Zašto Grci pate?
Alexis Tsipras, novi uzor evropske levice, nije lud: on ne namerava da napusti EU, niti da odbaci evro. On samo želi da ukine diktat štednje koji su Evropa i MMF nametnuli njegovoj zemlji.
Alexis Tsipras, novi uzor evropske levice, nije lud: on ne namerava da napusti EU, niti da odbaci evro. On samo želi da ukine diktat štednje koji su Evropa i MMF nametnuli njegovoj zemlji.
Kao u monopolu, i u evropolu se kocka sa imovinom, pri čemu je Trojka banka. Ona je na početku igre pozajmila novac igračima: Irskoj 68 milijardi evra, Grčkoj 270, Portugaliji 78 i Kipru 10 milijardi evra.
Trčala sam sa mladom ženom, zajedno smo gurale kolica sa njenim detetom. Znam samo da sam se zgrbila, jer sam bila viša od većine Grka oko sebe. Kada sam došla kući, već je bio proglašen policijski čas.
Nikos Papazoglu je bio veliki pevač world muzike. Imao je sreću da nikad ne sretne Bregovića.
Odmah nakon izbijanja grčke dužničke krize, dijagnoza je bila spremna.
Ovo je priča o pohlepi, korupciji, nasilju i milijardama koje bi mogle da spasu Grčku.
Evropa pere ruke od ukidanja jedinog grčkog medija koji nije u posedu brodovlasničkih magnata.
Put ekonomskog odricanja znači katastrofu za evropsku socijaldemokratiju i sindikate.
Obe ekonomije su trpele strašan pritisak i pogoršale situaciju drakonskom štednjom.
Ovo je refren pesme Dionisija Savopulosa sa ploče Rezerva iz 1979.
Celo grčko društvo je u stanju kolektivne traume.
To je zimi melanholičan grad, sa atmosferom pre balkanskom nego mediteranskom.
U Grčkoj su lekari osnovali tajnu mrežu za pomoć neosiguranim ljudima obolelim od raka.
Evakuišite ostrva sa manje od 150 stanovnika, jer su vam teret za budžet.
Angela Merkel je bila u Grčkoj. Ta zemlja gori. Politika štednje je pakao.
Grčka je preplavljena ruskim novcem. Reč je o finansijskoj oluji koja bi mogla uticati na privatizaciju grčke infrastrukture.
Bili jednom jedni Grci koji su poslovali ne vodeći računa o novcu. Onda su se podmuklo prošvercovali u evrozonu.
Očekuje se da će pored Irske, Grčke, Portugalije, Španije i Kipra još jedna zemlja zvanično zatražiti pomoć – Slovenija.
Biznis i finansije – Grčka je pala u klopku uništavanja sopstvene privrede, verujući da je model budućnosti u razvijanju finansijskih usluga.
Ni ovog leta Evropa neće imati mira, i nakon tri godine krize prisutna je velika nervoza.
U vremenima krize apsolutno je neophodno da se otvoreno govori o svemu. Dobro je da se možemo osloniti na političare.
Grčka kriza je posledica članstva Grčke u evrozoni. Ona plaća cenu stare zablude da posedovanje „čvrstog“ novca izjednačava slabu i jaku privredu.
Grci nas nisu poslušali. Glasali su za svoj spas, za štednju i stezanje kaiša, za opstanak u Evropskoj uniji, za evro kao nacionalnu valutu.
Kriza koja je pogodila Grčku rezultat je viševekovne dekadencije obeležene propadanjem države i gubitkom osećanja za moral.
Na izborima u nedelju će se odlučivati o daljem putu Grčke, to jest o njenom ostanku u evro zoni.
Čudna odlika situacije u evrozoni jeste u tome što je rešenje ekonomski očigledno: federalizacija duga.
Na grčkim izborima 17. juna Sirica može da postane najjača partija, a Aleksis Cipras premijer.
Evro – taj veličanstveni, falični eksperiment monetarne unije bez političke unije – puca po šavovima.
Većina grčkih glasača ne podržava program štednje, ali još veći broj njih ne bi da Grčka napusti evro.
Ljudi koji su izišli na izbore u Grčkoj su rekli ne politici štednje. Znači li to da je došao kraj toj politici. Ne znači.
Povratak na drahmu je fantazija privlačna samo loše informisanim američkim ekonomistima.
Očaj se širi kontinentom, krajnje je vreme da se preciznije pozabavimo dijagnozom evropske bolesti.