Šta da uradiš sa 30 evra kad si mrtav
Na kvantaškoj pijaci nekadašnjih građana naglo padaju cene. Duše se kupuju nezavisno od bivših vlasnika. Masovno obolevanje od sirotinje vodi ljude do poniženja, i odatle se ne vraćaju.
Na kvantaškoj pijaci nekadašnjih građana naglo padaju cene. Duše se kupuju nezavisno od bivših vlasnika. Masovno obolevanje od sirotinje vodi ljude do poniženja, i odatle se ne vraćaju.
Gostuje Palma kod Marića, oko njega harmonikaši. Marić je domaćin srpskom domaćinu, namešta uvojke, smeje se nečemu i podstiče Palmu da priča. Ma jok, ništa nije bilo, lažu.
Preobražaj Aleksandra Šapića u radikala, ili naprednjaka, kako vam drago, neminovna je evoluciona igra. Kao kod Franca Kafke, u priči punoj teskobe u kojoj se Gregor Samsa pretvara u kukca.
Vođi okupatorskih snaga vladajući Šapčani su poklonili dve stvari: zvanje počasnog građanina i nagradu za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanje ljudskih prava i sloboda.
Gde je Fridom haus uopšte pronašao tragove demokratije u Srbiji? Nema parlamenta, izvršna vlast se ostvaruje samo preko institucije predsednika, koji neposredno rukovodi svim oblastima života.
Mića Jovanović, davno umrli pa vaskrsli junak mnogih riplijevskih priča i nerazmrsivih pustolovina, možda jeste a možda i nije bio posebno počašćen gost kod Palme na njegovim elitnim bahanalijama.
Ćutljivi komšija, stariji čak i od mene. Drži se dalje od ljudi. Nema nikoga osim sitnog kučeta nepoznatog porekla. Ne odgovara na pozdrave. Niko ne zna gde su mu oni koje je imao. Njegova stvar.
Bilo bi preterano da se ovde bavimo inventarom razloga za nasrtaje na ljudske glave. U toj oblasti kreativnost je veća no bilo gde: ljudi naprosto znaju šta činiti sa tom stvari, posebno ako je tuđa.
U svojoj biti, duboko u sebi, mada ne znam koliko duboko, bio sam pesnik. Znam besmrtnike u SANU koji su postali to što inače nisu sa jednom tankom knjižicom bezvrednih pesmuljaka.
Šta je kome skrivio Srđan Predojević, novinarska zvezda Pinka. Njegovo prećutkivanje glupe laži samo je znak da nije razumeo šta mu Pacijent govori. Ili nije povezao 100 evra sa izborima, kojih nije ni bilo.
Triptih: O vitaminima za penzionere, o Borisu Tadiću u Utisku nedelje i o seriji Porodica – šta je to bilo? Parodija, bal vampira ili nostalgični povratak Slobe pod kojim je rastao sadašnji dželat Srbije.
Danas je poseban dan u borbi protiv virusa i za opstanak Srbije. Vakcinu prima predsednik lično. Iz svih većih mesta jutros su krenuli autobusi sa porukom: Rudna Glava je naš Gazimestan.
Sadašnji ministar vojni više podseća na pouzdanog šefa samousluge. Nema ni tragova militarnog garda u njegovom javnom stavu. Sabran je, siguran u sebe, izgleda kao da ga ništa ne muči.
Najbolja evropska ekipa nam ne bi dala golove da nije bilo glupih grešaka. Golovi koje su dali ovi naši bili su neodbranjivi, protiv tih napada se ništa nije moglo. U tome je razlika, zamislite, u našu korist.
Ministarka Darija je na posebnom mestu izuzetom od zatvaranja večerala sa svojim policajnim kolegom. Tamo se posebnim gostima, izolovanim od puka, donosi jedino ono što je najbolje i najskuplje.
Saznali smo da se razboleo predsednikov brat, koji „ima obostranu upalu pluća“. Ali o takvom bolesniku „ološ“ je izgovarao razne gadosti, kako je lično saopštio predsednik, uz razmetljivo zapomaganje.
