Ordnung
Hajde da domislimo političke vizije aktera koji izlaze na ove izbore. Možda bi pomoglo kada bismo im domislili i imena.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Hajde da domislimo političke vizije aktera koji izlaze na ove izbore. Možda bi pomoglo kada bismo im domislili i imena.
Lakićević bi trebalo da prestane da mi se obraća kao predstavniku neke velike i moćne grupe koja ne dozvoljava Srbiji da krene napred.
Tekao je, i teče, kroz srpsku tradiciju i jedan liberalni potočić.
Podrazumevao sam, a Lakićević je sad to i jasno rekao, da naša polemika ima veze sa situacijom u Srbiji.
Dva autora su pomenula moj kratak prilog polemičkim tekstovima na ovom sajtu.
Ako ne živite u Nemačkoj, verovatno niste čuli za ordoliberalizam.
G. Radakoviću, autorka u mom tekstu je premijerka Tačer, a lejdi Tačer u Vašem.
Svi znamo ko su paraziti: humanistički intelektualci, radnici u kulturi, umetnici.
U središtu mog teksta biće neoliberalna potreba za „kulturnim ukorenjivanjem“.
jergovic.com – Socijalizam za bogate a neoliberalni kapitalizam za sve ostale.
Gospodine Cerovski, citirali ste samo mali fragment slavne izjave Lady Thatcher.
Novosti – Liberalni nacionalizam je prije svega izraz hrvatske malograđanske tlapnje.
I Dejan Ilić i ja znamo zemlju u kojoj se desilo ono što je Hajek prorekao.
Margaret Tačer je čuvena po maksimi “nema društva”: There is no such thing as society.
Nema konačnog ishoda ka kome nas tranzicija neumitno vodi. Neoliberalizam nije stvar.
Kapitalizam se odvojio od ideja na kojima je nastao.
Reč je o dvojici mislilaca koji na prvi pogled zastupaju suprotstavljene stavove.
Učesnici u raspravi koriste pojmove bez naročitog razumevanja šta oni znače.
Novi magazin – Povampiruje se teza da je srpsku industriju uništio neoliberalizam.
Poistovećivati liberalnu demokratiju sa neoliberalizmom je pogrešno i štetno.
Dobro, priznajem, položaj umetnika u Srbiji pre 500 godina bio je bolji nego danas.
G. Lakićević u svom tekstu razvija nekoliko glavnih teza…
Dakle, prosečna plata umetnika za 11 meseci prošle godine iznosila je 43.312 dinara.
Konačno se razotkrivam kao antiamerikanac, rusofil, kinofil (možda i kinolog).
Mijat Lakićević u svom tekstu demonstrira upravo ono što želi da kritikuje.
Kad god se neko zbog nečega naljuti, on na to prišije etiketu „neoliberalizam“.
„Ravna gora“ i rehabilitacija četnika idu zajedno s izmjenama Zakona o radu.
Pored čistačica, on krivce vidi i u profesorima, nastavnicima i lekarima.
U novom Skorsezeovom filmu vidimo kraj jedne ere, a ne samo jednog brokera.
Iz mojih poslednjih tekstova stiče se utisak da sam se okomio na Mišu Brkića.
Rentijeri smatraju da ih i dalje treba plaćati, jer su oni politička baza vlasti.