Vrhovni jaše na čelu korone
Posle mnogo godina neko je javno rekao da me voli. Nije mi rod ni pomoz’ bog, dobijam ospice kad ga vidim, mnoge sam godine proćerdao gledajući njegove besplodne i štetne ispade.
Posle mnogo godina neko je javno rekao da me voli. Nije mi rod ni pomoz’ bog, dobijam ospice kad ga vidim, mnoge sam godine proćerdao gledajući njegove besplodne i štetne ispade.
Ne znamo gde su žarišta, koga da se klonimo, zašto u apotekama nema suvog gela za ruke, alkohola, asepsola? Zašto je broj respiratora državna tajna, zašto predsednik nije otišao u izolaciju…
Advokatica Vera Palinkaš je u šabačkoj kafani naručila subverzivnu pesmu Pada vlada. Odmah je prijavljena Advokatskoj komori, uz predlog da se kazni, pa ako može, da joj se oduzme licenca.
Veruje se da je on lično doneo odluku o kapitalnom potcenjivanju virusa koji osvaja svet. On ga je proglasio komičnim uljezom u svoju prokletu avliju, kome ne treba udeliti ni trunku pažnje.
Nemajući druga posla, doneo sam odluku da pošaljem sebe na odmor. Ta moja ideja, koju sam ostvario dolaskom na Taru, verovatno će čitaoca ostaviti potpuno ravnodušnim…
Paževi su uočili da je vožd umoran. Ako nastavi tako, sve je moguće: da ga nešto strefi, da zabaguje ili… nikad se ne zna. U najgorim je godinama kada se čovek lomi između starosti i propasti.
Virus je svuda oko nas, ali ga ovde nema. Verovatno stiže, a kad će ne zna se. Korona je Đekna našeg zdravstva. Jeste opasan, ali je blag, napada stare i već napadnute, jake niko ne dira.
„Deset ljudi sedi u mračnoj sobi i sat i po vremena ogovara jednog mladića“. Tako je Brnabić Ana u jednoj misli sažela sve o čemu se govori u dokumentarnom filmu Slaviše Lekića „Vladalac“.
Za Vujoševića nije bilo mesta u srpskoj košarci, a sa tim ni u Srbiji. Radi u Rumuniji i trenira Kluž. Tri puta nedeljno ide na dijalizu. Da li je ovo patetični otklon od mučnine? Dobro, jeste prilično.
Kao jednog od učesnika u projektu Vladalac, već me sustiže odijum Njegove služinčadi. Nisam onaj koji ga voli niti mrzi, svejedno mi je za njega, davno sam usavršio svoju ravnodušnost prema ništavilu.
MUP Srbije je za potrebe sopstvenog mira pribavio privatno obezbeđenje. I ono pazi na Nešu, koji je možda sklon da ugrozi samog sebe. Ta je informacija beskrajno vesela i idiotska, čak i za Srbiju.
Jedan uticajni tviteraš sedeo je između Šešelja i Čanka. Postavljen je tamo kao tampon zona između dva orijaša, koji su doneli svoje biografije: jedan zločinačku, obojica siledžijsku i psovačku.
Objavljena je vest, koja bi morala da bude važnija od svih drugih: AV će postati počasni građanin Aleksandrovca. Počasni građanin je onaj kome se običan žitelj ne može primaći po značaju…
Šta je izazvalo pojavu nove naprednjačke zvezde, sklone da političke nazore centrale valorizuje u neopisivo glupave stihove, i tako jednim potezom stvori i parodiju na svoje do mučnine opskurno delo!
Iz Srbije se masovno beži. Ljudi koji su otišli u normalan svet ne pate za bilo čime što su ostavili; sve što vole vode sa sobom. Ali ne beže svi. Neki ne odlaze jer nemaju gde, ili ih više niko ne želi…
Tajne vlasti se čuvaju da se ne bi otkrilo da je neko svirep, zao, glup, nedostojan, kukavica, podlac, Martinović. Sve se to može videti drugačije i zbog toga su važne Anine oči, uvežbane u mraku.
