Čiča i Šapić na Terazijama
Nije Aleksandar Šapić, čovek sa bezbroj limita, arhitekta novog istorijskog poretka. On je samo dunđer zadužen da antifašističko nasleđe zameni simbolom nacionalnog posrtanja.
Nije Aleksandar Šapić, čovek sa bezbroj limita, arhitekta novog istorijskog poretka. On je samo dunđer zadužen da antifašističko nasleđe zameni simbolom nacionalnog posrtanja.
Pre neki dan je dobila povišicu od 100.000 dinara. Guvernerka odavno zna da nije sve u parama. Ima nečega što nema cenu. Srbija nije dostojna Aleksandra, ali Tabaković jeste.
U sceni s palačinkama vidi se da je Vladalac pod patnjom, a da nema kome da se požali. Te njegove muke posluga vidi kao podvige nadbića koje bilo šta, a naročito palačinke stvara ni iz čega.
Vulin je, po ličnom javnom priznanju, pravio spiskove stranaca koji su štetni po Srbiju, priznajući da je tom ksenofobičnom poslu posvetio manje pažnje nego što je trebalo.
Dok su hapšeni aktivisti, javila se Ana sa najboljom rečenicom u svojoj čudesnoj političkoj biografiji: u narednih 300 godina Srbija neće imati političara Vučićevog formata.
Nigde još na svetu, osim u Užicu, upokojenje vampira i sadnja patlidžana nisu proglašeni udarom na sistem ili ma šta se čuvalo vojskom, policijom, pljačkom i već srušenim pravnim poretkom.
Vlast koja na razbojnički način uvek izabere sebe, ne ostavlja drugi demokratski prostor građanima osim ulice. Videli smo kako se preti ljudima koji ukazuju na tu jedinu mogućnost.
Svi smo mi već proglašeni atentatorima ili onima koji atentate podstiču. Ili bi mogli to da učine. Tako je Tamara Skrozza postala opasnost za tzv. predsednika u vremenima koja su davno prošla.
Odlučnost Vladaoca da se kopa zasad nadilazi otpor građana koji bi da to spreče. Svim silama države on će učiniti to što je naumio. Od toga mu zavisi goli opstanak.
Nepoznati autor sačinio je novi spot za progon novinara koji svojim javnim radom navodno podstiču atentat na Vučića. Čitava sekta je obuzeta slatkom jezom predviđajući mu najgori kraj.
Više puta je dirigovan izliv gneva u vrhu režima, povodom navodnih pretnji Vučiću i njegovoj porodici. Takva vrsta razjarenosti je postala uigrana, tačno se znalo ko šta ima da kaže.
U samoljubivom osvrtu na domete svoje državničke izuzetnosti, A. Vučić svoju izmišljenu popularnost u Kini vidi kao platformu za postpolitičku misiju, kad mu ovde istekne poslednji mandat.
Najgori selektor u Evropi imao je tri godišnje plate predsednika SAD samo za jednu sezonu u kojoj je propao on lično, ovdašnji fudbal i entuzijazam. Dobro se drži samo poglavica.
Čovek koga su odredili za komentatora jadikovao je nad lošom sudbinom, jer je „fortuna sreće“ uvek protiv nas. A onda je srpski podgojeni centarfor nekako pogodio mrežu.
Izgleda da je Vulin u toj etničkoj kalvariji gde nije bilo mesta za nesrbe, obavljao druge poslove u svetu bez koga je srpski svet nezamisliv. A to je ruski svet, za nas suviše udaljen od razuma.
Na svesrpskom saboru biće volova na ražnju, važnih govora, bratskih susreta, zavijanja, opijanja. Tako to ide na vašarima. Na kraju slede deklaracije o slozi između Srba i Srba.
Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.
Možda je A. Vučić dodatno učvrstio vlast posle svoje male seoske priredbe u Njujorku. Tamo je inače promašio sve što je naumio, ali je sigurno potrefio svoju publiku u Srbiji.
Vest u kojoj je viteški profesor, povređen na Gimnazijadi, ostao bezimen, bila je suviše škrta. Kao da je neko želeo da tu divlju agresiju svede na uobičajeni nasilnički ritual u Srbiji.
Đinping je pokazao mandarinsku uzdržanost, a domaćin je u lirskom nadahnuću opisivao količine ljubavi za gosta. Gost nije stigao da uoči da je sva ta ljubav dovezena autobusima.
Novi premijer je održao poučni čas o nacionalnim masnoćama i obavestio javnost da čvaraka ima, ali ne na komad kako lažu ovi iz opozicije, i da će ih biti i u rafovima za jeftinu robu.
Izgledalo je da će vaspitni rad Vanese Frejzer makar malo da uljudi tzv. predsednika Srbije. Žena je lupila šakom o astal i objasnila jurodivom koliko realnog vremena može da stane u tri minuta.
Kancelarija za Kosovo i Metohiju je izmišljena kao okvir za sabiranje nejasnih i nerešivih okolnosti o kojima se ćuti, ili se ezopovskim činovničkim novogovorom saopštavaju loše vesti.
Dada je stigla uznemirena i zabrinuta. Iz tašne je izvadila ceduljicu ispisanu namerno traljavim, možda đačkim rukopisom, uz nedovoljno jasan i loše sročen tekst. „Ovo mi je jutros stiglo!“
Organ je doneo odluku da nedavno počivši poznati foto reporter i umetnički fotograf ne ispunjava uslove. Šapić zna da taj čovek nije dovoljno zaslužan da bude u aleji zaslužnih.
Vulin na Pinku otkriva da u okruženju predsednika Srbije ima agenata zapadnih sila. A. Vučić zna da ih ima, zna koji su to ljudi, i sam će odlučiti da li će i kada o tome reći celu istinu.
Kad ih stražari zaključaju, osuđenici za sistem prestaju da budu ljudi. Ko nema dovoljno snage da se odbrani ili para za zaštitnike, postaje živo meso za nasilnike unutar sistema.
Prirodu bliskosti između Vučića i Dodika nije moguće pouzdano odrediti. To je neka vrsta bratske autoritarne koalicije, pri čemu je međusobni prezir deo čežnje za druženjem.
Većina misli da tačno zna o kome je reč, tvrdeći da taj može biti samo jedan: čovek koji se zatekao na samom vrhu piramide. Odatle komanduje borbom protiv kriminala kojim rukovodi.
Juče je predsednik vojnog sindikata oslobođen pritvora, bez dobrog objašnjenja zašto je tamo uopšte bio. Neko je želeo da se odmah vidi kako je hapšenje bilo pokušaj javnog uterivanja dodatnog straha.
Nestorović, naravno, ima bezbroj mogućnosti pred sobom: može da se vrati lekarskoj praksi i lečenju bez lekova. Ili da osnuje školu misaonog putovanja do planete sa koje je došao.
Sve je manje prostora i vremena za poverenje u čoveka koga još niko nije zatekao u istini. Verovatno zna da iz velikih nedela ne može da izađe čitav. Pa se opet setio pokreta za narod i državu.