Šta da se radi?
Odgovor Milutinu Mitroviću: stalna kriza je jedna od najvećih vrlina demokratskog kapitalizma.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Odgovor Milutinu Mitroviću: stalna kriza je jedna od najvećih vrlina demokratskog kapitalizma.
Sugeriše nam se da o krizi ne znamo ništa, ni zašto je nastala ni da li će i kada prestati.
Odgovor Vuku Perišiću: ima nečeg dubljeg u elitizmu neoliberalizma, u toj podeli na mnoštvo i izabrane.
Užasno je izgubiti posao, ali su revolucija, glasovanje za kretene ili progon manjina ipak pretjerana reakcija.
Namesto loše liberalne metafizike, veli kritika, treba nam država koja će biti autentično naša. I tu je čvor, jer nisu svi ljudi – naši.
To su odjeci svetskog pokreta „Okupirajmo Volstrit“ i evropskog antibolonjskog pokreta utemeljenog na samoorganizovanju i neposlušnosti. Neka su.
Duhovna karakteristika neo-liberalizma jeste da je zbog bezuslovnog utilitarizma ne samo bezdušan, nego i da je bez duha.
Kriza je stvorila manihejsku psihozu u kojoj se sloboda tržišta doživljava kao snaga kaosa, a država kao snaga kozmosa.
Insistiranje na autonomnim pojedincima kao osnovnim činiocima slobodnog društva moglo bi da doprinese pomaku Srbije. Problem je što takva opcija danas u Srbiji ne postoji.
Neoliberalizam je predmet napada, mada kritičari gotovo nikada ne kažu na koji skup stavova misle i kod kojih autora bi trebalo da ih nađemo.
U predizbornim raspravama se može čuti kako su finansijska kretanja u Srbiji posledica svetske finansijske krize, kako je besmisleno govoriti o tome da Evropska unija nema alternativu, i kako je potrebno okrenuti se tržištima Rusije, Kine, Indije…
Kaže se kako je inflacija ubrzana svuda, što bi trebalo da znači da je posledica nekih činilaca koji su van kontrole privredne politike, recimo srpskih vlasti.
Danas – Najžešće kritike neoliberalizma i uopšte liberalizma i tržišnog fundamentalizma dolaze od zagovornika ekonomskog nacionalizma i patriotizma.
Najvažniji Felpsov doprinos jeste kritika teorijske tvrdnje, sadržane u takozvanoj Filipsovoj krivi, da je viša stopa inflacije povezana sa manjom stopom nezaposlenosti.