Povratak glogovog koca
Nigde još na svetu, osim u Užicu, upokojenje vampira i sadnja patlidžana nisu proglašeni udarom na sistem ili ma šta se čuvalo vojskom, policijom, pljačkom i već srušenim pravnim poretkom.
Nigde još na svetu, osim u Užicu, upokojenje vampira i sadnja patlidžana nisu proglašeni udarom na sistem ili ma šta se čuvalo vojskom, policijom, pljačkom i već srušenim pravnim poretkom.
Ova naša država ne ume da brine ni o čemu. Dobro, ne baš ni o čemu, ali o mnogo toga. Velika je sramota to što u Srbiji umiru životinje od žeđi. Ne može se to drugačije reći.
Sad je Vrhovni zdravljobrižnik krenuo na turneju da objasni građanima da on najviše brine za njihovo zdravlje i da će sve biti, znate već – po zakonu i najvišim standardima.
Razgovor o litijumu vodi se preko nišana, uz malo tolerancije i mnogo uvreda suprotne strane. O prepucavanju netačnim informacijama i manipulaciji podacima da i ne govorimo.
Još uvek se nijedno tužilaštvo nije oglasilo kao nadležno za slučaj u kom se nepoznat neko automobilom zaleteo u grupu okupljenih građana i povredio nekoliko njih, jednog teško.
Sakupi se tih 200 hiljada evra i dâ se Novaku, Bogdanu, Jokiću… nekome već, od njih. Nazovimo to honorarom: da se pojave na prvom sledećem protestu i kažu – nećeš kopati!
Prema rečima organizatora protesta, učesnici protesta su osuđeni zbog svog ponašanja prema novinarki Informera. Ne zbog blokade pruge ili nekog drugog dela, već zbog – bezobrazluka.
Izlazak na ulice kao izraz nezadovoljstva politikom koju vodi vladajuća garnitura je politički čin. Kada vlast optuži građane i građanke da su izrazili politički stav, oni treba glasno da odgovore – „Da, pa?“
Vlast je požurila da preventivno sprečava oponente. Učesnicima protesta u Beogradu brzopotezno su određene drakonske kazne za remećenje javnog reda i mira.
Danas ističe rok dat Vladi da obustavi projekat Jadar. Izjašnjavanje građana se vršilo na ulici, jer više nijedno drugo ne funkcioniše. Centralni zbor zakazan je za danas u 19h na Terazijama.
Rio Tinto je za godinu dana uputio preko 20 dopisa kad god bi se neko usudio da kaže nešto o štetnim posledicama rudarenja litijuma. Danas aktivisti imaju poslednju šansu da upozore građane.
Vlast koja na razbojnički način uvek izabere sebe, ne ostavlja drugi demokratski prostor građanima osim ulice. Videli smo kako se preti ljudima koji ukazuju na tu jedinu mogućnost.
Žitelji Srbije lome strah i izlaze na ulicu i javno se suprotstavljaju režimu. Režimu, dakle, kome su bila puna usta naroda, taj narod sad kaže da mu ne veruje i da mu neće dozvoliti da uništi zemlju.
Biće da su istraživanja pokazala da eventualni referendum, kako god pitanje bilo formulisano, ne bi podržao kopanje litijuma, pa je predsednik Srbije iskopao sebe za referendum.
Predsednik je pobunjenim građanima poručio da ih svi lažu. Sedeo je u bašti, okružen drvećem i travom. Bio je (kao) opušten, sasvim nezabrinut da bi išta moglo da pokvari litijumske planove.
Prvog dana avgusta obratio nam se predsednik skoro svih građana i građanki Srbije. Toksični prosipač teorija zavera nas uverava da zapravo njegovi protivnici šire teorije zavere.
Da Venecuela ima litijum i da se Maduro dogovorio s Borellom, ili barem sa Scholzom, mogao bi da proglašava pobedu na izborima sve i ako ih ne bi ni bilo, ili ako nijedan glas nije prebrojan.
Iz arhive: Sumanuto je dopustiti aktuelnoj vlasti da jadarski litijum gotovo pokloni ni manje ni više nego Rio Tintu, kompaniji koja se u moru rudarskih ajkula svejedno izdvaja po psihotičnosti.
Kamala Harris nije tu da preobraća Trumpove glasače. Tako nešto verovatno nije moguće, niti se to uopšte radi u izbornoj kampanji. Smisao kampanje je da zadržite svoje birače i izvedete ih na glasanje.
Bajaga je blagovremeno i preljubazno pozvao olimpijce da budu njegovi gosti na koncertu krajem avgusta. Very classy, nema šta! A zar ne bi bio sevap i kul pustiti i izbeglice da besplatno uživaju u muzici?
Dekolonizacija se pre svega odnosi na dekolonizaciju duha. Ako „Ne“ Šolcu u isto vreme znači „Da“ Vladimiru Putinu ili „Možda“ Si Đinpingu, opet smo džabe krečili.
Odlučnost Vladaoca da se kopa zasad nadilazi otpor građana koji bi da to spreče. Svim silama države on će učiniti to što je naumio. Od toga mu zavisi goli opstanak.
Za razliku od kolonizovanih ili „neokolonizovanih“ zemalja, politička (a s njom delimično i ekonomska) sudbina Srbije zavisi isključivo od nas. Sve u priči o litijumu u Srbiji zavisi od nas.
Kako bi mogla da izgleda srpska književnost Litijumskog susreta? U kojoj je meri jedna književnost koja ne može da se suoči sa nedavnom prošlošću uopšte u stanju da zamisli blisku budućnost?
Pokušaji mobilizacije u ime našeg zajedničkog ekološkog stanja stalno propadaju. Svi znamo da smo deo prirode i da naš opstanak u potpunosti zavisi od nje, pa ipak se ta svest ne pretvara u delo.
Ipak bih ponajpre rekao da će nam se vladar – čije govorancije zatrovahu mnoga godišnja doba, mnoge večeri, jutra, podneva, praznike i radne dane – kad bude abdicirao obratiti snagom pisane reči.
Moguće je da u EU ima i pristojnih političara. Moguće je da samo Srbija nije imala sreće, da najgori evropski politički kadar dopadne baš njoj, bilo da je reč o litijumu ili Kosovu.
Pravna bitka ne sme ovom providnom kvazipravničkom, a u biti političko-finansijskom farsom oko litijuma da bude i okončana! Zainteresovani treba da iniciraju novi ustavni spor.
Pored svih brojnih referenci na sudstvo, ni jedan od Šekspirovih komada ne opisuje situaciju razularenog feudalizma u Srbiji kao njegova tragična poema Silovanje Lukrecije.
Vlada pre par godina donela uredbu da se ne kopa litijum; vlada ovog leta donese odluku da se kopa litijum. Zašto je bio potreban Ustavni sud za to? Mogli su taj sud da sačuvaju za nešto drugo.
Da su stvari s litijumom postale krajnje ozbiljne pokazuju i hapšenja od nedelje. Ljudi su zatvorili prugu Loznica – Zvornik na 2 sata. Tako su odlučili da protestuju. A onda je došla policija da hapsi.
„Nećemo dozvoliti da Srbija izvozi litijum“, rekao je odlučno. „Izvoziće litijumske baterije, ako to uopšte bude moguće“, dodao je pomirljivo. Čekajte, kakva je to jadna pretnja?