Varljivo leto 2019.
Studenti u Beogradu zauzeli rektorat i traže da odatle do vlade otputuje zahtev: da bude smenjen Siniša Mali, čovek koji je prepisao oko 7 posto doktorskog rada, a ostalo možda i nije…
Studenti u Beogradu zauzeli rektorat i traže da odatle do vlade otputuje zahtev: da bude smenjen Siniša Mali, čovek koji je prepisao oko 7 posto doktorskog rada, a ostalo možda i nije…
Đukanović Vladimir, dipl. pravnik po sopstvenom priznanju, raspodeljuje etičke i političke lekcije. Onomad je bio gost Jugoslava Ćosića i pokušao da iz studija izađe kao Šešelj iz Haga. Dakle pobednik.
U svojoj političkoj adolescenciji i agresivnom radikalskom usponu Vučić je pomno pratio Šešeljevu istragu izdajnika i stranih plaćenika. Malo je onih koje zeleni, a i zreliji Vučić nije proglasio takvima…
Pred sobom vidimo sliku okupirane zemlje kojom vlada mračna sila. Tako govori Saša Paunović, predsednik opštine Paraćin. To je lozinka koja ide uz otvoreno pismo odbornika te opštine…
Juče je moja unuka krenula u peti razred. Veliki korak za nju, sa patikama br. 39. Aristokratsko stopalo nove generacije. Idealni uslovi za dugački štrapac kojim se, kad za to dođe vreme, odlazi iz Srbije.
Neka klubovi sami izaberu svoje preteće muzejske arsenale – timovi iz nižeg ranga, mogu da se naoružaju tandžarama iz fundusa lokalnih lovdžija, uz već mitske kočeve, vile, roglje, motike i grabulje.
Ipak je Jezdić izrekao rečenicu koja će ga, zbog njene prazne uzvišenosti, izložiti sasvim zasluženim neprijatnostima: Odazvao sam se pozivu svoje države! I tako završio u lošem društvu.
Pogledajte dobro, videćete ono što još nije viđeno, i ovo ću zasad reći samo jednom, ovo je put. Ako niste videli pre, evo vam, gledajte i zapamtite dobro. Mnogi su pokušavali pre mene, ali niko nije ja.
Zar niste mogli, nesrećnici, da se nazovete bikovi ili divlji veprovi, gusani, kikerezi, ćurani ili petlovi? Šta bi ovome falilo da ga čuvaju guskovi koji se svake godine čerupaju i časno biju u Mokrinu?
Badava nam industrijski miomirisi, osveživači prostora i dezodoransi koji menjaju strukturu skorelog znoja ispod balkanskih pazuha. Teško je priznati, ali Beograd smrdi na sopstveni leš.
Politika je objavila odgovor na intervju Danice Grujičić, direktorke Instituta za onkologiju i radiologiju. U potpisu tog utuka pod naslovom Ne zaboravimo na Hipokrata je dr sci. med Zoran Bekić.
Mnogi je mučenik, želeći da izađe iz svoje pogubne čamotinje i učini sebe važnijim, proneo glas čaršijom da ga prisluškuju. Opasan je po državu jer ima oštar jezik, svakome kaže šta misli.
Od juče, sa početkom srednjoevropskog radnog vremena, Lazanski ambasador Miroslav, uposlen je kod Ivice ministra Dačića. Stara, tmurna zgrada MIP-a primiće na završnu glazuru ekselenciju Lazu…
Desetak borbenih vozila BRDM-2 prikazano je kao trijumf srpske vojničke pameti. Sa vrhovnim komandantom na čelu, čija je nenadmašna lukavost omogućila da borbena vozila niotkuda stignu u Niš.
Rušioci svega što čini naše živote počeli bi sa udarom na ugled predsednika i njegove porodice, a i drugih važnih porodica. Slede montirana ubistva, pri čemu se sve češća nemontirana ignorišu.
