Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji
Kreativni centar je izdao knjigu Janisa Varufakisa o ekonomiji za tinejdžere: Zašto su Britanci napali Australiju, a aboridžinski ratnici nisu osvojili Englesku.
Kreativni centar je izdao knjigu Janisa Varufakisa o ekonomiji za tinejdžere: Zašto su Britanci napali Australiju, a aboridžinski ratnici nisu osvojili Englesku.
Angela Merkel je postala talac antievropskog nemačka-marka-nacionalizma – to je naša prava pozicija. Kao da evro ne postoji. Naše objašnjenje evrokrize je da pohlepni Grci otimaju naš novac.
Neki od igrača u sporu Grčke sa EU kao da jedva čekaju katastrofu. Oni su uvereni da Evropa može da podnese izlazak Grčke iz evrozone i da bi to bila dobra lekcija ostalima o kazni koja sledi za loše ponašanje.
„Sí se puede!“ – odzvanjalo je centrom Madrida i Barselone. Dva najveća španska grada od nedelje su simbol dubokih političkih promena, započetih pre četiri godine kada su Indignadosi zauzeli centralne gradske trgove.
Novi magazin – Posle pobede Sirize došlo je do sporazuma koji je izgledao ostvarivo. Onda su nastali problemi i napretka više nije bilo. Sada stvari izgledaju gore iz dva razloga.
Novi magazin – Budući da Grčka postavlja pitanje nemačkih reparacija, nije nezanimljivo podsetiti se rasprava o nemačkim reparacijama posle Prvog svetskog rata.
Ime ovog sela u Grčkoj u poslednje vreme je, zahvaljujući medijima, postalo poznato. Reč je o masakru koji se na tome mestu desio juna 1944, ali i o nemogućnosti da se postigne pravda – kažnjavanje odgovornih i odšteta, koje je Grčka pokušala da dobije od Nemačke.
Novi magazin – Razlika u onome sa čim se suočavaju nije velika, a to nisu ni razlike u ciljevima. Kada je o sredstvima reč, stvari stoje drukčije. Zašto?
Pamtiće vas kao kancelarku koja je uništila evropske integracije. Vi uništavate nasleđe Adenauera, de Gola, De Gasperia i Kola. I to sada, kada Nemci u Evropi imaju moć kao u doba „Trećeg Rajha“.
Reakcije nemačkih medija na antigrčku kampanju Bilda i poslednji tekst Janisa Varufakisa: Kriza je razotkrila sve mane evropske monetarne unije i okrenula ove zemlje jedne protiv drugih.
U borbi između grčke vlade i drugih država evrozone radi se o nečem važnijem od novca. Izgleda da se šefovi vlada evrozone više plaše uspeha jedne levičarske vlade od finansijskih gubitaka.
Dok su mediji u opštem siktanju na levicu zapucali po Grcima, optužujući ih za povlačenje i drskost istovremeno, grčka vlada je shvatila da drži sve karte u rukama i da halabuka samo pomaže.
Ideja „Latinske Evrope“ se ponovo aktuelizuje pod vođstvom jedne ne-latinske zemlje – Grčke. Ako Podemos pobedi, nije isključeno da i za sada poslušni premijer Italije Mateo Renci uskoči u Južni ekspres.
Novi magazin – Zanimljivo je bilo videti kako nacionalistička desnica pozdravlja pobedu Sirize, možda čak sa većim oduševljenjem nego revolucionarna levica. Zato što im, bez obzira na rizike, haos nudi veće šanse za uspeh.
Tokom poslednjih dana pregovora grčki građani su povlačili novac iz banaka tempom od pet stotina miliona evra dnevno. Da nije pristala na dogovor, Ciprasova vlada bi se suočila sa finansijskim kolapsom.
Ako se evropskoj administraciji nije dopalo da preko puta sebe ima maštovitog (i daleko bolje obučenog) Varufakisa, možda će im se dopasti sledeći tim pregovarača koji se već obučava u kampovima Zlatne zore.
