Fanatična budnost
Picula je održao govor u Evropskom parlamentu i izrazio saosećanje za žrtve u Novom Sadu. Ali je izrekao i dve rečenice koje su jasno pokazale čuvarima ovdašnje distopije ko je u stvari on.
Picula je održao govor u Evropskom parlamentu i izrazio saosećanje za žrtve u Novom Sadu. Ali je izrekao i dve rečenice koje su jasno pokazale čuvarima ovdašnje distopije ko je u stvari on.
Siledžije na ulici Novog Sada nisu bili policajci pre pokazivanja značke. I kad su je pokazali nisu prestali da budu siledžije, ali su dobili službeno pokriće post festum. Ješić to nije mogao da zna.
Slutnje da tek slede nova rušenja i zločini ostvarene su pod strehom železničke stanice u Novom Sadu. Žalimo za onima koji su nedužni stradali pod ruševinama skupe i loše građevine.
Nemoćan da se odupre, Beograd se predao osvajačima jer nije imao i nema podršku Beograđana. Srpska opozicija nema ideju kako da brani Beograd, kao i bilo šta drugo što je pred padom.
Silazak Kusturice iz sveže udobnosti Mećavnika u stvaran život, prilično je iznenadio režim i opoziciju. Odmah se neko setio da bi Emir Kusturica bio idealan politički vođa.
No one did it before us, they didn’t know how, but we do. That’s what Vučić said sometime in early 2014 and promised the first metro lines would be ready by the end of 2016.
U nameri da malo opusti Sultana, Cezar se setio svojih prvih poseta Turskoj bez pratnje odraslih. Tamo je kupovao robu pogodnu za švercovanje, mudro izbegavajući carinske službenike.
Niko to nije uspeo pre nas, nije znao niti umeo, evo mi možemo. Tako je govorio Vučić negde početkom 2014. i obećao da će prve linije metroa biti gotove najkasnije do kraja 2016. godine.
Skoro sve okolnosti Vulinovog uspona – ako je to uspon – sadržane su u jednoj od misterija nove srpske kaste. Svakako i razlozi zašto se taj nalazi pri samom vrhu vlasti, nužan za njen opstanak.
U inventaru pouzdanih kadrova, vrhovni drži Gašića kao lošeg momka za sve važne stvari. Između vladara i nekadašnjeg trgovca mešovitom robom, a naročito kafom, traje posebna veza.
Nije Aleksandar Šapić, čovek sa bezbroj limita, arhitekta novog istorijskog poretka. On je samo dunđer zadužen da antifašističko nasleđe zameni simbolom nacionalnog posrtanja.
Pre neki dan je dobila povišicu od 100.000 dinara. Guvernerka odavno zna da nije sve u parama. Ima nečega što nema cenu. Srbija nije dostojna Aleksandra, ali Tabaković jeste.
U sceni s palačinkama vidi se da je Vladalac pod patnjom, a da nema kome da se požali. Te njegove muke posluga vidi kao podvige nadbića koje bilo šta, a naročito palačinke stvara ni iz čega.
Vulin je, po ličnom javnom priznanju, pravio spiskove stranaca koji su štetni po Srbiju, priznajući da je tom ksenofobičnom poslu posvetio manje pažnje nego što je trebalo.
Dok su hapšeni aktivisti, javila se Ana sa najboljom rečenicom u svojoj čudesnoj političkoj biografiji: u narednih 300 godina Srbija neće imati političara Vučićevog formata.
Nigde još na svetu, osim u Užicu, upokojenje vampira i sadnja patlidžana nisu proglašeni udarom na sistem ili ma šta se čuvalo vojskom, policijom, pljačkom i već srušenim pravnim poretkom.
Vlast koja na razbojnički način uvek izabere sebe, ne ostavlja drugi demokratski prostor građanima osim ulice. Videli smo kako se preti ljudima koji ukazuju na tu jedinu mogućnost.
Svi smo mi već proglašeni atentatorima ili onima koji atentate podstiču. Ili bi mogli to da učine. Tako je Tamara Skrozza postala opasnost za tzv. predsednika u vremenima koja su davno prošla.
Odlučnost Vladaoca da se kopa zasad nadilazi otpor građana koji bi da to spreče. Svim silama države on će učiniti to što je naumio. Od toga mu zavisi goli opstanak.
Nepoznati autor sačinio je novi spot za progon novinara koji svojim javnim radom navodno podstiču atentat na Vučića. Čitava sekta je obuzeta slatkom jezom predviđajući mu najgori kraj.
Više puta je dirigovan izliv gneva u vrhu režima, povodom navodnih pretnji Vučiću i njegovoj porodici. Takva vrsta razjarenosti je postala uigrana, tačno se znalo ko šta ima da kaže.
U samoljubivom osvrtu na domete svoje državničke izuzetnosti, A. Vučić svoju izmišljenu popularnost u Kini vidi kao platformu za postpolitičku misiju, kad mu ovde istekne poslednji mandat.
Najgori selektor u Evropi imao je tri godišnje plate predsednika SAD samo za jednu sezonu u kojoj je propao on lično, ovdašnji fudbal i entuzijazam. Dobro se drži samo poglavica.
Čovek koga su odredili za komentatora jadikovao je nad lošom sudbinom, jer je „fortuna sreće“ uvek protiv nas. A onda je srpski podgojeni centarfor nekako pogodio mrežu.
Izgleda da je Vulin u toj etničkoj kalvariji gde nije bilo mesta za nesrbe, obavljao druge poslove u svetu bez koga je srpski svet nezamisliv. A to je ruski svet, za nas suviše udaljen od razuma.
Na svesrpskom saboru biće volova na ražnju, važnih govora, bratskih susreta, zavijanja, opijanja. Tako to ide na vašarima. Na kraju slede deklaracije o slozi između Srba i Srba.
Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.
Možda je A. Vučić dodatno učvrstio vlast posle svoje male seoske priredbe u Njujorku. Tamo je inače promašio sve što je naumio, ali je sigurno potrefio svoju publiku u Srbiji.
Vest u kojoj je viteški profesor, povređen na Gimnazijadi, ostao bezimen, bila je suviše škrta. Kao da je neko želeo da tu divlju agresiju svede na uobičajeni nasilnički ritual u Srbiji.
Đinping je pokazao mandarinsku uzdržanost, a domaćin je u lirskom nadahnuću opisivao količine ljubavi za gosta. Gost nije stigao da uoči da je sva ta ljubav dovezena autobusima.
Novi premijer je održao poučni čas o nacionalnim masnoćama i obavestio javnost da čvaraka ima, ali ne na komad kako lažu ovi iz opozicije, i da će ih biti i u rafovima za jeftinu robu.
Izgledalo je da će vaspitni rad Vanese Frejzer makar malo da uljudi tzv. predsednika Srbije. Žena je lupila šakom o astal i objasnila jurodivom koliko realnog vremena može da stane u tri minuta.