Sumnjivo cveće u vencu Kosovke devojke
Stigla je sa robije Biljana Plavšić i nacija je raspamećena. Ekstaza. Teško je verovati, ali to je neka srpska Jovanka Orleanka.
Stigla je sa robije Biljana Plavšić i nacija je raspamećena. Ekstaza. Teško je verovati, ali to je neka srpska Jovanka Orleanka.
Radio emisija 23.10.2009, govore: Dubravka Stojanović, Ivan Kuzminović, promocija u Obrenovcu: Mirko Đorđević, Žarko Korać, Teofil Pančić; Dubravka Ugrešić čita Razglednice s ljetovanja.
Pred skiptrom Amfilohijevim uzmakli su i država, B. Tadić i dobar deo javnosti. Nije ni važno što parade nije bilo, jer su barem malo uzmakli i bojovnici desničarskih grupa.
Okupiće se nekoliko stotina ljudi i žena, čija su seksualna opredeljenja drugačija, i to će slomiti krila Srbiji. Smešno i tužno.
Doputovali smo do na kraj leta i sve je zbunjeno i svi kao da smo nedovršeni. Malo kome pada na pamet da se stvari mogu i urediti, jer prilika svaka nije bez nade.
Imali smo mnogo mostova u spoljnoj politici i išlo je – barem poslednjih dvadeset godina – traljavo. Ko nas nije sve oslobađao, i isto je – tu smo gde smo, i sa Kosovom i bez Kosova.
Već dvesta godina Rusi dolaze, ali i Karađorđe i Tito su znali da oni lako dođu, ali ne odlaze lako. A i kada dođu, ono što donesu liči na one darove Danajaca.
Odavno imamo to – crkve i verske organizacije se iz sfere svetog pomeraju u sferu profanog.
Da neko kaže istinu o Kosovu – toga junaka među političarima ovde još majka rodila nije.
Deluje državnički kada se problemi rešavaju čudotvornim ikonama. Deluje smešno, ali je Đavo odavde odneo svaku šalu.
Treba postiti “dok oči ne pobele i ne postanu duplo veće”. I niko iz crkve da se oglasi, da kaže razumnu reč – a pravoslavni ajatolasi rade svoj posao.
Na Kosovu su kamenicama napadnuti članovi vlade koji su pristizali na svečanost na legendarni Gazimestan. To je udar na državu, uzvikuje ministar za Kosovo Bogdanović.
Nije istina da tamo božura više nema – na Kosovu oko Gračanice – nego su božuri uvenuli davno na reverima dičnih vođa i proroka.
Jeste, zemlja ne izlazi na more, ali: “naša se zemlja, gospodine, graničila nekad sa dva mora, a naši su narodni ideali da Stradija bude ono što je nekada bila.”
Kako se može prevoditi neki Domanović koji „ruži Srbe“. Stradija je prevedena kao Servilia i to je posebno razgnevilo rodoljupce. I današnja Srbija liči na onu Domanovićevu.
Na Čegru je na Ćele kulu venac položio i ambasador Republike Turske – naravno i svojima i Srbima. I to je neki znak koji opominje da istoriju treba ostaviti istoričarima.
Kada je Milošević svojim nasiljem zavio Balkan u crno, specijalnom naredbom šefa francuske Republike, iz Tulona je isplovila krstarica “Georges Clemenceau”.
Fotoreportaža se promocije Peščanika u Boru 2009: Mirko Đorđević, Teofil Pančić i Svetlana Lukić.
Ruski ambasador u Beogradu A. Konuzin 9. maja se oglasio u našoj javnosti: “Digli su glavu oni koji su nam pucali u leđa”.
Fotoreportaža se promocije Peščanika u Somboru 2009: Mirko Đorđević, Teofil Pančić i Svetlana Lukić.
Radio emisija 17.04.2009, govore: Miroslav Bojčić, Lakić Đorović, publicista Mirko Đorđević, sociolog Ivan Kuzminović i advokat Srđa Popović.
Ne mogu ulaziti u svete hramove, prisustvovati Svetoj Liturgiji niti bogosluženju, a članovima Crkve je zabranjeno moliti se sa izopštenima, kaže se u presudi crkvenog suda.
Priču o moćnom ministru francuskom, iz vremena revolucije, pa sve do Napoleona I, možda smo i zaboravili, ali bi je trebalo još jednom pročitati i čuti.
“Mislimo da bi trebalo odrediti jedan državni molitveni dan u godini kada će sav narod sa svojim starešinama moliti se Bogu i Gospodu da ga spase od kulture”. Nikolaj Velimirović
Vladika Irinej je opsednut tekstom Zakona o zabrani diskriminacije koja je, po rečima jednog šaljivdžije, mila koje god vere bila.
U zakonu protiv diskriminacije niko nikome ne dozvoljava da stupa u vezu sa osobom istoga pola – to pitanje se uopšte ne tretira.
Mnogo se spahija Leontjev bavio Srbima, a bio je i diplomata na Kritu. Jednom je bičem išibao francuskog veleposlanika, koji se nepovoljno izrazio o pollitici ruske imperije.
Hitler je počeo da traži svoje pravoslavce kada je Staljin 1943. dozvolio rad Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
Palanka misli samo sebe i to palanački skučeno i neuko. Uostalom, mi se svi na neki način „hvalimo“ da je palanka specifično naš, srpski pojam.
Radio emisija 06.02.2009., govore: novinar Dimitrije Boarov, publicista Mirko Đorđević i ekonomista Vladimir Gligorov.
U jednom terazijskom prolazu stoji grafit koji je sročio neki duhoviti građanin kombinujući našu reč iz žargona sa jednom svima znanom italijanskom rečju – Avanti prevaranti.
U razgovoru o sudbini Srba i Srbije u Večernjim novostima Dobrica Ćosić je uspešno rezimirao svoja razmišljanja koja je dugo on sam nazivao „razistorijom“.