Opet o Kosovu
Po Kurtiju, haos na Severu odgovara Vučiću koji želi da potopi francusko-nemački predlog. U tome ima istine. Ova procena se potvrđuje i u demonstrativnom okretanju Srbije ka Rusiji.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Po Kurtiju, haos na Severu odgovara Vučiću koji želi da potopi francusko-nemački predlog. U tome ima istine. Ova procena se potvrđuje i u demonstrativnom okretanju Srbije ka Rusiji.
Da li Srbi izlaze iz kosovskih institucija ili u njih ulaze? Izlaze, naravno. Biiip, pogrešan odgovor. Evo, juče su ušli (ponovo). Dakle, Srbi ulaze u institucije na Kosovu. Biiip, pogrešan odgovor.
Kaže Dačić, mi sad radimo isto ono što su nekada radili Albanci, računajući valjda da će Albanci sada pogrešiti kao što su onda pogrešili Srbi. Tako on objašnjava izlazak Srba iz institucija Kosova.
Poslednji tekst Vladimira Gligorova za Peščanik: Matija Bećković je spreman da razgovara sa kosovskim Albancima. To je napredak. Stavimo to u kontekst francusko-nemačkog plana.
Vučićev performans sa izveštajem o Kosovu još jedna je ilustracija do kojih je razmera Srbija degradirana na nivo nekog prelaznog oblika između poglavarstva i protodržave.
Za sve u skupštinskoj dvorani a i oko nje Kosovo je mučna, nejasna tema i mitska poštapalica. Deo desne tzv. opozicije želeo je da bude konzervativniji od predsednika i uspeo je u tome.
Novi magazin – Problem s kosovskom politikom srpskih vlasti je da interesi koje građani Srbije imaju na Kosovu nisu precizno određeni, a uz to se veruje da postoji samo jedno sredstvo – vlast.
Pitate me za vladu dok Kosovo gori – odgovorio je predsednik Srbije na pitanje kada će biti formirana nova vlada. Dobro, ne baš tim rečima, ali je rekao da će o tome odlučivati „ako bude vremena“.
Šest godina se odlaže primena dogovora o tablicama, jer svaki put samo što ne bukne rat, a mudraci iz EU uz pomoć ambasadora SAD dosete se da čitavu stvar odlože za još mesec dana.
Žalosna priča o „recepciji“ knjige Svetlane Đorđević najubedljivije govori o njenoj vrednosti. Kada bude dostupna i široko čitana, perspektiva odnosa sa Kosovom može se učiniti boljom.
Odlazak kosovskog pesnika Xhevdeta Bajraja (1960-2022) nije posebno odjeknuo u srpskim medijima. Njegovo ratno izgnanstvo zabeleženo je u dnevniku Vladimira Arsenijevića Mexico…
Iako smo o pomenutim zločinima mogli saznati tek u toku suđenja Slobodanu Miloševiću i generalima, knjiga nas uverava da nam je sve to izveštač Slobodne Evrope iz Beograda rekao još u vreme rata.
O knjizi Radeta Radovanovića „Smeh pod vešalima. Sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu“ – kao dopisnik RSE izveštavao je o ratu, a 30 godina kasnije napisao knjigu o tom ratu.
Svake godine na treći dan Uskrsa u Velikoj Hoči, srpskoj enklavi u Metohiji, obeležava se Bela vila, običaj od značaja za lokalnu zajednicu i očuvanje identiteta Srba u ovom delu Kosova.
DwP – Narativ o tragičnoj prošlosti Kosova se često završava kampanjom NATO vazdušnih napada na SRJ, koja označava kraj perioda nasilja na Kosovu.
Posle emitovanja filma o Orahovcu na RTS-u objavljujemo izveštaj FHP-a iz oktobra 1998: Obe strane su pucale na civile, otimale ih, zatvarale, mučile i ubijale, pljačkale i palile njihovu imovinu.
Komšija Antonijević me je pitao: hoće li nas bombardovati. Ti bi to morao da znaš. Rekoh mu da ne znam. Nadam se da neće, bojim se da hoće. Pa gde ćemo onda? Nigde, kao i do sada.
Državne komemoracije na dan početka NATO bombardovanja deo su zvanične politike sećanja, a njihova glavna tačka su Vučićevi govori.
Na dan prvih napada na SRJ Primakov leti u Ameriku da moli zajmove od MMF-a. Al Gor odbija molbu za odlaganje rata i on okreće avion nad Atlantikom i vraća se u Moskvu. Tako je počelo.
DwP – Godišnjica proglašenja nezavisnosti Kosova neće značiti promišljanje nove politike Srbije prema Kosovu. Ta nova politika bi trebalo da stavi ljudska prava u svoj centar i krene od njih.
Novi magazin – Kosovsku privredu treba posmatrati kao da je sastavljena iz dva dela: jedan je u zemlji, a drugi u inostranstvu. Gde inostrani deo u ne maloj meri finansira onaj domaći.
Iz knjige u pripremi „25 godina (ne)suočavanja sa prošlošću – slučaj Srbija“: Radi se o predstavljanju diskusija o nedavnoj ratnoj prošlosti Srbije u njenom predstavničkom telu, Narodnoj skupštini.
Dr Vladan Đorđević koji je širio verovatno najgore rasističke ideje o Albancima u srpskoj istoriji dobiće ulicu i spomenik u Beogradu, poručuju nam učesnici nedavno završenog skupa u SANU.
AUDIO – Dok Vučić u Tirani zagovara Otvoreni Balkan, BIA (tradicionalno) privodi kosovskog novinara i zagovarača regionalnog pomirenja Adriatika Keljmendija. Govori Nataša Kandić.
Evo svetogrdnog ili – ako hoćete – skarednog pitanja: zašto Mačva može da se dâ Rio Tintu, a Kosovo ne može Albancima? Molim čitaoca da obuzda gnev. Tražim samo malo strpljenja…
Jedna od najvećih bedastoća bila je obraćanje Selakovića predsednici Kosova rečima: „Osmani, morate da ustanete kada govorite o Aleksandru Vučiću, predsedniku Srbije, jer je i vaš predsednik“.
Pre par dana on je iz Beograda krenuo u Prištinu na festival Mirëdita, dobar dan. Kada je stigao na jednoj od društvenih mreža je okačio svoju lokaciju i tri emotikona zastave Kosova.
Obično imamo sever Kosova, Mitrovicu, granične prelaze, Prištinu i Beograd. Juče je otvorena i privremena scena u Raškoj. A na sceni klasična postavka po uzoru na Poslednju večeru.
Novi magazin – Sada kada je uspostavljena granica ključno pitanje je ne kako je ukloniti već kako obezbediti da se ona što manje oseća kako bi svi mogli da ostvare sopstvene interese.
Vrhovni je podigao avijaciju, poslao je na sam rub Kosova i učinio izmoždenu Srbiju moćnom državom. Niko ne sme da se igra sa nama. Ponižavanje ove zemlje, to je samo njegova stvar.
Taman je spasao ćirilicu, kad odoše tablice dođavola. Nema odmora za „srpskog“ spasitelja. A da će se dogoditi 2021. znalo se još 2016, kada je produžen na 5 godina dogovor o tablicama.
Srpski patrijarh je posetio manastir Gračanicu, gde je služio liturgiju, i Gazimestan, tamo je služio opelo: „Dom pravoslavnih Srba jesu Kosovo i Metohija. Zemlja u kojoj smo se rodili za Hrista…“