Nepalske analogije
Pobuna u Nepalu nastala je na samoj granici informativne tame. Moglo se bez posla i sa ogromnim socijalnim jazom. Ali gašenje svih izvora vesti stvara osećaj nepodnošljive klaustrofobije.
Pobuna u Nepalu nastala je na samoj granici informativne tame. Moglo se bez posla i sa ogromnim socijalnim jazom. Ali gašenje svih izvora vesti stvara osećaj nepodnošljive klaustrofobije.
Tokom šetnje, Si Đinping, Vladimir Putin i Kim Džong Un razgovarali su o besmrtnosti. Gledajući snagu potčinjavanja i svoju nadljudsku misiju, mislili su o tome koliko još vremena imaju.
Prodaja ili gašenje medija mogli bi da se razumeju i kao korporativni vlasničko-politički zaplet. Uglavnom grub, prljav i koruptivan. Na tržištu je sloboda govora nevažna stavka u velikim pogodbama.
Kostimiranje uglednih kriminalaca u policijske odore, samo je dodatna okolnost za ukidanje svake policijske etike. Baš nas briga, nemamo lica, ne zna se ko bije, ali je važno da bijemo udarnički.
Da zastavniku nije popustila petlja te se prepao za svoj specijalni život, ne bismo ni saznali da je on sa desetak podoficira tzv. vojske bio tokom protesta na položaju u prostorijama novosadskog SNS-a.
Čovek nepoznate namene i smisla, Milorad Dodik, uglavnom je tamo gde je suvišan i nepotreban. Trenutno je osuđenik na zatvor, a kad se toga nekako reši, šest godina neće smeti da se bavi politikom.
Umesto na prostoru ispred skupštine, promocija najmlađih oficira Vojske Srbije ima se obaviti u banjičkoj kasarni. I to na dan Svetoga Ilije, proroka i gromovnika. Ispred tzv. narodne kuće mesta nema.
Pod šatrom pijani vladar u izlivu četničkog transa maše pesnicom, zaštićen odanim trupama. U bizarnom obredu poniznosti neki lokalni teolog ljubi mu ruku i izjavljuje ljubav. To su slike raspada.
Više od trideset godina posle početka, Ivica Dačić se nigde nije pomerio jer nigde nije ni išao. Njegov vrednosni okvir neprestano je bio parče vlasti i iluzija o moći koja odatle dolazi.
Pojedini etički i estetski uzori sekte, poput gospoje Zorane i Sarape, održali su lekciju Novaku Đokoviću o uticaju pumpanja na podizanje studentskog terorističkog ustanka u Srbiji.
Gledamo prizore koji se teško podnose. Luka Vodinelić, advokat koji brani zarobljene studente i srednjoškolce pro bono, dobio je teške telesne povrede. Bio je usamljen pred nerazumnom silom.
Any protest can be framed as an attempt to overthrow the order. But what is there to overthrow? Nothing! The regime survives under the shadow of a constitutional order that no longer exists.
Svaki izlazak na ulicu može da se računa kao pokušaj rušenja poretka. Šta bi se to rušilo? Ništa! Režim je sklon padu, ali je sačuvao sebe pod senkom ustavnog poretka koji više ne postoji.
Pobednik je izmislio revoluciju uz pomoć Patruševa i sasluženje Vulina, tvrdeći da je nasilna. Izmaštao je pobedu i sebe kao vojskovođu. Demokratski pokret je razumeo kao ustanak protiv njega i države.
Još se prepričavaju detalji predsednikovog gostovanja na RTS-u posle Zaječara i Kosjerića. Bio je neotesan, primitivan, lažljiv, samoljubiv i agresivan. Zašto takva mahnita iskliznuća uopšte pratimo?
Moguće je da je Marinika Tepić grešnica koliko i junakinja. Pre će biti da nije ni jedno ni drugo. U ovdašnjoj močvari izložena je šibi i blatu sa svih strana. Ne bih da je osuđujem niti opravdavam.
Moguće je da čadorska metastaza zahvati čitav Beograd. Pokretu za narod i državu se svidela ta krpena arhitektura, jer su u njoj pronašli novo sredstvo za širenje čuđenja i straha.
Rastresita čežnja za slobodom bez pobedničke strategije, vodi u stalnu mlaku borbu pod otvorenom represijom. Čekaju nas svakodnevni čudovišni ispadi, koji nadmašuju prethodno najgore iskustvo.
Okupator je jednom stigao samo do hotela Nais i nije smeo dalje, jer su njegovi besprizorni emisari loše prošli. Sledeći put, rekao je, sve ima da ih razjurim. Da nije mislio da razjuri Nišlije iz Niša?
Kad su navodna štrecanja i probadanja u predelu glave, grudnog koša i plućne maramice prestala, neuračunljivi putnik je poleteo ka Moskvi. Kako javlja Tanjug, čim je sleteo pripretio je svima.
Nije uzalud budući premijer Macut govorio pred „studentima koji žele da uče“. Do pre mesec dana nepoznat, danas novo lice kaste. Izvučen je odnekud, kao primer šta sve može vešta ruka despota.
Poglavar crkve se u svom svetovnom segmentu sreo sa nekrunisanim carem u Kremlju i u takvoj prigodi nije odoleo da se prospe, ne birajući reči pogrde o narodu kome navodno pripada.
Kako se može saznati da se nešto nije dogodilo? Naprosto, negiranjem onoga što se zaista dogodilo, ako je moguće što glupljim sredstvima. To glupo sredstvo kategoričnog odricanja je ruski FSB.
Makron je u predsedničku palatu primio stvora koji je nepoželjan u mnogim srpskim gradovima. Nije objašnjiv njegov susret sa autokratom koji guši život u Srbiji i nalazi se na vrhu lanca korupcije.
Prošle godine nam je posednik zemlje i ljudi otkrio kako je izbegavao carinu dok je bio sasvim mlad: putovao je u Tursku, odatle prenosio patike i gaće i od šverca jedno vreme živeo.
Neki ljudi misle da su protesti splasnuli i boje se toga. Ako prestanemo, mogla bi da nas zatekne sudbina Gruzije ili nešto još gore. Ovdašnji feudalac je već bio spreman da se preda ili utekne.
Videli smo Dačića u ulozi mutivode u vrelom loncu. Kakav zvučni top, ma hajte, molim vas! Mucao je, zapadao u nove zamke, da bi uvek iznova, priznajući prethodne prevare izricao novu.
One večeri kad je u Aberdarevoj žandarm udario policajca pod kapuljačom, Dačić je pohvalio uzdržanost žandarmerije. Vladar to nije mogao da sluša. Ljutito je napustio ministra i otišao negde.
After claims that the opposition was nonexistent, surviving only on sterile salon statements, a sudden dramatic action resisted the irrational ruling mob.
Posle ocena da opozicija ne postoji i da živi samo od sterilnih salonskih saopštenja, odjednom je izvedena dramatična akcija čiji su efekti bili sadržani makar u otporu iracionalnoj vladajućoj rulji.
Godinama je Mile tegobni gost i domaćin u Srbiji, plaćen izdašno iz našeg budžeta da bi bio upravo takav kakav jeste: činilac nestabilnosti tamo i pouzdani saveznik u izgradnji tiranske tvrđave ovde.
Srpski režim i dalje sprečava obojenu revoluciju. Mada ona ne postoji, niti je podložna definiciji, a još je i pobeđena – na više nivoa vlasti je uočena upornost u rešavanju nerešivog.