Nova radnička klasa
Neoliberalizam je uništio staru američku radničku klasu, pritom transformišući Demokratsku partiju u svog saučesnika u ovom procesu. On je takođe suštinski reorganizovao iskustvo radničke klase.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Neoliberalizam je uništio staru američku radničku klasu, pritom transformišući Demokratsku partiju u svog saučesnika u ovom procesu. On je takođe suštinski reorganizovao iskustvo radničke klase.
Konzervativni reformatori koji su smanjivali budžete za zdravstvo, obrazovanje i socijalno osiguranje istovremeno su porodicu prepoznavali kao sveobuhvatnu alternativu socijalnoj državi 20. veka.
Radnici sve manje proizvode predmete, a rad postaje sve prekarniji, nestabilniji, part time. Odatle analitičari izvlače tezu o „bestežinskom“ kapitalizmu.
Nebojša Katić predstavlja mainstream današnje ekonomske misli – ako to nije prejaka reč – Srbije. Zato se na njegove stavove ne može samo tek tako odmahnuti rukom i reći – gluposti.
Nije mnogo važno, ali pošto je ušlo u kolokvijalnu upotrebu, a i u naslov meni upućene kritike – šta znači Fukujamina tvrdnja? Prvo, da je komunistička ideja o kraju istorije otišla u istoriju…
Ako vidite Branka Milanovića recite mu molim vas da je Milton Fridman ipak bio u Beogradu. Šalim se, naravno. Ali ne i u vezi s tim da je slavni ekonomista zaista bio u glavnom gradu Jugoslavije.
Liberalizam je visoko podigao vrednost individualizma, ali i za socijalizam je čovek bio najveće bogatstvo.
Gledao sam predstavu Lazara Stojanovića u Domu omladine. Ostalo na internetu. No, uzmimo samo „Plastičnog Isusa“. Levičarski film? Uostalom, koji bi bio kriterij pripadnosti levici?
Reč na komemoraciji 7. marta 2017: Njegova mišljenja jednima mogu da izgledaju kao suviše radikalna, drugima kao nedovoljno radikalna. Na takve reakcije nailazilo je i ranije ono što je radio i govorio.
Radi se o tekstovima Branka Milanovića „Da li je liberalizam kriv?“ i Slobodana Reljića „Smutnoje vreme liberalno“. Pošto je prvi liberalizam proglasio krivim, drugi ga je proglasio mrtvim.
Njima smeta zid prema severnom Meksiku, ali ne prema južnoj Mitrovici: taj treba da bude još veći i jači. Smeta im bombardovanje Bagdada, ali im bombardovanje Sarajeva nije smetalo.
Novi magazin – Uzmimo da Sjedinjene Države napuste Svetsku trgovinsku organizaciju. I, čak, Ujedinjene nacije. I da se raspadne Evropska unija. Kako bi svet izgledao?
Stvoreno je okruženje koje, bar u teoriji, nalaže redistribuciju od dobitnika ka gubitnicima. Ali zagovornici tržišnog fundamentalizma su zabranili redistribuciju.
Planovi za napuštanje različitih oblika neoliberalizma i približavanja ekonomskom nacionalizmu već su spremni.
Desnica elitama kvari uživanje u kapitalizmu. Dok se traga za dubljim uzrocima desničarske revolucije – previše političke korektnosti? – jasno je da su ti uzroci pre svega ekonomske prirode.
Nikada se tako mnogo slobodnih pojedinaca nije osećalo tako bespomoćno. I oni očajnički žele da povrate kontrolu nad svojim životima od onih koje krive za to što su je izgubili.
Kako reagovati na krizu? Biti zaista radikalan znači učiniti nadu mogućom, a ne očaj uverljivim. Dugo sam radio upravo to. Od sada ću razmatrati nove pristupe politici, ekonomiji i društvenim promenama.
Globalizacija je smanjila nejednakost među zemljama sveta. S druge strane, proizvela je mnogo nezadovoljnih i nesrećnih ljudi. Oni su izglasali brexit i Donalda Trumpa za predsednika SAD.
Reagovanje na tekst Miroslava Prokopijevića: Potpuna liberalizacija tržišta rada je rešenje van realnog konteksta u kojem ono funkcioniše u Srbiji.
Heinrich-Böll-Stiftung – Najveći ekonomski resurs Srbije nisu poljoprivreda, radna snaga ni nešto treće, već uspostavljanje i poštovanje pravila igre.
Bez obzira na trenutni globalni košmar, svjedoci smo nečega što dugo nije viđeno u razvijenim zemljama: ljudi raspravljaju o onome što bi Marks nazvao pravom prirodom društvenih odnosa.
Slobodna trgovina je bila temelj prosperiteta koji smo ostvarili u svetu posle Drugog svetskog rata. Ali čini se da je globalizacija dostigla svoje krajnje granice.
Preporuka za čitanje – iz autorove poslednje knjige “Globalna nejednakost: Novi pristup za doba globalizacije”, u prevodu sa engleskog Đorđa Tomića i u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada.
Posle drugih parlamentarnih izbora u samo godinu dana, Sánchez je nastavio sa blokiranjem formiranja desne vlade nadajući se vladi svojih socijalista sa Podemosom. Na kraju je smenjen.
Zagovornici univerzalnog dohotka kažu da ako se ljudski rad udaljava od proizvodnje, to treba da važi i za zarade. Ako mašinama nisu potrebni ljudi, onda ljudima više ne treba plaćeni posao.
Suočeni sa krizom i jakim otporom javnosti prema povećanju poreza, mnogi lokalni američki političari sredstva iz federalnog budžeta namenjena siromašnima tretiraju kao izvor lakog novca.
Neki ekonomisti predviđaju novu finansijsku krizu. Drugim rečima, neoliberalna revolucija je vratila zapad u svet krize bez kraja, kakav je poslednji put viđen 30-ih godina 20. veka.
Biznis i finansije – Kriza nenaplativih kredita se u Italiji zove “sofferenze”, bankarske patnje. U tom maheraju Srbija je na 11. mestu u Evropi, sa 20,6% nenaplativosti.
Neke zemlje izlaze u susret investitorima tako što u zonama suspenduju važenje državnih zakona o radu. U takvim enklavama radnicima je zabranjeno da štrajkuju.
Širom sveta zbiva se seizmički pomak koji prenosi težnje i odgovornosti sa šireg društva u naše sopstvene pojedinačne svetove. (tekst iz 2016, tema Rasprava o neoliberalizmu)
Mi još nismo okončali žučne rasprave za i protiv globalizacije, a na tzv. Zapadu vrve naslovi: “Kraj globalizacije”, “Znači li Brexit kraj globalizacije”, “Kraj globalizacije kakvu smo znali”.
U „info-kapitalizmu“ cenu ne diktiraju rad, degradacija materijalne baze, troškovi proizvodnje. Zbog dostupnosti „besplatnih stvari“ cene se određuju arbitrarno.