We feel as if we all helped Djokovic become the legendary sports hero, in spite Federer and 15,000 bitter opponents. We feel as if we did, but we didn’t. He did it all by himself. It’s not a national triumph.
Odbrana je defanziva, ali samoodbrana nije. To je neizbežni imperativ, gde je opasnost ako se ne učini ništa neuporedivo veća. Nekoliko ljudi skupilo se oko zamisli da pakao ne ruši artiljerija nego ideja…
Nasrnuo je na novinarku Danasa Snežanu Čongradin, uz pretnje i uvrede. Da je na vlasti, a jeste, dao bi joj 20 godina robije. Gazio bi nju i mnoge koji mu nisu pri srcu, džipom na koji je stavio gusenice.
Čini nam se kao da smo svi mi pomogli Novaku Đokoviću da postane legendarni junak sporta, uprkos Federeru i 15.000 pakosnih protivnika. Čini nam se, ali nismo. Čovek je sve to učinio sam.
Politika je tekst objavila još u sredu, ali on se još nije smirio jer je u snažnom nadahnuću prosto izleteo iz autora A. Vučića, prvog pera Srbije.
Neizbežni Nebojša Stefanović poznat je kao dečko koji je neobjašnjivim kratkim sprintom stigao do doktorata. Da je znao koliko je to lako, završio bi i fakultet pre toga. Ali izgleda da nije.
Vrhovni se ponovo vratio nerešenom i svakako nerešivom ubistvu Olivera Ivanovića. Zašto baš sad? Pa zbog toga što je Priština raspisala poternicu za njegovim prijateljem Milanom Radoičićem.
Počela je da liči na mrakovitog tvorca, koji joj je udelio svoj čovekoliki oblik, usadio joj nabusitost i aroganciju, i već je vidi kao svog nesavršenog klona, ovcu Doli srpske utopije.
I pre nego što je tobožnji predsednik narezilio Babića da se mane Briona, Vange i Hvara, još pre desetak godina, načinio sam u blizini skromni letnji vigvam. Negde između Avale i Kosmaja…
Ima i on elitu koja je još elitnija. ’Ajde da brojim elitu i elitiste, rekao je. Ili nešto slično. Pa da vidimo! Ali onakve kakav je Radonjić, za koga se ne zna šta je, ali se zna kome pripada, rekao je da prezire.
Anu Brnabić Vučić je našao i doveo, da kroz evoluciju i učenje, postane njegov privremeni alter ego. Na početku obuke, Brnabić se ponašala kao neupadljivi, skoro nevidiljivi i nečujni, ali poseban oblik života.
Pridružujem se Jovi Bakiću u svemu što radi, u otporu njima pre svega. Ni on ni ja ne raspolažemo dugim cevima; to je samo zgodna parabola koja se tiče odsudnog otpora dijaboličnom neprijatelju…
Srpski ministar je želeo da bude viđen i zapamćen kao agitator na poslednjoj barikadi, upravo negirajući sve diplomatske principe, pa i pristojnost do koje drži svaki gegula u velikom svetu. Ali ne i ovaj.
U subotu sam dobio sms poruku, direktno iz hada uticajne vlastodržačke televizije. Poruku mi je uputio njen ugojeni voditelj, inače tipičan mamlaz. Napisao mi je: „Sram te bilo! Iscureo ti je mozak u Peščanik“.
On se i ne trudi da svoj otpor prema stanju stvari u Srbiji smesti u okvire spasonosne teorije koja daje tumačenje bolesti ovoga društva. Ama jok! Jovo kaže da moramo biti spremni da se tučemo sa njima.
Vest o tome da su nam Rusi vratili loše meso, iako ima provorazredni značaj za zdravlje građanstva, ovde je prošla skoro nezapaženo. Vratili, pa šta! Eto, i oni su počeli da nas mrze…
Želeo bi da prizna Kosovo, a da to niko ne primeti. Želi da ispliva iz sopstvenog kopernikanskog obrta i odvratnog mulja: da postane heroj svojih podanika za istu stvar koju je revnosno nazivao izdajom.