Vesti iz kukavičjeg gnezda
Konačno ubijanje medija koji se žilavo opiru teškom zadahu tiranije nije sasvim lagan posao, iako se niko u EU ne bi preterano potresao, dok su i protesti podrške televiziji N1 neočekivano mlaki.
Konačno ubijanje medija koji se žilavo opiru teškom zadahu tiranije nije sasvim lagan posao, iako se niko u EU ne bi preterano potresao, dok su i protesti podrške televiziji N1 neočekivano mlaki.
Dan pre Velikog petka, ministar odbrane Bata zvani Santos odneo je ukaz „vrhovnog komandanta“ vojske, policije i kapuljaša, kojim je komandant odreda reptilskog naziva unapređen u brigadnog generala.
Poslali su Darka Glišića da udari na rektora Beogradskog univerziteta i optuži ga za smrt studentkinje. Nije uspelo. Čovek koga su želeli da slome, te večeri se uzdigao do lidera.
Nekadašnja kafanska pevačica, koja se na saboru u Areni uzdigla do naprednjačke zvezde, objasnila je smisao pripadanja: „Uvek sam uz vlast. Tako imam najmanje problema. Tako učim i svoju decu.“
Odjednom je Srbija postala regionalna vojna sila. Prvi vojskovođa se nadmeno hvalio snagom koju ima, ali njegov ugled vrdalame i lažova nije ga mnogo primakao ljudima čiji su istupi važni.
Novi simbol Beograda pokazuje tačno vreme po svakom vremenu, a cena je prava sitnica. Mediji su našli da takvi mehanizmi koštaju 7.155 evra. Sajdžije tvrde da mogu da ga naprave za manje od 500.
Državni organi, ako ih ovde još ima, misle o nama sve najgore. Da nije tako, ne bi Marko Đurić uzeo flomastere i markere i farbao države u šareno, učeći nesrećne žitelje Srbije šta im preti od dalekog sveta.
Kad Vučević pokušava da vidi SNS kao porodicu, da li je folklornu idilu probao da pripiše raspaloj stranci, ili da je privede tradiciji nastaloj na najpoznatijem talijanskom ostrvu?
Čini nam se da je nasrtaj reditelja-podanika Milutina Petrovića na svog učitelja Gorana Markovića, nagli vrtlog u glavi napadača. A on je verovatno uvek bio takav, samo nije dobio priliku da se iskaže.
Grupa građana koju predvodi izvesni Macut Đuro, a čija je uloga u našim životima neobjašnjiva, dobila je od nenadležnog lica zadatak da napravi viziju o tome kakva će Srbija da bude do 2035.
Pale se restorani, kafići, radnje. Gore automobili, bakljada po Beogradu ne prestaje. Eksperti misle da je gašenje onog šatorskog rugla ostavilo njegove stanovnike bez prihoda. Pa su krenuli u reketiranje.
Uglješa je promućkao naprednjačku kadrovsku žabokrečinu i pokrenuo ambicije kod sebi sličnih. Iz anonimnosti se uzdigao ciljanim gladovanjem protiv Tužilaštva za organizovani kriminal.
Ne bih rekao da je pobuna u Srbiji ugašena. Njeni oblici su tinjajući a režim ih gazi na svaki način. Zatiranjem slobodnih medija, oktroisanjem pravosudnog sistema, uništavanjem univerziteta.
Afera sa Bekutom je postala državni problem. Grudve snega su proglašene za led. Pevačica je mogla da se uvredi i pobegne kao Karleuša iz Loznice. Ali ona se od divljaka sakrila u kombi i otpevala svoje.
Tramp zaista namerava da osvoji Grenland. Posle zarobljavanja Madura i osvajanja tankera pod ruskom zastavom na otvorenom moru, svi su počeli da veruju u Trampove mahnite pustolovine.
Ima dovoljno dobrih izgleda da u ovoj godini A. Vučić okonča svoju neprirodnu vladavinu. Neprirodnu zbog čitave jedne istorije iživljavanja nad Srbijom. Ali pre svega zbog našeg stoičkog mira.
Pre dva dana je pod teškim optužbama uhapšen Aleksandar Dikić, glasni kritičar režima. Tabloidi su donosili žalobne projekcije o tome kako Dikić planira da strelja poglavara i silom preuzme vlast.
Lični poraz vladaoca sa projektom Generalštab ima više nivoa. Kao i svaki ishod u kome se velika očekivanja iznenada jalove i raspu se u prah i pepeo. Svoju mučeničku ulogu gubitnika odigrao je nečasno.
Igračka karijera Dejana Tomaševića, kakva god bila, zapala je u duboku senku njegovog sunovrata u poznim godinama. Ne samo zbog toga što je iznenada pristupio naprednjačkoj sekti.
Pre nego što je saslušan, tzv. ministar Selaković je nepriličnom galamom i javnim guslanjem probao da sebe dovede do statusa neuhvatljivog. To gicanje i opiranje je bilo više od nepristojnosti.
Energetska kriza u Srbiji je možda pred razrešenjem. Nema dovoljno dobrog eksperta koji zna šta se sve može dogoditi. Očekuje se novi korak vladaoca ili bar velika ideja. Ništa od toga ne zavisi od razuma.
Konačno znamo da primeri čudovišnog nasilja tzv. policije nisu psihopatski ekscesi pojedinca koji se dodatnom revnošću izdvojio iz uniformisane rulje, nego pravilo ponašanja odobreno na samom vrhu.
Vladar je telefonirao Dijani Hrka i taj poziv je već dostigao dimenzije javne afere. Nije poznato o čemu su razgovarali. Hrka nije zadovoljna sadržajem tog odbojnog dijaloga.
Služba lako otkriva studente opasne po ustavni poredak i sumnjive tipove koji pozivaju na satiranje poretka sve sa njegovim čelnikom. Prevoznika Jaćimovića pronađu čim sedne u autobus.
Poglavica nastoji da bude duhovit i to je bez izuzetka mučno. Ovog puta je sumoran, besramni cinizam pretvoren u pokušaj dosetke: a šta je to u Novom Sadu 1. novembra? Da nije neka utakmica?
Taj Muratov tabor u centru Beograda je trenažni centar i vežbalište državnog terora, izvor nasilja i masovne zaraze. Planuo je usled brojnih piromanskih eksperimenata sa umovima njegovih stanara.
Ursula još nije ni zamakla, a ovde je nastavljen operativni rad na gušenju medija. Nova S i Sport klub su dobili nove direktore. Bliži se i rok koji je poglavica otvoreno postavio novinarima N1.
Srbi i Turci su ludi jedni za drugima. Ta emocija struji preko Bosfora i obuzima Balkan poput ljubavnog zapleta u turskoj seriji. Sve dok se nije pročulo da su Turci prodali Kurtiju neke dronove.
Srbija ima trećerazredne goniče lopte i oni pred istinskim fudbalerima izazivaju sažaljenje. A ipak je ta igra ovde važna, makar kao obnovljiva zabluda o moći. Umemo mi, samo ne znamo kako.
Since being named leader of the terrorist gang in Banjska, Radoičić became the regime’s hammer, the lead of the final act of dictatorship. The venture was marked as an extremely foolish experiment.
Od vremena kada je određen za vođu terorističkog buljuka u Banjskoj, Radoičić je postao čekić režima. Prvi čovek za poslednji čin diktature. Tadašnja pustolovina je zapisana kao ekstremno glupi opit.
Njegova nedostojnost je višestruka, nepovratna i konačna. Sve što je učinio u zabludi da je predsednik države, vodilo je poništavanju i sramoćenju funkcije i skoro svih činovničkih dužnosti.