Primiću od svake vakcine po malo. Lončar i Darija su mi smutili predsednički koktel: Fajzer, Sinofarm, Sputnjik V, AstraZeneka, Moderna, Džonson&Džonson i SrBski melem sa Torlaka.
Uz Pepea su rasla moja deca, razdragani klinci koji su svog junaka videli kao borca i zabavljača, neodoljivog govornika ludačkog francuskog slenga. Pepe le Tvor nikada neće biti zaboravljen…
Sutra, ili možda prekosutra, a najkasnije za tri dana! Dakle, za tri dana, a svakako ranije, saopštiću vam nešto od čega će vam ponovo zastati dah. Ako ga uopšte imate! Poznato je kako to izgleda…
Predsednik je zauzeo javni prostor da nam objasni poreklo strave. Izgledalo je to kao parastos na kome oživljeni pokojnik govori u slavu sebi, ali nije pritom razjasnio čemu govor i gde je slava.
Pošte Srbije su dobile novog direktora. Tačnije, Zoran Đorđević je dobio Pošte Srbije. On je provereni patrijski kadar Srpske napredne stranke i na vladi je prekjuče postavljen za čuvara plena.
On je večni vd direktor Puteva Srbije. Dok vam auto skakuće poput srndaća i jedva se drži na kolovozu, budite sigurni da ste u Srbiji. Ljubav prema našim očajnim putevima, to je vrhunac rodoljublja.
Ne znam zaista koji su parametri za poslovnu politiku gospodina Kelnera, ako se zaista tako zove, tek Telenor sam jedne večeri zatekao u krivolovu na medijske slobode. I to u koaliciji sa Telekomom…
Kaži deda šta si teo? El tolko hitno? – reče majstor prilično nestrpljivo. Za jednu pesmu ti plaćam sve što imam, samo da umeš… Kaži pesmu… Ta pesma je priča. Priča o Vasi Ladačkom. Ako znaš…
Crkva je dobila novog poglavara, inoka bogatog rodoslova. Izbor je obavljen brzo, a ispunjena su očekivanja koja je valjalo ispuniti. Na mnogaja ljeta, pisalo je u poruci sa najvišeg mesta u državi.
Moj si pripravnik u advokaturi, to je zanat najstariji. Jedini si kralj na svetu koji je učenik svoga sluge od koga je sluga naučio sve, poslušaj moj vapaj, inače odosmo svi u 3LPM. Posebno ja a naročito ti.
Dakle, da vidimo. Kvočke su nervoznije od običnih kokošaka. Imamo aktiviste koji prate Mariniku svuda gde ide. Kvočke nabavljaju naši članovi iz prigradskih naselja. Najprgavije su one iz Ritopeka.
Iz zavičaj mi stizaju prekori: nekad si znao po niški, a sad si se odrodio i pisuješ gospocki. Sas beogradski akcenti si zabatalio naš jezik, a umeo si da sastavljaš priče i drugu poeziju na srpski jidiš.
Videli ste Vulina juče. Maršal Žukov je bio skromniji od njega kad je osvojio Berlin. A ovaj je uhapsio Nevolju i bio na granici ministarske ekstaze. Neće ovde biti novog Zemunskog klana!
Šta smo dobili? Bronzane memoare o herojskim vremenima koja tek počinju, simboličko slavljenje surove feudalne borbe za vlast uz dopuštena bratoubistva i građanski rat kao državotvornu poentu.
Da nešto vredite ne biste bili ovde, niti bih ja bio ovde, sjebali biste me prve godine. Tako rade pravi prgavi narodi koji drže do sebe, stoko jedna. Odmah sam video da mogu da vam radim šta hoću.
Ništa lično, rekao je Palma, malo smo se zabavili, neka vidi narod, ionako nas ubi čamotinja. Neka gledaju ljudi obaljivanje uživo. Tako je, rekao je voditelj, nisam nešto trenirao u poslednje vreme.