Levičari i liberalno opredeljeni građani
Prisiljeni smo da sve podredimo rešavanju “praktičnih” životnih problema i da čudo tog rešenja bude esencija društvenih odnosa.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Prisiljeni smo da sve podredimo rešavanju “praktičnih” životnih problema i da čudo tog rešenja bude esencija društvenih odnosa.
Novi magazin – Zanimljivo je da je Kejnz danas popularan među socijalistima i čak komunistima, dok je on sam bio kritičan i prema jednima i prema drugima.
Dobili smo tako niz od pet tekstova, koji se svi – kako ih ja čitam – bave potrebom i mogućnostima da se na domaćoj sceni pojave nosioci nove, ako je moguće delotvornije levičarske politike.
Sa pažnjom sam pročitao tekst Stevana Filipovića u kom on demistifikuje rutinsku liberalnu retoriku profesorke Ekonomskog fakulteta Danice Popović. A posebno njenu konfuziju oko odnosa liberalne i socijalne demokratije.
Razumem frustraciju profesorke Danice Popović u dijalogu sa današnjim „levičarima“. Iza njihovih parola i (što kaže Teofil Pančić) „palestinskih marama“, prečesto se kriju površnost, pozeraj i infantilno lupetanje.
Želvoz duguje poveriocima oko 20 miliona evra. Male su šanse da ih ubedi da će im vratiti dug iz redovnog poslovanja, jer u poslednjih 15 godina bez pomoći države nije zaradio nijedan dinar.
Miša Brkić se podsmeva izjavi predsednika sindikata Telekoma da radnice i radnici ovog preduzeća smatraju da bi bilo najbolje da Vlada zadrži kontrolni paket u kompaniji.
Prodaja Telekoma Slovenije bila je reperna tačka za prodaju Telekoma Srbije. Neka vrsta ”stres testa” za položaj Telekoma Srbije na tržištu strateških partnera i berzanskih mešetara.
Još jedan odgovor Mijatu Lakićeviću: Šta ako su najbolje škole pecanja skupe i nedostupne za siromašne? Šta ako bez njihovih diploma ne možemo da dobijemo ni mesto na obali?
Odgovor čitaoca: U svom članku Toma Piketić i druge bajke Mijat Lakićević ismeva tezu Thomasa Picketya o porastu nejednakosti, kao i njegov predlog o preraspodeli bogatstva.
Nije mi na kraj pameti da omalovažavam svetski poznatog francuskog ekonomistu. Asocijacija na dečiju bajku Toma Palčić je moja reakcija na domaću percepciju Piketijevog slavnog dela „Kapital u 21. veku“.
Odgovor na tekst „Živahna deca komunizma“: Autorasizam nije kritika usmerena na Drugog, već na delove sopstvenog naroda (radničke klase), koje on nosi iz svoje nikada dovoljno ubivene socijalističke prošlosti.
Hrvatska novinska agencija HINA objavila je istraživanje portala MojeVrijeme.hr po kome čak 82 odsto hrvatskih ispitanika s ozbiljnim iskustvom života u SFRJ misli da se tada živelo bolje.
Sigurno ste dosta puta čuli za pojam neoliberalizam, ali da li zaista znate šta on znači? Tako počinje tekst koji su mi nedavno poslali prijatelji. Kažu: širi se društvenim mrežama, kao virus.
Kako stoji stvar sa srpskom privredom? Podaci o drugom i trećem kvartalu su veoma rđavi… Ključni doprinos Srđe Popovića Drugoj Srbiji… Koliko je Jeljcin bio pijan, a Putin trezan.
Branislav Dimitrijević zamišlja dve (naučno) fantastične slike: jedna je slobodno tržište, druga – besklasno društvo. I prosto ne može da se odluči koja mu je lepša.
Razumem ja ideju o tržištu bar koliko Lakićević razume ideju o umetnosti. Tržište je staro koliko i civilizacija, ono je uveliko pred-kapitalističko i nemoguće je odbaciti ga ili se praviti da ga nema.
Kao u monopolu, i u evropolu se kocka sa imovinom, pri čemu je Trojka banka. Ona je na početku igre pozajmila novac igračima: Irskoj 68 milijardi evra, Grčkoj 270, Portugaliji 78 i Kipru 10 milijardi evra.
Nisam napisao, kao što tvrdi, moj stari oponent, da je beogradski Sajam knjiga „paradigma poželjnog tržišta“, šta god to značilo, niti se takav zaključak može izvesti iz mog teksta.
Pozivanje na razum i ekonomske interese, što Brkić i Lakićević izvanredno rade, naprosto nije dovoljno. Budući da je u pitanju isključivo politički problem, rešenja se moraju tražiti pre svega u domenima kulture i obrazovanja.
Bauk javnog sektora i dalje kruži Srbijom, ako je verovati Mijatu Lakićeviću. U svom autorskom tekstu on ne samo da vrši zamene teza, već uopšte ne posmatra kauzalne odnose.
I studentski zahtevi se svode na zahtev da što manje da rade, da mogu što duže da studiraju, a sve o tuđem trošku. A onda ih čika Vučić pomiluje po glavi i da bonu da ne plaču.
Kao ni svaki drugi neoliberal, Lakićević nema problem sa nesistemskom i nadustavnom, „takoreći nekontrolisanom“ političkom moći, on samo žali što nedostaje volja da se ta moć upotrebi na „pravi“ način.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić zna da njegovo biračko telo njemu nije ni dalo podršku za reforme, nego da hapsi, preti i, uopšte, trenira strogoću, ali da „u sistemu“ ništa suštinski ne menja.
Prosta činjenica da smo mi narod ili mnoštvo ili podanici ne čini nas moralno superiornima. Mi smo kao podanici moralno superiorni samo ako je naša pozicija ispravna, a pozicija vlasti pogrešna.
Dejan Ilić tvrdi da Hajek nije bio demokrata, da je bio za jaku državu i da je zazirao od društva. I da je bio konzervativan, jer je zagovarao povratak u sistem iz 19. veka. To je sve netačno.
Ono što je Friedrich Hayek uradio s delom Adama Smitha, Vladimir Gligorov je uradio s Hayekovim delom. Kako Hayek selektivno čita Smitha, tako Gligorov selektivno čita Hayeka.
Kako, dakle, u uslovima protivrečnih ideologija i individualnih i grupnih interesa obezbediti opšta pravila, ustav zajednice sa kojim su svi saglasni, jer cene da je pravedan?
Čemu potreba da se od profita pravi nekakvo „mitsko zlo“.
G. Radulović biologiju koristi za utemeljenje svoje ekonomske teorije. Takvo stanovište ima čak i svoje ime – darvinitis.
Lakićević ispravno kaže da bih ja i kapitalizam i socijalizam, što njemu liči na neko čudno stvorenje.
Šta predlaže Dejan Ilić? Kad se sve sabere i oduzme – još više države.