Polirasizam
Novosti – Jedan rukavac distanciranja od ‘Charlie Hebdoa’ poprima oblik male klevetničke kampanje, gdje se satiričarima odriče čak i ‘multikulturalna’ narav njihova ‘rasizma’.
Od napada na Kule u Njujorku 11. septembra 2001. do napada na redakciju Charlie Ebdoa u Parizu 7. januara 2015…
Novosti – Jedan rukavac distanciranja od ‘Charlie Hebdoa’ poprima oblik male klevetničke kampanje, gdje se satiričarima odriče čak i ‘multikulturalna’ narav njihova ‘rasizma’.
Susret Bénédicte Charles, Philippea Vala i Georgesa Wolinskog s Viktorom Ivančićem, Borisom Dežulovićem i Predragom Lucićem ratne 1994.
Obama je Kongresu dostavio svoj zahtev za novu trogodišnju autorizaciju rata protiv ISIS-a, uprkos neuspehu naših prethodnih pokušaja. To će naše ratove možda učiniti legalnima, ali ne manje glupima.
Sa kime sada da ratujemo: sa 250.000 muslimana koji žive u Danskoj, sa njihovom decom, sa svima koji nisu spremni da stave ruku na Bibliju i zakunu se da vole dansku kulturu, smeđi sos i krompir?
Srblji se bore u onome što je bila Rusija pa Ukrajina pa nova nezavisno-ruska republika na strani ukrajinskih pobunjenika, Hrvati na strani ukrajinske paramilitarne grupe koja kao sarađuje sa zvaničnom vojskom.
Uvrede moramo da podnosimo, ali pretnje ne smemo da tolerišemo. Reći da je nečija religija smešna je drugačije – primetno, merljivo, značajno drugačije – nego reći da bi neku grupu ljudi trebalo istrebiti.
Tri pogrešne premise rasprave o odnosu zapada prema islamskom svetu: masakr u Parizu nije bio „napad na zapad“; uzroci terorizma nisu u religiji nego u politici; sami smo izmislili islam koji nas plaši.
Iz arhive, godišnjica bombardovanja RTS-a: O nesrećnom poređenju terorističkog napada na redakciju nedeljnika „Šarli Ebdo“ sa NATO bombardovanjem Televizije Srbije.
„Odma da si to izbrisa, majmune! Isti sekund! Samo mi još fali da uleti ekipa sa kalašnjikovima i pobije po razreda!“ Dinu je uletilo čudilo: „Kojih po razreda, jebate?“ Uča je dreknila: „Svakako krivu polovicu!“
Sećam se Božidara Stanišljevića iz Sportskog centra “Borik”. Prošle godine, nakon odlaska u Omarsku, uputio sam se u Banjaluku da potražim čoveka koji je obeležio jedan period mog života.
Zašto je delu francuske omladine fundamentalizam toliko privlačan? Rešenje tog problema svakako nije “bombardovanje muslimanskih zemalja”. Tu se radi o neuspehu Republike da ispuni svoja obećanja o slobodi, jednakosti i bratstvu.
Korišćenjem kratkih replika, jednim šaržerom može biti rešena sudbina pet ili šest diskusija. Dva šaržera dovoljna su za rešavanje svih ideoloških nesuglasica na teritoriji do jednog hektara.
Ta levica je odustala ne od antiklerikalizma, već od antikolonijalizma, antiimperijalizma, antikapitalizma, a pre svega od onoga što svemu ovome leži u osnovi – od ideala jednakosti.
Potvrđeno je Benjaminovo zapažanje da je „svaki uspon fašizma svedočanstvo neuspele revolucije“. Isto važi i za tzv. islamski fašizam: njegov uspon je posledica nestanka sekularne levice u muslimanskim zemljama.
Novi list – Hrvatski je karikaturist ostao dosljedan svojoj poetici olajavanja žrtava kakvu je demonstrirao i 1994. blebećući o ratom poharanoj Bosni.
Biznis i finansije – “Ja nisam Charlie, ja sam ubijeni policajac Ahmed. Charlie je ismevao moju veru i moju kulturu, a ja sam umro braneći njegovo pravo da to čini.”
Filipović kaže da relativizujem zločin kada kažem da su braća Kouachi samo ubice. Ako za nekog kažete da je zločinac jer je počinio ubistvo – kako ste time bilo šta relativizovali?
Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!
Konsenzus o žrtvama prvog reda ometa nas da obratimo pažnju na otmice i ubistva u Meksiku, ubistva stotina dece (i više od 10 novinara) u Gazi, masakre u Centralnoafričkoj Republici…
Kad utvrdimo da među žrtvama nema naših, kao što ih nije bilo u pariskom masakru, prelazimo na sledeće bitno pitanje. Da smo mi oni, odnosno da su oni mi – da li bi njima bilo žao nas?
Ubistvo novinara časopisa koji je objavljivao karikature Muhameda je par excellence primer politički motivisanog zločina. Apsolutno se ne slažem sa Ilićevom konstatacijom da je ovo samo „obično“ ubistvo.
Nemamo pravo da se kitimo časnim epitetom „Je suis Charlie“, ako istrajno ćutimo ili do apsurda relativizujemo raspadanje same forme (o suštini više nema ni pomena) parlamentarne demokratije u Srbiji.
Dnevnik.si – Sprijateljili smo se tako sa suborcima iz Charlie Hebdoa, ponosni što nas nazivaju „hrvatskim Charlie Hebdoom“ i još ponosniji što se predstavljaju kao „francuski Feral Tribune“.
Novosti – Do jučer su mu takvi, uključujući zadrigle desničare i napuhane crkvene dostojanstvenike, sistematično kopali grob, da bi ga danas upisivali u martirologij „zapadnih vrijednosti“.
Ovaj crtež je moja reakcija na užas koji je zadesio moje kolege u Parizu.
Umesto prizivanja matrice 11.9.2001, treba se zapitati kako bi novinari i karikaturisti Charlie Hebdoa, sa svoje svesno izabrane i dosledno branjene pozicije na margini, reagovali na krvoproliće od 7.1.2015.
Ako je Zapadu potreban sukob sa islamom jer mu je potreban neprijatelj, možda će krenuti u rat protiv terorizma. Ali onda je terorizam već pobedio. Rešenje je – zaboravite islam. Naš problem je nešto drugo.
U Beogradu nikome ne bi palo na pamet da se muslimanima podsmeva karikaturama. Možda nam paljenje džamija ili poneki genocid nisu strani, ali karikature – nikad! Fuj!
Izvršitelji su, doduše, klicali Alahu, ali Šarli ebdo je uvek bio izložen mržnji. I danas, nad mrtvim genijima satire, glasovi u Francuskoj mrmljaju da ih je stigla pravična kazna.
Masakr u Parizu je manifestacija pogleda na svet u kome nema mesta za argumente i ideje, koji priznaje samo jednu istinu i svoje istomišljenike. To je negacija našeg najvažnijeg dostignuća – slobode govora.
Mržnja prema islamu ne uvažava odstupanja od učenja islama, kao što ni antisemiti ne prate vesti iz Izraela. Ono što Adorno naziva „glasinama o Jevrejima“ hrani samo sebe. Isto važi i za „glasine o muslimanima“.
„Danas kolju ovce i krave, a sutra decu hrišćana“, čulo se u centru Kelna na demonstracijama koje su štitili policija i ustav. Bio je to skup prijatelja haosa i neprijatelja demokratije.