opšte socijalno svojstvo.
Videlo se još prve večeri da proteste nema ko da vodi. Oni teku kao neusmerena snaga bunta koja se izlila na ulice, i mnogo od te energije se rasipa uzalud, ili nestaje u nedoumicama.
Vučić se obratio svom narodu tokom leta za Pariz. To je novi estetski doživljaj i dokaz posebnih svojstava Vladaoca: leti a govori. Izgledalo je da ne brine zbog nemira u srpskim gradovima.
Ako Pacijent od Srbije zaista ište specifičnu negu, nismo u tome nimalo originalni. Istorija je puna ludih vladara, tu bi AV mogao da prođe kao Solomon, sve dok se ne vidi pravo stanje stvari.
Sinoć smo gledali još jednu monodramu, najmučniju do sada. Ali taj bulevarski glumac, koji sa toliko narcisizma igra sebe samoga tek će nastupati u predstavama koje se teško podnose.
Potrebna je motka da bi narod poštovao mere protiv epidemije, zapretio je Radomir Nikolić. Kojim putevima gospodnjim je Nikolićima dato da obavljaju samo poslove koje ne razumeju?
Nekoliko sati iza izbora vratio se potpukovnik Predrag Kon. Čovek je posle teške tromesečne tuče sa virusom koristio zasluženi odmor i okončao ga taman kad je bolest počela da se vraća.
Metnuo sam u ranac polomljeni baget, flašicu vode, duks i potkošulju za presvlačenje ako se oznojim ispod junske novembarske kiše. Bonžitu za vraćanje snage ako je usput izgubim…
Zašto se uopšte ćuti u vreme izbora, i to samo o izborima. Kao što se na parastosima ne govori o smrti, u kući utopljenika o vodi, nad samrtnikom o veselju, gladnima o dijeti, ovcama o ustanku…
To je napad na Vučića, ubijaju ga preko Danila, ruše ga preko porodice, očekuju da se slomi i više ne bude ni za šta. Sva deca imaju pravo na miran život među kriminalcima osim njegovog deteta…
Džajić i Terzić su licu koje sebe zove Kapetan Dragan, tek izašlom iz zatvora zbog ratnih nedela, udelili Zvezdin dres sa brojem 1 na kome je ispisano junačko ime počasnog fudbalera.
AV je globalna vest, pre svega zbog svoje podrške Trampu, čoveku koji je već danima stožer rasizma bele Amerike, a svoju poziciju brani despotskim autizmom i idiotskom logikom.
Pored moguće pohlepe taj čovek je uhapšen tačno na vreme i postao maneken predizborne kampanje. Nema popuštanja. Ugledni pukovnik, profesor, pa šta? Korupcija kod nas ne prolazi.
Podaništvo i udvaračka veština dobijaju nove oblike i usklađeni su sa zavodničkim idejama svakog prosca najpoželjnije srpske mlade. Takvi ne traže ništa manje nego ruku voljenog predsednika.
U velikoj palati sa kamenom imitacijom dorskih stubova, gde je nekada bila komanda odbrane Beograda, umro je Ustavni sud. Sa njim je nestao i ustav. Mrtav sud donosi odluke o mrtvom ustavu.
Šta je mislio predsednik SNS-a dok je uz pomoć svojih eksperata sastavljao uvredljivu poslanicu za penzionere? Jednu, istovetnu za sve. Morao je da svoju nestišljivu logoreju svede na dve stranice…
Dok se bavio strogim postom, Obradović je tražio sat vremena na javnom servisu, kako bi se obratio javnosti. To bi bio jedan od uslova da prekine gladovanje. Naravno da to vreme nije dobio.
Nepostojeći predsednik nečega čega takođe nema obraća se zidu nepostojećih ljudi. On izgovara svoje izabrane nesuvislosti, biće za reglerom podešava aplauze, kiborzi pljeskaju svom idolu od slame.
Ima li opasnosti da se proširite na ceo svet, i koliko je još u Srbiji zdravih virusa? Kako ste pobegli iz laboratorije? Jeste li spremni da prvi primite vakcinu protiv vas? Hoćete li zatvoriti viruse starije od 65?
Profesorka srpskog jezika i književnosti je svoju fakultetsku diplomu i sve diplome koje je stekla donela pred Narodnu skupštinu i zapalila. Zamislite devojčicu koja je rano naučila sva slova…
Štrajk glađu protiv štrajka glađu, obostrana skrušenost posle seljačke tuče. Ono što ne jedu jedni ne jedu ni drugi. Saglasnost u jelovniku bi mogla da bude dobar početak uzajamnog sklada.
Ne može se milom umoliti vlasnik svih odluka da poštuje makar jedno slovo zakona. On će svoje izbore svakako dobiti i tu bi bio kraj svake nade u mirno pristajanje na ovo u čemu smo do guše.
Ispijanje kafe, piva i vina u Amsterdamu provedeno u dnevnim etapama od 2016-2019, svedoči o vremenu za koje smo verovali da se može podneti. Danas, sve to deluje kao nedostižno uživanje…
Onda je započela bakljada. Batinaši, piromani, palikuće iz vlasti pokazuju građanima kako su njihove kutlače kojima udaraju u tiganje slabo oružje. I da okupirani Beograd pripada okupatorima.
Neće nas otključati ako ne razvalimo vrata. Kad ustav i zakone ruši onaj koji je zadužen da ih čuva kao najveće svetinje, sveto je pravo i dužnost građana da stvari zakona uzmu u svoje ruke.
Već dva dana građani, zatvoreni pod gestapovskom stražom u stanovima, ugušeni od neslobode i zloupotrebe bolesti za armiranje tiranske vlasti, spremaju se za protest. Kao 96. ali drugačije.
Meštani krive šije, gledajući u slobodno nebo, ne bi li uočili ciljeve ratnog vazduhoplovstva. Ali ne mogu da se sete ničega. Ničega nema u Ralji što je vredno probijanja zvučnog zida.
Jesi li siguran?, pitala je starica. Ama sto posto, odgovorio je muklim glasom deda zamotan u olinjalo ćebe. I kažeš da je to bilo na sutrašnji dan? Šta? Naša godišnjica. Nikada se ranije nisi setio…
Toplički centar za demokratiju podneo je krivičnu prijavu protiv A. Vučića, A. Brnabić i M. Gojković zbog sumnje da su proglašenjem vanrednog stanja bez sazivanja skupštine izvršili državni udar.
Sinoć sam iz najmanje tri izvora dobio snimak policijske brutalnosti, koja se odigrala u ulici Tomaša Ježa. Svakako ste to već videli, ali detalji čine slavlje, pa bi valjalo malo raščlaniti taj jezivi video.
Do predsednika ne dopiru vapaji da kretanje nigde u svetu nije ukinuto. Njegova rezistencija na stvarnost je potpuna. Nivo sadizma za dane u kojima ima apsolutnu vlast uvežbavao je godinama.
Optužili su me da neću da se testiram. Ko kaže da neću? Hoću, ali kad zaista nešto osetim. Sada ne osećam ništa, ni prema sebi ni prema drugima. Baš me briga šta vi mislite. Neću da se testiram!