Privid (nove) godine
Šta se štiti odlukom da 31. decembra i 1. januara kafići i restorani rade do 18.00 – „privreda“ ili „život“? Ili je reč o kompromisu: i „privreda“ i „život“. Ili, malo „privreda“, malo „život“. Ili ni privreda ni život.
Od novogodišnjih bilansa naših autora do kalendarskog pitanja i sirotog Milutina Milankovića.
Šta se štiti odlukom da 31. decembra i 1. januara kafići i restorani rade do 18.00 – „privreda“ ili „život“? Ili je reč o kompromisu: i „privreda“ i „život“. Ili, malo „privreda“, malo „život“. Ili ni privreda ni život.
Naslov teksta je posvećen nečemu što je bilo ili što odlazi. Uzaludno je praviti bilanse ili žalobne osvrte na godinu koja je prošla. Ali ona je prošla, to je poznato samo onima koji su je preživeli.
Vučić je deci iz Hrvatske otkrio da njegov otac majci nije dozvoljavao da kiti jelku za Novu godinu već se u kući slavio Božić. I danas on odlazi kod roditelja koji spremaju poklone ispod badnjaka.
Šta znači uverenje da su božje rođenje i raspeće jedinstveni događaji u svetlu osnovne pretpostavke naučne fantastike da je univerzum beskrajan i da u njemu ima još planeta nastanjenih razumnim bićima.
Iskustvo kretanja kroz grad navodi me na pomisao da je i ukrašavanje ulica diverzija čiji je cilj da građani izgube orijentaciju i da nijedna tačka u vremenu i prostoru ne bude tamo gde joj je mesto.
Šta smo čekali i dočekali? Novu godinu? Potpuno apstraktni, nevidljivi i neosetljivi hod vremena preko nas. Promenu kalendara na zidu, uverenje da smo isti, ili nešto mlađi i orniji nego lane.
Pristali smo na to. Ne busajmo se u grudi, nemojmo prizivati našu buntovnost. Ništa od toga, nismo takvi. Kroz nas se ide kao kroz pihtije. U Srbiji žive servilni podanici, paževi i sluge koji se klanjaju nitkovima.
Dočekaćete makar novu godinu kad već niste dočekali onolika obećanja predsednika države – kineske leteće automobile, domaće zlatno doba, ime ubice Olivera Ivanovića…
Brojanje demonstranata se od egzaktnog pretvorilo u filozofsko pitanje: koliko anđela stane na vrh igle, „koliko može putnik ako ide peške“, a koliko šetača u zimskim jaknama može da ide na živce.
Godina sa rednim brojem 2018. se gasi i nestaje u bezdanoj prošlosti. Sklon sam da kao i lani napravim neki bilans, listu haotičnog razaranja okupiranog društva. Inventar je okrenut naglavce, od deset do nule.
Isus je rekao: „Spasija bi se da san bačen u ropotarnicu povjesti. Bija bi najsritniji čovik na svitu da neki pop dođe za oltar i vikne: Isus je bija đubre i dušmanin!“
Svake godine početkom januara u ovo planinsko mesto na severu Etiopije dolaze hiljade hodočasnika da u čuvenim crkvama isklesanim u steni prisustvuju obeležavanju Gene, etiopskog Božića.
Tupo je na Badnji dan odjeknula reč genocid u izjavi šefice vlade u Narodnom muzeju: „Ove 2018. godine je 15 godina kako je ovaj muzej zatvoren, to je svojevrstan kulturni genocid koji smo nametnuli sami sebi“.
Prethodna je počela aferom nakićeni voz, a ova aferom nakićena cena za jelku. Ali su im raspleti isti kao za aferu tetka, aferu Savamala, aferu treći čovek, aferu dopišite po izboru… Dakle, nikakvi.
Fra Ive je prosikćao: „Iša si na vjeronauk?! Pa jesi ti normalan, dite božje? Jel oš da se frigaš u paklu? Da završiš ka oni propaliteti u sodomi i gomori?“ Ja sam samo uzdahnijo…
Kao i u onolikim tužilačkim i sudskim postupcima pre nje, i u slučaju 2016. godine je nastupila apsolutna zastarelost pa je dotična 2016. slobodna da ide gde hoće. Gde joj mi želimo da ode, to je već naša stvar.
Kraj godine je vreme svođenja računa, a bilans beogradskih vlasti je gomila šuta. Koliko god se trudili sa novim projektima, muzičkim fontanama, prevarama na vodi i suvom, iza njih ostaju samo ruševine.
Dok sam pisao za jedan dnevni list, svake godine sam pravio listu događaja koji su je obeležili. Probaću da nešto slično uradim za čitaoce Peščanika krećući se od 10. prema nultom mestu.
Odluku o tome je li rad počastvovati nas još jednim blagoslovenim mandatom predsednik Nikolić će nam saopštiti za Božić. Siguran sam da će nas obradovati onim što svi jedva čekamo…
Kako i dolikuje blagdanskoj atmosferi, proglasismo prigodno primirje sa susednom Hrvatskom. Bitka u naoružavanju i naruživanju se obustavlja do boljih predizbornih dana.
„Ako postignemo dogovor s Kinezima, idemo kao raketa na preko 4 odsto“, rekao je Vučić na konferenciji za novinare, koju će većina njih zapamtiti po tome što ih je premijer lično služio ćevapima.
Kad završi obuku kod Stivena Sigala, policija će ubaciti još neke filmske trikove u hapšenja. Na primer proletanje policijskim kolima kroz zid ili već nešto iz bogatog repertoara akcionih junaka.
Prvo što se može reći posle gledanja Zvezdanih ratova br. 7 (Sila se budi), posle desetogodišnje pauze, jeste – podgrejano! Ali podgrejano kao sarma – sledeći put je uvek bolja.
Krenite u rat i nećete moći da se odbranite od zahvalnih političara. Slaviće vas spomenicima i bistama, muzejima i vojnim grobljima – dugo posle vaše pogibije.
Ako ste se i vi polakomili pa naivno pristali da uđete u 2015. godinu, znajte da ćete je konzumirati na sopstvenu odgovornost.
Mama je u kužini kod lavandina brisala suđe i posuđe. Tata je sidijo za stolom i čitao je novine. On je rekao: „Onda? Šta ćemo za ovi božić imat na meniju? Tuku ili prasca?“ Mama je rekla: „A ne znan, mišu! Zavisi kako glasači odluče!“
Levo smetalo – Mnogi veruju da je Tadić izgubio prethodne izbore zbog belih listića.
Dobro, pretencioznost nije samo naša i nije skorašnja pojava.
Oslobođenje – Država iz novogodišnjih želja političkih elita ukazala se kao BiH godine 1914.
Radio Sarajevo: Sad mi je žao što nisam obraćao više pažnje na novogodišnju sreću svojih roditelja.
Rashodi za dečije dodatke su 0,3% BDP, a dodatak se sasvim obustavlja kod četvrtog deteta.