Kako sam prestao da brinem i zavoleo neoliberalizam
Nema konačnog ishoda ka kome nas tranzicija neumitno vodi. Neoliberalizam nije stvar.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Nema konačnog ishoda ka kome nas tranzicija neumitno vodi. Neoliberalizam nije stvar.
Kapitalizam se odvojio od ideja na kojima je nastao.
Reč je o dvojici mislilaca koji na prvi pogled zastupaju suprotstavljene stavove.
Učesnici u raspravi koriste pojmove bez naročitog razumevanja šta oni znače.
Novi magazin – Povampiruje se teza da je srpsku industriju uništio neoliberalizam.
Poistovećivati liberalnu demokratiju sa neoliberalizmom je pogrešno i štetno.
Dobro, priznajem, položaj umetnika u Srbiji pre 500 godina bio je bolji nego danas.
G. Lakićević u svom tekstu razvija nekoliko glavnih teza…
Dakle, prosečna plata umetnika za 11 meseci prošle godine iznosila je 43.312 dinara.
Konačno se razotkrivam kao antiamerikanac, rusofil, kinofil (možda i kinolog).
Mijat Lakićević u svom tekstu demonstrira upravo ono što želi da kritikuje.
Kad god se neko zbog nečega naljuti, on na to prišije etiketu „neoliberalizam“.
„Ravna gora“ i rehabilitacija četnika idu zajedno s izmjenama Zakona o radu.
Pored čistačica, on krivce vidi i u profesorima, nastavnicima i lekarima.
U novom Skorsezeovom filmu vidimo kraj jedne ere, a ne samo jednog brokera.
Iz mojih poslednjih tekstova stiče se utisak da sam se okomio na Mišu Brkića.
Rentijeri smatraju da ih i dalje treba plaćati, jer su oni politička baza vlasti.
Novi magazin – Piše se da je neoliberalizam odgovoran za krizu, ali nema uverljive alternative.
Manje je važno „koliko će nam vremena trebati“ od toga „šta ćemo napraviti“.
Vladimir Gligorov nije imao nameru da se u proročanstvima takmiči sa Tarabićima.
Dejan Ilić i Vladimir Gligorov zaboravljaju ključni problem – emancipatorski potencijal ovog društva.
Moja ocena o 40 godina je optimistična i trebalo bi da je podsticajna.
Ima razloga da se zamislimo nad tekstom Gligorova Dug je put, iako ne znamo mnogo o ekonomiji.
Novi magazin – Bilo bi lakše da je problem u kvislinzima ili neoliberalima, ili čak drugosrbijancima.
Danas nam je potrebna Margaret Tačer levice: lider koji će ponoviti njen gest u suprotnom pravcu.
Danas – Tvrdnja da je slom socijalizma obeležio kraj istorije široko je otvorila vrata istorijskom revizionizmu.
Kada se kritikuje neoliberalizam, treba ga najpre definisati. Najveći broj kritičara to ne čini, pa je teško znati na koga ili na šta se kritika odnosi.
Rastislav Dinić je našao inspiraciju za svoj komentar u mom tekstu Brod ludaka, pa bih želeo da dam samo nekoliko napomena.
Ako je verovati Aleksandru Boškoviću, srpskom NVO scenom kruži bauk marksizma.
Delom nevladine scene vlada mržnja prema „evropskoj civilizaciji“ i SAD, odnosno mrskom „neoliberalizmu“.
Sklon sam da okončam diskusiju sa Vukom Perišićem nakon njegovog teksta “Šta da se radi“.
Savremene teorije socijalnog sistema svojinu više ne reduciraju na raspolaganje stvarima i ljudima.