Budžav život
Povodom fotografije sa okupljanja naprednjaka u Novom Sadu, sa Andrejem Vučićem u 3. redu, premijerka naglašava skromnost tog skupa: ti mladi ljudi su normalni, niko od njih nema budžav sat.
Povodom fotografije sa okupljanja naprednjaka u Novom Sadu, sa Andrejem Vučićem u 3. redu, premijerka naglašava skromnost tog skupa: ti mladi ljudi su normalni, niko od njih nema budžav sat.
Zašto bi fotografija Andreja Vučića u Novom Sadu bila „fašistička propaganda“? Brat pomaže bratu u onome što brat radi, o tome pišu novine. Ispada da vladalac slabo stoji sa pojmovima.
Da kašike koje je uhvatila korozija nisu istopljene pokazao nam je slikar iz Niša Slavoljub Blagojević. On je sabrao gomilu tih predmeta (oko 200 komada) i poslao ih na adresu vladaoca.
Bio sam na tom plakatu, spisku seniora za Mikser festival u Barajevu koji je sastavio Guta Grubački. Viša sila me je sprečila da budem među svojim prijateljima koji su pregurali 75 godina.
Ne znam šta je nama Rio Tinto. Premijerka se posebno zagrejala za njih, za taj Rio, nema dovoljno dobrih reči da objasni šta bi nam značili. Teško je razumeti Anu kad nešto govori šta želi da kaže.
U obračunu sa hijenama, Čedomir Jovanović je pokazao političku mudrost i borbenost. Njegov safari usred beogradske palanke zapažen je na visokom mestu. Vladalac je odlučio da utopi Čedu.
Kod njega nije do kraja bila zastupljena rodna ravnopravnost. U njegov salon na Terazijama dolazile su novčano ugledne dame svih godišta, iz nekog razloga nezadovoljne učinkom tvorca.
Sigurno je da ima nostalgije u uspomenama na nekadašnji 25. maj. Pokušaću da u ovom tekstu obrazložim bar deo svojih razloga za nju. Jeste, to je bila ideološka simbioza kulta…
Vulin je primio Đokovića u zgradi MUP-a, gde je šampion stigao na sopstvenu odgovornost. Poseta je protekla u srdačnoj atmosferi i pokušajima uzajamnog razumevanja.
Nebojša Stefanović je opasan ako bude proteran pa progovori, sve je moguće na ovakvom srpskom dvoru. Ali nije moguće ništa dobro, a najgore sigurno još nismo saznali. Opasan je i ako ostane…
Na kvantaškoj pijaci nekadašnjih građana naglo padaju cene. Duše se kupuju nezavisno od bivših vlasnika. Masovno obolevanje od sirotinje vodi ljude do poniženja, i odatle se ne vraćaju.
Gostuje Palma kod Marića, oko njega harmonikaši. Marić je domaćin srpskom domaćinu, namešta uvojke, smeje se nečemu i podstiče Palmu da priča. Ma jok, ništa nije bilo, lažu.
Preobražaj Aleksandra Šapića u radikala, ili naprednjaka, kako vam drago, neminovna je evoluciona igra. Kao kod Franca Kafke, u priči punoj teskobe u kojoj se Gregor Samsa pretvara u kukca.
Vođi okupatorskih snaga vladajući Šapčani su poklonili dve stvari: zvanje počasnog građanina i nagradu za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanje ljudskih prava i sloboda.
Gde je Fridom haus uopšte pronašao tragove demokratije u Srbiji? Nema parlamenta, izvršna vlast se ostvaruje samo preko institucije predsednika, koji neposredno rukovodi svim oblastima života.
Mića Jovanović, davno umrli pa vaskrsli junak mnogih riplijevskih priča i nerazmrsivih pustolovina, možda jeste a možda i nije bio posebno počašćen gost kod Palme na njegovim elitnim bahanalijama.
Ćutljivi komšija, stariji čak i od mene. Drži se dalje od ljudi. Nema nikoga osim sitnog kučeta nepoznatog porekla. Ne odgovara na pozdrave. Niko ne zna gde su mu oni koje je imao. Njegova stvar.
Bilo bi preterano da se ovde bavimo inventarom razloga za nasrtaje na ljudske glave. U toj oblasti kreativnost je veća no bilo gde: ljudi naprosto znaju šta činiti sa tom stvari, posebno ako je tuđa.
U svojoj biti, duboko u sebi, mada ne znam koliko duboko, bio sam pesnik. Znam besmrtnike u SANU koji su postali to što inače nisu sa jednom tankom knjižicom bezvrednih pesmuljaka.
Šta je kome skrivio Srđan Predojević, novinarska zvezda Pinka. Njegovo prećutkivanje glupe laži samo je znak da nije razumeo šta mu Pacijent govori. Ili nije povezao 100 evra sa izborima, kojih nije ni bilo.
Triptih: O vitaminima za penzionere, o Borisu Tadiću u Utisku nedelje i o seriji Porodica – šta je to bilo? Parodija, bal vampira ili nostalgični povratak Slobe pod kojim je rastao sadašnji dželat Srbije.
Danas je poseban dan u borbi protiv virusa i za opstanak Srbije. Vakcinu prima predsednik lično. Iz svih većih mesta jutros su krenuli autobusi sa porukom: Rudna Glava je naš Gazimestan.
Sadašnji ministar vojni više podseća na pouzdanog šefa samousluge. Nema ni tragova militarnog garda u njegovom javnom stavu. Sabran je, siguran u sebe, izgleda kao da ga ništa ne muči.
Najbolja evropska ekipa nam ne bi dala golove da nije bilo glupih grešaka. Golovi koje su dali ovi naši bili su neodbranjivi, protiv tih napada se ništa nije moglo. U tome je razlika, zamislite, u našu korist.
Ministarka Darija je na posebnom mestu izuzetom od zatvaranja večerala sa svojim policajnim kolegom. Tamo se posebnim gostima, izolovanim od puka, donosi jedino ono što je najbolje i najskuplje.
Saznali smo da se razboleo predsednikov brat, koji „ima obostranu upalu pluća“. Ali o takvom bolesniku „ološ“ je izgovarao razne gadosti, kako je lično saopštio predsednik, uz razmetljivo zapomaganje.
Primiću od svake vakcine po malo. Lončar i Darija su mi smutili predsednički koktel: Fajzer, Sinofarm, Sputnjik V, AstraZeneka, Moderna, Džonson&Džonson i SrBski melem sa Torlaka.
Uz Pepea su rasla moja deca, razdragani klinci koji su svog junaka videli kao borca i zabavljača, neodoljivog govornika ludačkog francuskog slenga. Pepe le Tvor nikada neće biti zaboravljen…
Sutra, ili možda prekosutra, a najkasnije za tri dana! Dakle, za tri dana, a svakako ranije, saopštiću vam nešto od čega će vam ponovo zastati dah. Ako ga uopšte imate! Poznato je kako to izgleda…
Predsednik je zauzeo javni prostor da nam objasni poreklo strave. Izgledalo je to kao parastos na kome oživljeni pokojnik govori u slavu sebi, ali nije pritom razjasnio čemu govor i gde je slava.
Pošte Srbije su dobile novog direktora. Tačnije, Zoran Đorđević je dobio Pošte Srbije. On je provereni patrijski kadar Srpske napredne stranke i na vladi je prekjuče postavljen za čuvara plena.
On je večni vd direktor Puteva Srbije. Dok vam auto skakuće poput srndaća i jedva se drži na kolovozu, budite sigurni da ste u Srbiji. Ljubav prema našim očajnim putevima, to je vrhunac rodoljublja.