Šta je dobitak u igri: Grčka protiv evrozone? Igre se definišu prema dobitku. Bez dobitka nema igre. Budući da je struktura dobitka u ovoj igri nepoznata, možemo da je izvedemo iz strategije igrača.
Bliži se trenutak istine za Grčku, Nemačku i Evropu. Nadam se da će centralna banka zauzeti čvrst stav i objaviti da je ona čuvar evropske ekonomije i njenih demokratskih institucija – a ne nemački uterivač dugova.
Španiju ove godine očekuju izbori. U novembru se bira parlament, u maju vlade u 13 od 17 autonomnih pokrajina, a u septembru se glasa za regionalnu vladu u Kataloniji i na lokalnim izborima u celoj zemlji.
Grčka vlada je izolovana i sve dok ne prihvati zahteve MMF-a, neće dobiti ni centa. Time je krug zatvoren – grčkim reformatorima presuđeno je da budu slomljeni. Meteori nade su proleteli.
U slučaju Grčke i oduševljenja više od trećine njenih građana, ako računamo samo one koji su pre dve nedelje glasali za Sirizu, poravnjači su tu da odmah pokvare zabavu i osećanje pobede.
Grci nisu odjednom postali neki marksisti. Oni su se samo pobunili protiv ekstremista iz Brisela i Berlina koji su im nametnuli štednju. Jedini pravi „šok“ je to što do grčkog odgovora na fiskalni sadizam nije došlo ranije.
Merkel ili Cipras, postavljeno je ovih dana pitanje. Ili, u nešto razrađenijoj varijanti: „Ili Samaras, MMF i privatizacija, ili Siriza, renacionalizacija i resuverenizacija“.
Namera je da se zaposlenost poveća za 300 hiljada, mada nije jasno kako i u kom roku. Pominjalo se i smanjenje izdataka za vojsku i oporezivanje crkve, ali od toga neće biti ništa, jer je koalicioni partner Sirize protiv toga.
Igre su počele, igrači su Alexis Tsipras i Angela Merkel, levičarski narodni tribun protiv žene bez svojstava. U igri su grčki dug od 320 milijardi evra i nemačka dogma da su dugovi posledica krivice i da nema milosti.
Kojem će se socijalističkom ”carstvu” privoleti novi grčki premijer Aleksis Cipras? To je dilema-mučiteljica grčkih biznismena kojima ni do sada nije bilo lako da posluju u svojoj zemlji.
Posle ubedljive pobede Ciprasa, evropski zvaničnici bi trebalo da se uzdrže od poziva na odgovornost. Oni su izgubili kredibilitet za to. Program koji su nametnuli Grčkoj nikada nije valjao. Nije bilo načina da on uspe.
Umesto bar formalnih čestitki i potpore, koju su posle izbora socijalista imali i Francuska, i Italija, i Španija, i Portugal, Grci su fiksirani kao besprizorno evropsko siroče, i pokoja ćuška nije na odmet.
Postoji bojazan, ne od iracionalnog ponašanja Sirize posle pobede, nego strah da će ona prihvatiti racionalan prljavi kompromis, koji će razočarati glasače i čije obnovljeno nezadovoljstvo neće biti pod kontrolom Sirize.
Posle ovih izbora Grčka više neće biti ista. Moja stranka Siriza garantuje novi društveni ugovor, politiku ukidanja stroge štednje, jačanja demokratije i društvenog jedinstva, i oporavak srednje klase.
Novi magazin – Ove tri privrede – grčka, srpska i hrvatska – zapravo su u najgorem stanju ne samo na Balkanu, već i u onom delu Evrope koji čini EU i zemlje koje njoj teže.
Ima li smisla prodavati uspešno preduzeće u državnom vlasništvu? Uspešno ovde znači profitabilno. Ima, ukoliko se taj novac može uložiti u neko drugo preduzeće. Recimo, u obrazovanje.