Neoliberalizam i religija
Analiza iskustava radnika i potrošača megakorporacije Volmart pomaže nam da razumemo zagonetne veze koje spajaju logiku slobodnog tržišta i američki evangelizam.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Analiza iskustava radnika i potrošača megakorporacije Volmart pomaže nam da razumemo zagonetne veze koje spajaju logiku slobodnog tržišta i američki evangelizam.
Sveobuhvatne politike imaju ogromne efekte: Nju dil je stvorio Ameriku srednje klase, a suprotna politika je omogućila dominaciju oligarhije. Svakako nešto treba pokušati.
Nova ekonomija menja prirodu podele rada. Nestaju specijalizacije (struka), svako je katica za sve i majstor ni za šta – ali problem nezaposlenosti je rešen, jer skoro svi mogu da rade sve.
Kada neoliberalizam ne ispuni svoje jedino obećanje, ono o materijalnom blagostanju, ne ostaje ništa. A od ništa do fašizma je mali korak, na koji se odlučuje sve više ljudi u Drezdenu i drugim gradovima.
Novi magazin – Kada bi, po jednima, vlasti vodile računa o nacionalnim, a po drugima o socijalnim interesima, ne bi bilo mesta nezadovoljstvu. Koliko tome stoje na putu liberalne ideologije?
Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju: Slabe vlade odgovaraju samo zapadnim donatorima, koji rade pod pritiskom zahteva sopstvenih građana da se pomogne siromašnima.
Stiglitz kaže da ekonomija trpi kada se „više napora ulaže u rentijerske povlastice – dobijanje većeg dela ekonomskog kolača – nego u veći kolač“.
Nedavno je objavljen tekst o radnim uslovima u Amazonu: česti su trenutni otkazi, odrasli ljudi plaču za radnim stolovima i dobijaju grdnju kada posle ponoći ne odgovore na email.
Tamo gde ima preduzetništva, ima i mecenarstva. Tamo gde ima pojedinca, ima i društva. Tačnije, tamo gde ima slobodnog pojedinca ima i slobodnog društva.
Milioni ljudi shvataju da im je prodat san koji se kosi sa onim što stvarnost nudi. Reakcija je bes – i povlačenje u nacionalne oblike kapitalizma koji mogu razoriti svet.
Levica je odustala od svoje osnovne političke premise – jednakosti, i prihvatila desničarsku tezu o nejednakosti kao osnovnom pokretaču napretka. Time je izgubila najveći kapital koji je imala – intelektualce.
Vladine mere štednje, te smanjivanje plata i penzija, uz povećavanje svih poreza i dažbina, prirodno dozivaju levicu, koja bi odbacila i nacionalizam i (neo)liberalni kapitalizam.
Evropska unija je imala 60 godina da se opredeli da li želi zajednicu koja se ravnomerno razvija ili klub međusobno konkurentnih članova. Ona taj izbor još uvek nije napravila.
“Komunizam, taj veliki neprijatelj umetnosti, gotovo je iskorenjen. Mislim da je globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu. Zbog nje male i siromašne zemlje rastu i modernizuju se“.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Dok levičari u liberalizmu vide glavnog krivca za sve loše što se dešava u savremenom svetu – nema sreće. Pre svega za levicu samu, jer će svet nastaviti svojim putem.
Jedan od slovenačkih telekomičara svoje protivnike poredi sa šugom koja je napala njegovog psa Žana. Levica, sindikati, nezaposleni, prekarci – svi su oni šuga.
Prisiljeni smo da sve podredimo rešavanju “praktičnih” životnih problema i da čudo tog rešenja bude esencija društvenih odnosa.
Novi magazin – Zanimljivo je da je Kejnz danas popularan među socijalistima i čak komunistima, dok je on sam bio kritičan i prema jednima i prema drugima.
Dobili smo tako niz od pet tekstova, koji se svi – kako ih ja čitam – bave potrebom i mogućnostima da se na domaćoj sceni pojave nosioci nove, ako je moguće delotvornije levičarske politike.
Sa pažnjom sam pročitao tekst Stevana Filipovića u kom on demistifikuje rutinsku liberalnu retoriku profesorke Ekonomskog fakulteta Danice Popović. A posebno njenu konfuziju oko odnosa liberalne i socijalne demokratije.
Razumem frustraciju profesorke Danice Popović u dijalogu sa današnjim „levičarima“. Iza njihovih parola i (što kaže Teofil Pančić) „palestinskih marama“, prečesto se kriju površnost, pozeraj i infantilno lupetanje.
Želvoz duguje poveriocima oko 20 miliona evra. Male su šanse da ih ubedi da će im vratiti dug iz redovnog poslovanja, jer u poslednjih 15 godina bez pomoći države nije zaradio nijedan dinar.
Miša Brkić se podsmeva izjavi predsednika sindikata Telekoma da radnice i radnici ovog preduzeća smatraju da bi bilo najbolje da Vlada zadrži kontrolni paket u kompaniji.
Prodaja Telekoma Slovenije bila je reperna tačka za prodaju Telekoma Srbije. Neka vrsta ”stres testa” za položaj Telekoma Srbije na tržištu strateških partnera i berzanskih mešetara.
Još jedan odgovor Mijatu Lakićeviću: Šta ako su najbolje škole pecanja skupe i nedostupne za siromašne? Šta ako bez njihovih diploma ne možemo da dobijemo ni mesto na obali?
Odgovor čitaoca: U svom članku Toma Piketić i druge bajke Mijat Lakićević ismeva tezu Thomasa Picketya o porastu nejednakosti, kao i njegov predlog o preraspodeli bogatstva.
Nije mi na kraj pameti da omalovažavam svetski poznatog francuskog ekonomistu. Asocijacija na dečiju bajku Toma Palčić je moja reakcija na domaću percepciju Piketijevog slavnog dela „Kapital u 21. veku“.
Odgovor na tekst „Živahna deca komunizma“: Autorasizam nije kritika usmerena na Drugog, već na delove sopstvenog naroda (radničke klase), koje on nosi iz svoje nikada dovoljno ubivene socijalističke prošlosti.
Hrvatska novinska agencija HINA objavila je istraživanje portala MojeVrijeme.hr po kome čak 82 odsto hrvatskih ispitanika s ozbiljnim iskustvom života u SFRJ misli da se tada živelo bolje.
Sigurno ste dosta puta čuli za pojam neoliberalizam, ali da li zaista znate šta on znači? Tako počinje tekst koji su mi nedavno poslali prijatelji. Kažu: širi se društvenim mrežama, kao virus.
Kako stoji stvar sa srpskom privredom? Podaci o drugom i trećem kvartalu su veoma rđavi… Ključni doprinos Srđe Popovića Drugoj Srbiji… Koliko je Jeljcin bio pijan, a Putin trezan.