Ekonomija i estetika
Branislav Dimitrijević zamišlja dve (naučno) fantastične slike: jedna je slobodno tržište, druga – besklasno društvo. I prosto ne može da se odluči koja mu je lepša.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Branislav Dimitrijević zamišlja dve (naučno) fantastične slike: jedna je slobodno tržište, druga – besklasno društvo. I prosto ne može da se odluči koja mu je lepša.
Razumem ja ideju o tržištu bar koliko Lakićević razume ideju o umetnosti. Tržište je staro koliko i civilizacija, ono je uveliko pred-kapitalističko i nemoguće je odbaciti ga ili se praviti da ga nema.
Kao u monopolu, i u evropolu se kocka sa imovinom, pri čemu je Trojka banka. Ona je na početku igre pozajmila novac igračima: Irskoj 68 milijardi evra, Grčkoj 270, Portugaliji 78 i Kipru 10 milijardi evra.
Nisam napisao, kao što tvrdi, moj stari oponent, da je beogradski Sajam knjiga „paradigma poželjnog tržišta“, šta god to značilo, niti se takav zaključak može izvesti iz mog teksta.
Pozivanje na razum i ekonomske interese, što Brkić i Lakićević izvanredno rade, naprosto nije dovoljno. Budući da je u pitanju isključivo politički problem, rešenja se moraju tražiti pre svega u domenima kulture i obrazovanja.
Bauk javnog sektora i dalje kruži Srbijom, ako je verovati Mijatu Lakićeviću. U svom autorskom tekstu on ne samo da vrši zamene teza, već uopšte ne posmatra kauzalne odnose.
I studentski zahtevi se svode na zahtev da što manje da rade, da mogu što duže da studiraju, a sve o tuđem trošku. A onda ih čika Vučić pomiluje po glavi i da bonu da ne plaču.
Kao ni svaki drugi neoliberal, Lakićević nema problem sa nesistemskom i nadustavnom, „takoreći nekontrolisanom“ političkom moći, on samo žali što nedostaje volja da se ta moć upotrebi na „pravi“ način.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić zna da njegovo biračko telo njemu nije ni dalo podršku za reforme, nego da hapsi, preti i, uopšte, trenira strogoću, ali da „u sistemu“ ništa suštinski ne menja.
Prosta činjenica da smo mi narod ili mnoštvo ili podanici ne čini nas moralno superiornima. Mi smo kao podanici moralno superiorni samo ako je naša pozicija ispravna, a pozicija vlasti pogrešna.
Dejan Ilić tvrdi da Hajek nije bio demokrata, da je bio za jaku državu i da je zazirao od društva. I da je bio konzervativan, jer je zagovarao povratak u sistem iz 19. veka. To je sve netačno.
Ono što je Friedrich Hayek uradio s delom Adama Smitha, Vladimir Gligorov je uradio s Hayekovim delom. Kako Hayek selektivno čita Smitha, tako Gligorov selektivno čita Hayeka.
Kako, dakle, u uslovima protivrečnih ideologija i individualnih i grupnih interesa obezbediti opšta pravila, ustav zajednice sa kojim su svi saglasni, jer cene da je pravedan?
Čemu potreba da se od profita pravi nekakvo „mitsko zlo“.
G. Radulović biologiju koristi za utemeljenje svoje ekonomske teorije. Takvo stanovište ima čak i svoje ime – darvinitis.
Lakićević ispravno kaže da bih ja i kapitalizam i socijalizam, što njemu liči na neko čudno stvorenje.
Šta predlaže Dejan Ilić? Kad se sve sabere i oduzme – još više države.
Hajde da domislimo političke vizije aktera koji izlaze na ove izbore. Možda bi pomoglo kada bismo im domislili i imena.
Lakićević bi trebalo da prestane da mi se obraća kao predstavniku neke velike i moćne grupe koja ne dozvoljava Srbiji da krene napred.
Tekao je, i teče, kroz srpsku tradiciju i jedan liberalni potočić.
Podrazumevao sam, a Lakićević je sad to i jasno rekao, da naša polemika ima veze sa situacijom u Srbiji.
Dva autora su pomenula moj kratak prilog polemičkim tekstovima na ovom sajtu.
Ako ne živite u Nemačkoj, verovatno niste čuli za ordoliberalizam.
G. Radakoviću, autorka u mom tekstu je premijerka Tačer, a lejdi Tačer u Vašem.
Svi znamo ko su paraziti: humanistički intelektualci, radnici u kulturi, umetnici.
U središtu mog teksta biće neoliberalna potreba za „kulturnim ukorenjivanjem“.
jergovic.com – Socijalizam za bogate a neoliberalni kapitalizam za sve ostale.
Gospodine Cerovski, citirali ste samo mali fragment slavne izjave Lady Thatcher.
Novosti – Liberalni nacionalizam je prije svega izraz hrvatske malograđanske tlapnje.
I Dejan Ilić i ja znamo zemlju u kojoj se desilo ono što je Hajek prorekao.
Margaret Tačer je čuvena po maksimi “nema društva”: There is no such thing as society.