Tržišna policija
Država garantuje tržišne odnose i svojinska prava, pri čemu pokazuje nezgodnu težnju ka socijalnoj pravdi i ekonomskom planiranju. Zato je bolje da mesto moći bude skriveno od politike, kao u lavirintima Brisela.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Država garantuje tržišne odnose i svojinska prava, pri čemu pokazuje nezgodnu težnju ka socijalnoj pravdi i ekonomskom planiranju. Zato je bolje da mesto moći bude skriveno od politike, kao u lavirintima Brisela.
Levica treba da shvati da je evrozona postala sredstvo suzbijanja rasta u južnoj Evropi u korist Nemačke. To treba i javno da kaže, jer je to istina. Ovako taj moćni argument prepušta gomili rasista i galamdžija.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Mnogi liberali pobedu brexita ili Trumpa ne prihvataju kao posledicu poraza svojih ideja. Umesto toga oni insistiraju na stavu da su glasači glupi i da ne znaju šta hoće.
Kada elite steknu moć, slabi njihov interes za uvažavanje javnosti. Kada se mase mobilišu, izostaje zaštita prava onih koji nisu sedeli za pregovaračkim stolom.
Govor održan u Varšavi 12. februara: Neoliberalna elita, politički centar i delovi levice neprekidno se čude: šta se dešava sa svetom, ekonomijom i stavovima ljudi? Zašto događaji više ne prate naša očekivanja?
Jean-Claude Juncker je najtoplije primio novog austrijskog kancelara. Ovaj potez je radikalno drugačiji od reakcije EU na prošlu ekstremno desnu austrijsku vladu 2000.
Kada mi neko opet bude rekao da neoliberalizam ne postoji, da je to plod mašte levice, uvreda i prazan termin, odvratiću mu samo jednom rečju: Carillion. Da je kraća, istetovirao bih je preko pesnice.
Biznis i finansije – Nacionalni izbori u Italiji i lokalni u Beogradu pašće u isti dan – 4. marta. Pokret Pet zvezdica nudi ni manje ni više nego bezuslovni osnovni dohodak od 780 evra za svakog državljanina Italije.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Kao što ekonomsku nauku treba spasiti od neoliberalizma, globalizaciju treba spasiti od hiperglobalizacije. Treba pustiti zemlje da same kroje svoje ekonomije.
Ovo je kratak komentar podstaknut skorašnjim napisima Denija Rodrika. Poslednji takav je pod naslovom „Kako spasiti ekonomsku nauku od neoliberalizma“ objavljen u časopisu Boston Review…
Videćemo hoće li Amerika, Britanija, Evropa i liberalizam opet biti veliki. Jedno je sigurno – rasni suprematista u Beloj kući i njegovi protivnici imaju isti cilj: da odlože fajront u sopstvenim rajskim vrtovima zapada.
Uverenje da ratovi doprinose smanjenju nejednakosti prihvata se kao samorazumljiva istina. Ali da li je uvek tako? Na primer, ima naznaka da je nejednakost u Nemačkoj u periodu 1914-1918. rasla.
Došli smo dotle da državu blagostanja smatramo troškom koji treba smanjiti, a ne delom ekonomske i socijalne strategije sa ciljem da se obezbedi sigurnost za sve i mogućnosti za one koje žele više.
U razvijenim zemljama nije došlo do odumiranja države: iako kao ideologija teži smanjenju države, u stvarnosti neoliberalizam proizvodi sve veći državni aparat.
Pre svega, Nobel za ekonomiju ne postoji. Tim imenom se neprimereno naziva nagrada koju je 1968. ustanovila Centralna banka Švedske (Sveriges Riksbank) povodom 300 godina svoga postojanja.
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
Termin postoji od 1930-ih, a posle krize 2008. se koristi da ukaže na odgovornost politika koje su svoj autoritet prepustile tržištu. (tekst iz 2017, tema Rasprava o neoliberalizmu)
U ovoj zemlji žive deca koja nemaju zdravstveno osiguranje, koja su neuhranjena i koja spavaju na ulici. Iz ekonomske, iz moralne i iz filozofske perspektive, Friedmanova ideologija je pogubno pogrešna.
Prema procenama Bank of England, prvih deset investicionih banaka u svetu imaju godišnju aktivu od 7.488 milijardi dolara. Pred takvom sumom svaka politika pada na kolena. Banke i računovodstveno drže države u šaci.
Zbog svoje brige za opstanak domaće industrije nameštaja činilo mi se očiglednim da Dinić zastupa levo/socijalističko stanovište. Ali posle teksta „Dobar liberal“ nisam više u to siguran.
Po Lakićeviću, samo strani poslodavac sme da bude vođen interesom, a na ostalima je da svoje interese žrtvuju. Umesto ekonomske analize, on nam nudi veneraciju Ikee. Ona je škola, ona je ideal, a mi smo oboleli.
Svako koga ne mrzi da ponovo pročita Ilićeve i Dinićeve tekstove lako će se uveriti da ovaj „dvojac bez kormilara“ potcenjuje Ikeu i činjenicu da se na njenom primeru može dosta naučiti.
Sve što je o konkurenciji i Ikei rekao Lakićević meni nije sporno. Nejasno je ipak da li iz dolaska Ikee Lakićević, kao i predsednik, zaključuje da je Srbija „normalna i moderna“.
Kritika izjava predsednika Vučića proširila se na kritiku, tj. omalovažavanje Ikee. Te „nema status prestižne kompanije“, te reč je o „prodavnici jeftinog nameštaja“… I da je sve to tačno, šta u tome ima loše?
Građani treba da shvate – tu su gde su, ne zbog katastrofalne politike predsednika, nego zato što su lenji, glupi i neinventivni, za razliku od svojih novih gospodara koji su oličenje protestantske vrline.
Nije prvi put da se ovde dolazak jedne strane kompanije s ponudom slabijeg kvaliteta slavi kao nacionalni uspeh. Setićemo se dolaska restorana McDonald’s krajem osamdesetih godina XX veka. Pesme su pevane o tome.
Kao i početkom tridesetih godina dvadesetog veka, u većini zemalja prevladava utisak da ako demokratija zaista umire, onda to čini u nekom drugom delu sveta, ali svakako ne kod nas.
Intervju sa političkom filozofkinjom Elizabet Anderson: Privatna vlast je vlast koja podanicima kaže da pravila kojima su obavezani nisu njihova stvar, da oni nemaju prava da znaju kako vlast funkcioniše…
Suštinu uništavajuće ideološke formule koja prati ovo društvo od sloma socijalizma najbolje je izrazio ministar rada Đorđević kada je pozvao radnike koji su u štrajku „da pokažu malo ljubavi za Srbiju“.
Na gnev koji se valjao ulicama Hamburga, grupa G20 koja sadrži bar 2 diktature i 4 autokratije odgovorila je saopštenjem u kojem se pominju pravo na vodu i rezistentne bakterije – sve, osim demokratije.