Srećni robovi
Posle lamenta nad ratnom krizom i širenja panike od gladi, mraka i zime, najavljeno je povećanja plata i penzija i podela pomoći. Ali to će biti početkom 2023, koja se i ne naslućuje iz sredine juna.
Posle lamenta nad ratnom krizom i širenja panike od gladi, mraka i zime, najavljeno je povećanja plata i penzija i podela pomoći. Ali to će biti početkom 2023, koja se i ne naslućuje iz sredine juna.
Nemački kancelar ne dolazi u Beograd da pregovara, nego da izdiktira zahteve i uslove. Vladar će možda morati da se opredeli za još jedno istorijsko „ne“, u ovom času ni on još ne zna kome.
Poznato je da se Zorana i Đuka ne vole. Njihova netrpeljivost je proizvod razumevanja odanosti prema tvorcu legla u kome oboje imaju udoban smeštaj. To je već javni sukob u samom centru sekte.
Možda se već nalazimo u sferi gde nuklearni rat izgleda verovatan. To je sažetak mišljenja nekoliko kvalifikovanih ljudi, koji pokušavaju da predvide ishode ruske agresije na Ukrajinu.
Tražeći savete od vladika, predsednik je dobio podršku za odluku koju nije doneo. Znao je šta će se dogoditi još pre obilnog ručka. Saznali smo i da su njegovi rusofili, otac i brat pre svih.
Ministar odbrane je izračunao koliko regruta očekuje u našoj vojsci: između 13 i 16 hiljada. Tako je rekao ohrabren najavom vrhovnog komandanta da sledi uvođenje obaveznog vojnog roka.
U Srbiji je prilično splasnula agresivna rusofilija. Sprema se, možda još večeras, vođin kopernikanski prevrat. On od nas očekuje da ga razumemo, sažalimo se na njega i pomognemo mu.
Kad su prve jedinice prešle ukrajinsku granicu, lično je Putin sa svog komandnog mesta uputio apel trupama branilaca: pozivam vas da položite oružje, da razoružate sve one koji to odbiju…
U odjavnoj špici lakog vesterna bi možda pisalo: bez pobede i poraza, čuvajući sve što je imao, krenuo je ka zalasku sunca. Ali ovde je mnogo gore nego na divljem zapadu. U Srbiji se puca u leđa…
Vidi Politiku od jutros, a takve su sve njine novine. Iljadu ljudi plus još se potpisalo za ovoga. Sve dr do dra. Kaže se, država nije igračka, nije za svakoga, dela se pamte a prazne reči ne.
Komšija Antonijević me je pitao: hoće li nas bombardovati. Ti bi to morao da znaš. Rekoh mu da ne znam. Nadam se da neće, bojim se da hoće. Pa gde ćemo onda? Nigde, kao i do sada.
Pozvao ga je na duel gde god Vladar poželi: može uz pivo ispred seoske zadruge, na palanačkom trgu, u bakalnici, u bilo kom tv studiju, u centrali SNS-a, kod bilo kog kamena temeljca…
Gospodar zaraze je davno digao ruke od svoje haotične klinike. Evo, smatra se da će uskoro kraj pandemije. Ukidaju se mere, vraćamo se normalnim oblicima umiranja. Kao što je rat, na primer.
Nisam znao nikoga ko gomila namirnice i puni podrum gorivom. Sve dok on nije rekao da nema potrebe za tim. Samo radi suprotno od onoga što on govori, to je naša filozofija opstanka.
Od juče je Mišković slobodan čovek. I to u zemlji gde su ljudske slobode u sunovratu, a dno provalije se ne vidi. Vladar će danas odlučiti i šta je namerio da čini povodom ruske agresije na Ukrajinu.
Nije poznato gde se Vladar ukrcava u izuzetno brze vozove. Srpska metropola nema železničku stanicu, voz bi mogao da krene sa bilo kog mesta. Evo, ovo je voz, kaže on, gledajte čudo neviđeno.
Rab božiji Karić Bogoljub, vođen naumom da se večno obnavlja, odlučio je da uđe u vremensku mašinu. I tako vrati sebe, putujući fenomenom neobjašnjivog postojanja 20 godina unatrag.
Pokušavam da proniknem u pismo sopstvenom članstvu Saveta Skupštine slobodne Srbije. Ne ide mi najbolje. Mnogo je vremena proteklo od kad sam se sreo sa takvim opširnim i nejasnim štivom.
Kad će dođete vi odozgore iz taj vaš izdrkani Beograd, da si odnesete ovoga što visi na Ambasador? Živ me sram izede da uz nas ponosni Nišlije, tolko gadan tip visi izlepljen koj zna od kad.
Sinoć je pokušala da objasni kako je Rio Tintu u Srbiji došao kraj, da je ona lično, tj. vlada donela takvu odluku. U ime naroda koji je obećao da više neće na ulice, ali se svoga obećanja ne drži.
Najveća tajna Srbije je ko u stvari vlada Srbijom. Moguće da je Vulin i to saznao, pa odneo Patruševu, za svaki slučaj. Predao je recimo podatke o diktatoru drugom diktatoru, neka mu se nađe.
Devetostruki šampion AO se našao u nekoj vrsti pritvora. Mislio sam da bi čovek koji drži do sebe morao odmah da se vrati. Odoh ja, jebite se vi i vaš turnir, bez mene to je palanački panađur.
U nagoveštajima boljih vremena, mojoj generaciji su najveće ljubavi stvar prošlosti. Kapanje para, to bi mogla da bude još jedna milostinja mahnitog Deda Mraza, obuzetog natalnom manijom.
Senat BU je ponovo poništio ono što je već jednom poništio i zaključio: Mi se time više nećemo baviti. Ja ću se baviti, kaže oduzeti doktor, neće oni mene da vraćaju na običnog magistra.
Odlagali smo sklapanje ove knjige čekajući da prestane korona. U stvari smo čekali da padne Vučić, pa da imamo srećan kraj. Nismo dočekali ni jedno ni drugo, ali oboje će jednom nestati…
U Kolubari se više ne kopa ugalj, nego blato. Mića nije o tome znao ništa. Pre toga je radio samo sa ćumurom. Raspustio je stručni savet u sistemu od važnosti za opstanak zemlje.
Govor na uručenju priznanja Vitez poziva: Uveren sam da su pobuna i otpor centralni deo smisla, bez toga ostaje samo ponizno pristajanje i umiranje u strahu od sopstvenih misli.
Projektovan da bude na čelu državne sile, koliko legitimne znaće se tek na kraju. Prvo u sektoru odbrane a zatim policije, opčinjen snagom koju ne poznaje i crnim mundirima.
Gledao sam opet film Bore Draškovića „Život je lep“ o nasilju bez razloga. Svi artisti iz te priče, osim Šerbedžije, davno su mrtvi. I film „Život je lep“ Roberta Beninjija o radosti i nadi u logoru smrti.
Predgovor za knjigu Ljubodraga Stojadinovića: Srbija je zakoračila u ponor bar dva puta u protekle tri decenije: 1991. i 2012. Kako izgleda Srbija dok pada u ambis – o tome piše Stojadinović.
Parlament pretvoren u palanački bircuz u kome se nadvikuju đilkoši, ludi polutani, jurodivi i socijalno zapušteni, nastrani varijeteti homo sapiensa – doneće zakone koji su već doneti…