Sve ili neke tajne Ćosićeve
Zna pisac – javljaju mediji beogradski – „tačan broj žrtava u Srebrenici“.
Zna pisac – javljaju mediji beogradski – „tačan broj žrtava u Srebrenici“.
U krvi do kolena delili su Bosnu i nije im dosta – evo jednog koji pola Kosova nudi Tirani.
Sve je to banalna feljtonistika kojom mediji peru krvave ruke generala Mladića.
Deobe su učinile svoje i što bi rekli Makedonci „teška beše našata razdelba“.
Pohitao je Ivica Dačić sa izjavom o podeli Kosova i podigla se buka do neba – kao da je on jedini autor takvih deoba.
Sada se i oni koje sud tereti za atentat na Z. Đinđića nagađaju ili će se nagoditi.
Kaluđeri su hteli da zasade vinovu lozu i Ćosić se, kao stručnjak agronom, ponudio da im to uradi.
Za Prvi maj koji se u crkvi slavi kao Dan Josifa radnika, setimo se Isusove parabole o udovici koja je darovala poslednji novčić, leptu.
Stradanje Isusovo se tako iskazuje. Kao da je on car i svedržitelj. A nije bio ni car ni bog.
Radio emisija 22.04.2011, govore: Mirko Đorđević, Boris Dežulović, Marko Milanović i Dubravka Ugrešić.
Zabunu stvara jedno mesto iz jevanđelja gde se kaže da „siledžije zadobijaju carstvo nebesko“.
Šta da činimo mi koje su popisivači odavno upisali kao Hazare u svojim debelim knjigama.
Neka pitanja se nameću – na primer, šta će biti ako se svi u Crnoj Gori izjasne kao Srbi?
Dođe li do saslušanja, svi će se morati pojaviti u svojim „radnim odelima“. To važi i za doktora K.
Neće Rusi da budu veći Srbi od Srba, ali je nevolja u nečem drugom – Srbi hoće da budu veći Rusi od Rusa.
Pomenulo se da bi i doktor Koštunica mogao biti saslušan u sudu, ali doktor K. neće i neće i zove u pomoć vascelu Srbiju.
Politički kartografi Balkana planiraju državu po glavi etnosa ili nacije.
Lom na Dvoru je nastao kada su neki dvorani osuli paljbu po Jevrejima koji su navodno zli i opaki, jer su bogoubice i sva su zla doneli ljudima, čak i kupanje kako uči sveti Nikolaj.
Na okupu su kaluđeri iz pitome Šumadije, spremaju se da osnuju Sveti artiljerijski sinod.
Ratničke zurle i trube su sve glasnije i u Novom Pazaru i u Srbiji – za sada je to medijska buka koja dobro ne najavljuje.
Kralj je umolio svoga brata Savu Nemanjića da ide na pregovore sa Strezom. Bilo je susreta u četiri oka, i – najzad – Strez je pao mrtav.
BIH se ne sviđa Dodiku, Srbija efendiji Zukorliću, a Crna Gora mitropolitu Amfilohiju.
Mitropolit Amfilohije je predsednika skupštine Crne Gore, Ranka Krivokapića, nazvao „ljupkim“ imenom „krivomozgović“.
Nisu nas usrećile Artemijeve kosovske trube jerihonske i neće žitelje Novog Pazara usrećiti ni političke zurle efendije Zukorlića
Amfilohijeva limenka se ruga onoj divnoj legendi o kralju Vladimiru i Teodori-Kosari u znak čije se ljubavi krst iznosi navrh Rumije.
Geodetski zavod je utvrdio da se centralna tačka Srbije nalazi na osam kilometara od Kragujevca.
Započeo je važan posao ugledni advokat beogradski S. Popović.
Hoda sen piščeva ulicama beogradskim i poručuje – dočekaćete tužno vreme svojih ostvarenih ideala.
Erazmo Roterdamski zvao se Desiderius – to bi kod nas bilo Željko, a napisao je mali spis Pohvala ludosti.
“Ljudi više veruju učesnicima Farme nego članovima vlade i to nije normalno.”
U Pečatu seku vene na Artemija i Vuka Jeremića koji služe istu političku liturgiju.
Kada su boljševici na Mitrovdan 1917. preuzeli vlast, objavili su tajna dokumenta čuvene Ohranke, ali naravno, ne sva.