Pored N1, koji nudi vesti nepovoljne po kliku, ukinuto je i 10 kanala Sport kluba koji nude najbolji sportski program. To je uvreda za sve sportske zamlate, ljude u najboljim godinama za glasanje.
Zamislite samo, žena u ozbiljnim godinama (izvinite Vesna), sociolog, nekadašnja ambasadorka iznenada odluči da obogati svoj život uzbudljivom pustolovinom u kojoj se osvaja sloboda.
Kretao sam se kroz maglu, dim i otrov, video obrise zgrada i našao vrata bakalnice. Sve je na svom mestu osim ljudi kojima je već svejedno gde se nalaze. Beograd izgleda kao ostatak kataklizme…
Žena je imala kofer na točkovima, sa celom svojom bedom koju je sakupila u njemu. Htela je da nešto zaradi na pijačnoj periferiji prodajući šta ima, a to je skoro ništa. Nije stigla da se povuče na vreme…
Slučaj Jovanjica ulazi u završnu fazu. Biće zataškan. Kratko je trajala bajka o policajcu Slobodanu Milenkoviću, sinu generala Sente i imenjaku Miloševića. Nekoliko nedelja bio je sam protiv svih…
Posle akcije otpriznavanja Kosova, predložio je da Crnogorcima sa srpskim državljanstvom valja to državljanstvo oduzeti ako ne podrže srpsku stvar u Crnoj Gori. I svuda gde te stvari ima.
Iako ne ide u Crnu Goru, Vučić se zahvaljuje svim predsednicima opština i predstavnicima srpskih partija koji su podržali njegov dolazak. Hiljade ljudi navodno žale što ga danas tamo nema.
Šta smo čekali i dočekali? Novu godinu? Potpuno apstraktni, nevidljivi i neosetljivi hod vremena preko nas. Promenu kalendara na zidu, uverenje da smo isti, ili nešto mlađi i orniji nego lane.
Pristali smo na to. Ne busajmo se u grudi, nemojmo prizivati našu buntovnost. Ništa od toga, nismo takvi. Kroz nas se ide kao kroz pihtije. U Srbiji žive servilni podanici, paževi i sluge koji se klanjaju nitkovima.
Kineski je novi korak u njegovom opštenju sa svima koji ga više ne slušaju. Naslov u tabloidu je glasio otprilike: Predsednik izgovorio rečenicu koju je razumelo milijardu ljudi, ali niko iz Srbije.
Pa nam sledi: svečano otvaranje magistrale Terazije-Prokop i obilazak srpskog podzemlja; svečani završetak preobražaja Ane Brnabić u naprednjaka; Svečani odlazak Marka na Kosovo…
Stigao je pouzdani glas da je Vesić Goran postao počasni član Udruženja književnika Srbije. Znači li to da ovo društvo više ne postoji, da je od njega ostala samo nekadašnja Budina kafana…
Oteše nam Nemci sve što vredi. Već sam rekao onom njihovom ministru, nemoj da mi dolaziš zbog sestara! I Angeli sam rekao da sestre ne dam. Ali one odlaze, traže posao izvan zemlje, sestre ko sestre…
Danas je promocija njegovog kalendara Nova era za narednu godinu. Događaj se ima odvijati u CZKD-u, uz privilegiju autora ovog teksta da tamo, kao i lane, kaže nekoliko rečenica o velikom majstoru.
A sada nešto sasvim drugačije! Ogledno dobro Jovanjica i novi leteći opojni cirkus u našoj balkanskoj psojebini! Nadrealni performans režima, tabloidna overdoza srećnim rastinjem.
Izgleda da Putin nije čitao Čehova, ni Danas, niti NIN, a ako jeste onda je njegov dar neprijatnom gostu iz Srbije gest vrhunskog diktatorskog cinizma: Vučić je na poklon dobio neku pušketinu…